Kako bi osporila optužbe o klimi nekažnjivosti ratnih zločina protiv nesrpskog stanovništva tijekom rata, haška obrana zapovjednika Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratka Mladića izvela je kao svjedoka Savu Bojanovića, vojnog suca iz Bijeljine, koji je naveo – kako se počinitelje iz srpskih snaga trudilo procesuirati i kažnjavati.
Tijekom unakrsnog ispitivanja haška optužba je pak suočila Bojanovića s nizom primjera kada su osumnjičenici za ratne zločine uhićeni, a potom ubrzo pušteni bez sankcija, čak i kada se radilo o ubojicama i silovateljima.
Haški tužitelj Arthur Traldi nabrojao je više slučajeva ubojstava i silovanja nesrpskih civila koje je kao istražni sudac istraživao svjedok Bojanović, no bez ikakvog efekta – odnosno bez procesuiranja i osude počinitelja.
„Silovanje se smatra da je izvršio gospodin Cvetković, a ne gospodin Jurošević, jel' tako? Vi ste pustili obojicu na slobodu prije nego ste završili istragu, jesam li u pravu?“, ispitivao je tužitelj navodeći više primjera neprocesuiranih zločina.
„Pušteni su iz pritvora jer je istekao rok (držanja u pritvoru bez podizanja optužnice).“, branio se svjedok spominjući pravnu proceduru kao opravdanje puštanja počinitelja.
Sudac prebacivao odgovornost za nekažnjavanje – na tužiteljstvo
Bojanović je inače već svjedočio i na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, koji ga je i imenovao na mjesto vojnog suca u Bijeljini. I na suđenju Mladiću, svjedok Bojanović se branio – kako je kao sudac postupao prema zakonu, skidajući odgovornost sa sebe za puštanje osumnjičenika – tvrdnjom da je za to bilo odgovorno vojno tužiteljstvo – koje nije podizalo optužnice, kao ni zahtjeve za produženjem pritvora.
„Ja sam samo donio naredbu o raspisivanju potjernice. Jer sam zapisnik o uviđaju i fotodokumentaciju dostavio tužiteljstvu Istočno-bosanskog korpusa (VRS) koje je trebalo prema tome postupiti.“, prebacivao je odgovornost.
Tužitelj Traldi je zato podsjetio – da je za produljenje pritvora upravo odgovoran istražni sudac – pogotovo ako se radi o teškom kaznenom djelu ubojstava civila, koja su zataškavana umjesto procesuirana. Poput ubojstva zatočenika u logoru Batković, za čiju je istragu također bio zadužen svjedok Bojanović.
„Nije bilo ni jednog kaznenog gonjenja vezanog uz član 142 na vojnom sudu u Bijeljini protiv nekog vojnika VRS-a koji je počinio zločine protiv nesrpskog stanovništva – tijekom cijelog rata. Jesam li u pravu?“, suočio je Bojanovića tužitelj.
„Dok sam ja bio na vojnom sudu do kraja 1993.godine nije bilo, a čini mi se da nisam čuo da je bilo i kasnije.“, potvrdio je svjedok.
Na suđenju Mladiću Bojanović je suočen i s nedosljednošću u svojem iskazu od strane samih sudaca, pogotovo nakon što je u unakrsnom ispitivanju potvrdio – da je vojno sudsko vijeće odredilo praksu puštanja i uvjetnog kažnjavanja vojnika bosanskih Srba – koji su pljačkali imovinu protjeranih građana nesrpske nacionalnosti. Predsjedavajući sudac Alphons Orie posebno je naglasio – kako takve nedoslijednosti nije očekivao od čovjeka koji se bavi pravom.
Tužitelj Traldi je pri tom pokazao i kako se procesuiranje vojnika bosanskih Srba dogodilo jedino u slučaju krađa koje su obavljali na svoju ruku, umjesto da predaju ukradenu robu prognanih stanovnika u državne zalihe Republike Srpske – što je bila praksa.
VIDEO LINK: Dio iskaza Bojanovića
Suđenje generalu Mladiću za dvostruki genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini nastaviti će se idući tjedan novim iskazima svjedoka obrane, kojih je do sada ispitano preko 70.
