Dr. Suad Rožajac, predsjednik Sindikata uposlenika Univerizitetskog kliničkog centra (UKCS) i specijalist anesteziolog-reanimatolog, kaže za RSE da reforma zdravsta u Kantonu Sarajevo ne može biti gašenje jedne bolnice i ne može se uraditi ad hoc.
U razgovoru za naš program dr. Rožajac kaže da bi bilo više štete nego koristi ukoliko bi došlo do spajanja dviju bolnica, nekadašnje Vojne bolnice, današnje Opšte bolnice "Prim. dr. Abdulah Nakaš" i Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, odnosno bolnice Koševo. Pacijenti bi duže čekali, a finansijska situacija bi bila znatno teža.
RSE: Aktuelna je tema reforme zdravstva u Federaciji BiH i u Kantonu Sarajevo, a u okviru toga, javnosti je najzanimljivija najava mogućeg spajanja dviju bolnica, Opšte bolnice "Prim. dr. Abdulah Nakaš" i Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Može li Klinički centar Univerziteta u Sarajevu primiti još jednu bolnicu?
Rožajac: Kad govorimo o reformi zdravstva ili reorganizaciji zdravstva, govorimo samo o ujedinjenju dvije bolnice. To nije reforma! Ovo o čemu se priča u zadnje vrijeme je gašenje jedne bolnice i postavlja se pitanje ko ima pravo da ugasi bolnicu, koju smo mi građani finansirali, izgradili svojim novcem. Vlada u tom procesu nije uložila baš ništa. Razne kredite koje smo uzimali, opet smo vraćali iz Fonda. Nije Vlada iz budžeta vraćala, pa da kaže 'mi smo uložili deset miliona'. I ako bi bili pošteni, onda bi mogli samo tako razgovarati da vidimo šta građani misle da li im trebaju ili im ne trebaju dvije bolnice.
Reforma zdravstva je sigurno potrebna, odnosno neophodna, jer su nam nezadovoljni prije svega pacijenti. Nemaju adekvatnu uslugu, čekaju jako dugo u redovima za dijagnostičke procedure. Ali, reforma zdravstva se ne pravi ad hoc i nije reforma zdravstva gašenje jedne bolnice. To je projekat za čitavu državu, koju mora napraviti stručni tim i to ne bilo kakvih eksperata.
RSE: Kolika bi bila korist, a kolika šteta od tog eventualnog spajanja bolnica?
Rožajac: Kad govorimo o kapacitetima, mi možemo primiti sve radnike ovdje i opet nećemo zadovoljiti kriterije. Ali ne možemo prenijeti krevete. Ako bi radnici prešli ovdje i ugasili tu bolnicu i pretvorili je recimo u Vladu Federacije, kako se govori, onda ćemo ugasiti taj broj kreveta ili jedno po dva kreveta na sprat da stavimo pacijente. Možemo prebaciti radnike, možemo prebaciti opremu, stolice, lijekove, ali krevete ne možemo.
RSE: Šta dobijemo kad jednu bolnicu premjestimo u drugu i spojimo ih?! Hoćemo li smanjiti redove čekanja ili ćemo ih povećati. Hoće li pacijenti dobiti prije uslugu ili neće, to je jedan aspekt te koristi.
Rožajac: A sigurno ćemo ako ugasimo bolnicu, izgubiti sve ono što smo uložli u tu bolnicu prethodnih dvadeset godina i u startu moramo te pare, ako ne i u mnogo većem iznosu, uložiti odmah sada u Klinički centar da to opremimo. U Evropskim zemljama je na 1.000 stanovnika pet do osam kreveta. Kod nas je ispod tri. Mi nismo dostigli nivo, a gasimo, uništavamo i ono što imamo. Klinički centar ima dosta svojih punktova, odjela, klinika, koje se nalaze u starim austrougarskim objektima. Mi stalno ulažemo, popravljamo. A bilo bi pametnije uložiti novac da se ti naši kapaciteti smjeste, u krajnjoj liniji, ove nove zgrade DIP-a i jesu planirane za naše kapacitete.
RSE: Koliko je u praksi komplikovano ili, suprotno, jednostavno izvesti spajanje dvije zdravstvene ustanove, u ovom slučaju dvije bolnice?
Rožajac: Dvije bolnice se mogu objediniti na primjer pod jednim imenom, ne moraju se zvati Opšta bolnica "Abdulah Nakaš" i Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, sve može biti Klinički centar, ali da se ne gase kapaciteti. Tako ćemo smanjiti broj direktora i nećemo imati jedan upravni odbor i jednog direktora i eto to je već korist. To ne znači zatvoriti bolnicu i pretvoriti je u hotel, u Vladu Federacije ili ne znam koji fakultet. Postoji puno jeftinijih objekata i primjerenijih da se isprazne i da se smjesti Federalna Vlada. Mislim, bolnica nije običan objekat, tu su antistatik podovi, tu su posebni malteri, tu su instalacije... Bolnički objekat nije isto što i na primjer fakultet. To je daleko jeftiniji objekat nego bolnički.
(RSE/Fotogalerija: Propadanje Kliničkog centra Sarajevo)
Propadanje Kliničkog centra Sarajevo
RSE: Šta bi značilo, ako bi došlo do spajanja dviju bolnica? Kako bi to izgledalo, da li bi građani imali bolju uslugu kada je riječ o medicinskom osoblju?
Rožajac: Kad govorimo o broju zaposlenih, ovdje u Kliničkom centru fali mnogo radnika. Prvo onih 700, 800 'nepriznatih' kadrova, koji nisu stalno zaposleni. Sada vidim da su svi ti ugovori na određeno vrijeme prekinuti.
Dakle, nas je u Kiliničkom centru sada manje nego što nas je bilo prije mjesec dana. Još manje će biti kvalitetna usluga. Naša hiruška intenzivna njega, koja je najmodernija u Evropi, sada ima 19 kreveta. I sada i prije , kada je bilo 16 kreveta, rade četiri sestre. To je ispod svakog nivoa, jer je praksa u svijetu jedna sestra na jedan krevet.
Prije smo imali jednu sestru na četiri pacijenata,a sada je jedna sestra na pet pacijenata. Mislite li da smo napravili poboljšanje. Uložili smo silne pare u tu intezivnu njegu. Tu je najmodernija oprema, ali sama oprema, paravani, zidovi ne njeguju pacijenta. To nije racionalizacija. To ide samo na uštrb pacijenta i taj pacijent ne može biti zadovoljan.
