Raspravno vijeće Haškog suda (ICTY) odbilo je zahtjev bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića da izda subpoenu, odnosno obvezujući nalog za svjedočenje bivšem zapovjedniku Armije BiH Naseru Oriću u Srebrenici.
Sudsko vijeće, pod predsjedanjem južnokorejskog suca O Gon Kwona navelo je u svojoj odbijenici zahtjeva – kako Karadžić nije iscrpio sve mogućnosti da privoli Orića na dobrovoljnu suradnju i svjedočenje, dok je s druge strane već upozoren - da suci neće olako izdavati subpoenu.
Podsjetimo, Karadžić je u zahtjevu naveo da Orić ima potrebne informacije u korist njegove obrane u vezi optužbi za genocid u Srebrenici.
Informacije koje bi Karadžić želio dobiti od Orić,a kako bi potkrijepio svoje teze obrane - u vezi su nepoštivanja sporazuma o razoružanju zaštićene zone, dobavljanju oružja Armiji BiH od strane UN-a, napadima ABiH na srpska sela, zloupotrebi humanitarne pomoći, provociranju Vojske Republike Srpske, žrtvovanju Srebrenice od strane sarajevskih vlasti te ostalim stvarima vezanim uz optužbe za namjerne likvidacije zarobljenika kao dijela cilja vojnog plana.
„Ne postoji centralnija osoba u vezi vojnih aktivnosti u Srebrenici u razdoblju 1992-1995 nego što je to brigadir Orić.“, naveo je u zahtjevu Karadžić, tražeći od sudaca da nalože vladi Bosne i Hercegovine uručivanje obvezujućeg naloga Oriću.
Podsjetimo, Haški sud je 2008. oslobodio Orića krivnje za zločine počinjene nad građanima srpske nacionalnosti u Srebrenici i okolici, usvojivši njegovu žalbu na prvostupanjsku presudu od dvije godine zatvora koju je dobio zbog propusta kažnjavanja direktnih počinitelja nedjela.
Karadžić inače nema problema samo s dovođenjem svjedoka koji su pripadali drugoj sukobljenoj strani, već i sa svojim nekadašnjim podređenim.
Istovremeno s odbijenicom izdavanja subpoene za Orića, Raspravno vijeće je odbilo izdavanje obvezujućeg naloga za svjedočenje za Ranka Mijića, bivšeg šefa prijedorske policije.
Mijića je Karadžić želio dovesti kako bi potkrijepio njegovu tezu da zlostavljanje u logoru Omarska nije bilo organizirano, nego posljedica incidenata koje nadređeni (među ostalim i Mijić) nisu mogli spriječiti.
Suci su ipak zaključili da informacije, koje Karadžić želi dobiti od Mijića, je moguće dobiti i drugim načinima, naglašavajući u svojoj odluci – da se subpoena ne može olako izdavati jer bi to ugrozilo cijeli njezin pravni mehanizam prisile (prema pravilu 54 pravilnika suda).
Naime i sam Karadžić je naveo kako je osim Mijića, u Omarskoj bilo prisutno još oko 10 policajaca koji također mogu dati iskaz u vezi optužbi za zlostavljanje Bošnjaka i bosanskih Hrvata unutar zajedničkog zločinačkog poduhvata, a suci su ga uputili da njih kontaktira i provjeri – može li od njih dobiti informacije koje želi prezentirati u svojoj obrani.
Sudsko vijeće, pod predsjedanjem južnokorejskog suca O Gon Kwona navelo je u svojoj odbijenici zahtjeva – kako Karadžić nije iscrpio sve mogućnosti da privoli Orića na dobrovoljnu suradnju i svjedočenje, dok je s druge strane već upozoren - da suci neće olako izdavati subpoenu.
Podsjetimo, Karadžić je u zahtjevu naveo da Orić ima potrebne informacije u korist njegove obrane u vezi optužbi za genocid u Srebrenici.
Informacije koje bi Karadžić želio dobiti od Orić,a kako bi potkrijepio svoje teze obrane - u vezi su nepoštivanja sporazuma o razoružanju zaštićene zone, dobavljanju oružja Armiji BiH od strane UN-a, napadima ABiH na srpska sela, zloupotrebi humanitarne pomoći, provociranju Vojske Republike Srpske, žrtvovanju Srebrenice od strane sarajevskih vlasti te ostalim stvarima vezanim uz optužbe za namjerne likvidacije zarobljenika kao dijela cilja vojnog plana.
„Ne postoji centralnija osoba u vezi vojnih aktivnosti u Srebrenici u razdoblju 1992-1995 nego što je to brigadir Orić.“, naveo je u zahtjevu Karadžić, tražeći od sudaca da nalože vladi Bosne i Hercegovine uručivanje obvezujućeg naloga Oriću.
Podsjetimo, Haški sud je 2008. oslobodio Orića krivnje za zločine počinjene nad građanima srpske nacionalnosti u Srebrenici i okolici, usvojivši njegovu žalbu na prvostupanjsku presudu od dvije godine zatvora koju je dobio zbog propusta kažnjavanja direktnih počinitelja nedjela.
Karadžić inače nema problema samo s dovođenjem svjedoka koji su pripadali drugoj sukobljenoj strani, već i sa svojim nekadašnjim podređenim.
Istovremeno s odbijenicom izdavanja subpoene za Orića, Raspravno vijeće je odbilo izdavanje obvezujućeg naloga za svjedočenje za Ranka Mijića, bivšeg šefa prijedorske policije.
Mijića je Karadžić želio dovesti kako bi potkrijepio njegovu tezu da zlostavljanje u logoru Omarska nije bilo organizirano, nego posljedica incidenata koje nadređeni (među ostalim i Mijić) nisu mogli spriječiti.
Suci su ipak zaključili da informacije, koje Karadžić želi dobiti od Mijića, je moguće dobiti i drugim načinima, naglašavajući u svojoj odluci – da se subpoena ne može olako izdavati jer bi to ugrozilo cijeli njezin pravni mehanizam prisile (prema pravilu 54 pravilnika suda).
Naime i sam Karadžić je naveo kako je osim Mijića, u Omarskoj bilo prisutno još oko 10 policajaca koji također mogu dati iskaz u vezi optužbi za zlostavljanje Bošnjaka i bosanskih Hrvata unutar zajedničkog zločinačkog poduhvata, a suci su ga uputili da njih kontaktira i provjeri – može li od njih dobiti informacije koje želi prezentirati u svojoj obrani.
