Suđenje Karadžiću: Gradonačelnik kojeg „nisu zanimali“ zločini

Nakon što je naveo u korist svog bivšeg šefa iz Srpske demokratske stranke - kako je veliki broj Bošnjaka otišao iz općine dobrovoljno 1992.godine, Bjelicu je haško tužiteljstvo suočilo sa zločinima srpskih snaga na području pod kontrolom njegovih lokalnih vlasti.

Na haškom suđenju Radovanu Karadžiću dugogodišnji gradonačelnik Sokolca Milovan Cicko Bjelica porekao je odgovornost vlasti bosanskih Srba za protjerivanje građana nesrpske nacionalnosti iz spomenute općine.

Kada je suočen tijekom unakrsnog ispitivanja od strane tužiteljstva - s podatkom o dva zatočenička centra u lokalnim osnovnim školama, gradonačelnik Sokolca je prebacivao odgovornost za njihovo formiranje na vojne vlasti bosanskih Srba. Iako je čuo da su uvijeti za zatočenike tamo bili jako loši, Bjelica je izjavio- da nije otišao to provjeriti, niti saznati zašto su tamo – jer ga to „nije zanimalo“.

„Jer to je radio (vojni) organ bezbjednosti. Nisam imao pravo da se miješam u to – zašto su pritvoreni. Jer sigurno su sudjelovali u nekim aktivnostima. Morao je da postoji razlog – zašto su privedeni i opravdanje“, pokušao je objasniti svoje neznanje Karadžićev svjedok.

Makar je ustvrdio da se nije miješao u razloge zatočavanja građana nesrpske nacionalnosti u općini Sokolac, Bjelica je opravdavao njihovo pritvaranje. Čak i zatočavanje starijih žena, što je tužiteljica Katrine Gustafson spomenula kao primjer koji jasno pokazuje - da je jedini razlog bila nacionalnost.



„Jeste li znali da je 62-godišnja domaćica iz Šahbegovića bila zatvorena, prvo u osnovnoj školi u Sokolcu, a nakon toga u Čavarinama?“, ispitivala je tužiteljica.

„Ne, nisam znao. Prvi put vidim. Ne znam po kom je zatvorena bila. Jer bilo je i žena učesnika u ratu i akcijama, prenosile su naoružanje, postavljale eksploziv...pa nije isključeno da je i ona bila jedna od njih“, opravdavao je svjedok.

Bjelica suočen i s vlastitom ulogom u politici podjela

Budući da je Bjelica tvrdio da je cilj SDS-a bio očuvanje Jugoslavije, a ne etničko čišćenje teritorija koji su se željeli pripojiti Velikoj Srbiji, tužiteljica Gustafson ga je suočila i s vlastitim izjavama o potrebi razdvajanja građana različitih nacionalnosti.

„Točno je zar ne da ste poslije rata, bar jednom prilikom glasno zagovarali etničko razgraničenje i da ste izjavili – da ne želite da živite s muslimanima?“, navela je Gustafson.

„Ne. Nije točno da sam rekao da ne želimo da živimo s muslimanima. Najbolje da živimo jedni pored drugih. Molim Vas“, pravdao se svjedok.

U žestoku raspravu Bjelice i haškog tužiteljstva u vezi odgovornosti za odlazak građana nesprske nacionalnosti iz Sokolca – morao se više puta umiješati i predsjedavajući sudac O Gon Kwon.

Kako bi pokazala nevjerodostojnost svjedoka kao istaknutog SDS-ovca, kojeg se teretilo i za skrivanje optuženog u vrijeme bijega – tužiteljica je podsjetilo Bjelicu i na njegovo javno divljenje Karadžiću i njegovom djelu.

„“Poznavao sam ga za vrijeme rata i slijedio sam ga. Ne bih želio da se Radovanu dogodi bilo što loše.“, kraj citata. I to ste rekli tom novinaru tom prilikom. Zar ne?“, upitala je tužiteljica podsjećajući svjedoka na njegove izjave medijima.

„Da. I danas stojim iza toga“, potvrdio je svoju odanost istaknuti SDS-ovac.

Suđenje će se nastaviti novim iskazima vojnih i političkih dužnosnika bosanskih Srba u vrijeme rata. Kao idući svjedok s iskazom je počeo Gojko Cekić, bivši oficir Vojske Republike Srpske i zapovjednik sabirnog centra Batković, koji je Karadžiću došao izjaviti kako se prema zarobljenicima Armije BiH postupalo u skladu sa Ženevskim konvencijama.

Nakon što je Karadžić samo kratko pročitao sažetak njegovog iskaza, Cekića je tužiteljstvo suočilo s drugačijom slikom stvari u Batkoviću, kao što su teški uvijeti za zatočenike od kojih su mnogi premlaćivani, neki čak do smrti.