Ekonomska kriza i nezaposlenost, političke tenzije i nacionalizam nisu potakli studente u Bosni i Hercegovini od rata do danas na bunt. Iako deklarativno nezadovoljni školarinama, obrazovanjem, krizom i stanjem u državi, od rata naovamo bh. studenti nisu digli svoj glas – barem ne u mjeri koja bi dovela do krupnijih promjena.
I dok su studentski pokreti u ne tako davnoj istoriji bili avangarda društvenog progresa, ovdašnja studentska populacija potpuno je inertna - slažu se analitičari.
Samo u Bosni i Hercegovini studenti mogu pozavidjeti penzionerima na aktivizmu i inicijativi. S druge strane, vladajuće strukture mogu zahvaliti i studentima što u svojim udobnim foteljama sjede usprkos katastrofalnim rezultatima.
Analitičari smatraju da doprinos lošoj politici u BiH pruža upravo studentska populacija svojom inertnošću i nezainteresovanošću za društveni progres.
Njihovu apatiju potvrđuje i niska stopa izlaska mladih na izbore, podsjeća menadžer u CCI Adis Arapović. Kaže da su razlozi za pasivnost studenata brojni, ali proističu iz ukupnog socijalnog konteksta države u kojem mladi u zajedničkom djelovanju ne vide priliku za progres:
„Taj kontekst otprilike je takav da su političke stranke najjači centri društvene moći praktično okupirale cijeli politički prostor, a to znači da su studentske asocijacije često produžene ruke ili političkih stranaka ili samih rektorat, dekanata, odnosno da studentske organizacije primarno ne služe da zastupaju interese studenata, već često da upravo otupe oštricu studentskih zahtjeva“, kaže Arapović.
Iz studentskih klupa, arhivPredsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu Adnan Bajrić objašnjava da briga za opšti društveni progres dolazi nakon rješavanja gorućih problema studenata koji se tiču obrazovanja, školarina i stanja na Univerzitetu.
„Mi ćemo, nakon što se neke stvari koje su prioritetne za nastavni proces Univreziteta u Sarajevu završimo, možda se uključiti i u neke društvene aktivnosti da damo tu svoj doprinos“, navodi Bajrić.
Da li se materijalni problemi studenata mogu riješiti bez širih društvenih promjena koje su okvir i za poboljšanje studentskog standarda - pitanje je koje je ostalo bez odgovora.
Ratna i poslijeratna generacija
I generalni sekretar Omladinskog savjeta RS i bivši studentski vođa Bojan Grebenar kaže da su studenti na banjalučkom Univerzitetu imali nekoliko akcija kojima su nastojali da se izbore za svoja prava i određene ciljeve. Objašnjava da često nisu nailazili na povratnu reakciju, kao i da su bili kritikovani od strane medija da pripadaju određenoj političkoj opciji. Grebenar uz to ipak priznaje da je kod studenata prisutna pasivnost:
„S druge strane, činjenica je da mi zaista imamo studentsku populaciju koja u velikoj mjeri jeste nezainteresovana i apatična", kaže Grebenar.
Sa studentskih protesta u Sarajevu, februar 2010, foto: Midhat PoturovićStudenti su nezadovoljni, ali ćete rijetko vidjeti produkte tog nezadovoljstva - kaže urednik magazina Buka Aleksandar Trifunović. Dodaje da se kod studentskih organizacija često mogu vidjeti reakcije kojima se brane stavovi vladajućih struktura:
„Trenutno je studentska generacija u BiH prosječno ta neka ratna i posalijeratna generacija koja nije imala prilike ni da upozna ni da vidi nekog drugog i samim tim aktivizam se svodi isključivo na pripadnost naciji. Nažalost, to je tako. Vi nemate studentske društvene pokrete koji imaju praktične potrebe i praktične ciljeve, nego su to većinom neki mitološki ciljevi i slično“, tvrdi Trifunović.
Bojan Grebenar podsjeća na osnivanje „studentske republike“ u februaru 2008. godine u RS:
„Cilj je bio da se kroz jedan preformans na komičan način napravi parodija na tada proglašenje nezavisnosti Kosova“, pojašnjava Grebenar.
Profesor na sarajevskom Filozofskom fakultetu Ugo Vlaisavljević pita se šta se desilo od sedamdesetih godina, kada su studenti zastupali političke interese cijelog društva, do danas, kada su njihovi interesi partikularni:
„Mislim da je jedan od odgovora vrlo nizak nivo obrazovanja koji se stekne u srednjoj školi, pa onda i na univrezitetu. Možda tu ima i nešto što je patrijarhalna kultura, a to je da se studenti još smatraju djecom, da se nazivaju mladima, iako imaju pravo glasa već u posljednjem razredu srednje škole, da se tretiraju kao nedonoščad, kao ljudi koji nisu dovoljno odgovorni. Možda i zato što je do zaposlenja još jako dugo, što oni ne preuzimaju svoju socijalnu ulogu“, kaže Vlaisavljević.
Sveopšta apatija, briga za egzistenciju, manipulacija studentskim organizacijama, ali i pasivnost samih studenata - uslovi su u kojima će teško izrasti ozbiljni studentski pokreti u BiH. Ukoliko studenti ne počnu da brinu o opštim društvenim interesima, upozoravaju analitičari, bh. društvo će nastaviti krupnim koracima unazad.
I dok su studentski pokreti u ne tako davnoj istoriji bili avangarda društvenog progresa, ovdašnja studentska populacija potpuno je inertna - slažu se analitičari.
Analitičari smatraju da doprinos lošoj politici u BiH pruža upravo studentska populacija svojom inertnošću i nezainteresovanošću za društveni progres.
Samo u Bosni i Hercegovini studenti mogu pozavidjeti penzionerima na aktivizmu i inicijativi. S druge strane, vladajuće strukture mogu zahvaliti i studentima što u svojim udobnim foteljama sjede usprkos katastrofalnim rezultatima.
Analitičari smatraju da doprinos lošoj politici u BiH pruža upravo studentska populacija svojom inertnošću i nezainteresovanošću za društveni progres.
Njihovu apatiju potvrđuje i niska stopa izlaska mladih na izbore, podsjeća menadžer u CCI Adis Arapović. Kaže da su razlozi za pasivnost studenata brojni, ali proističu iz ukupnog socijalnog konteksta države u kojem mladi u zajedničkom djelovanju ne vide priliku za progres:
„Taj kontekst otprilike je takav da su političke stranke najjači centri društvene moći praktično okupirale cijeli politički prostor, a to znači da su studentske asocijacije često produžene ruke ili političkih stranaka ili samih rektorat, dekanata, odnosno da studentske organizacije primarno ne služe da zastupaju interese studenata, već često da upravo otupe oštricu studentskih zahtjeva“, kaže Arapović.
„Mi ćemo, nakon što se neke stvari koje su prioritetne za nastavni proces Univreziteta u Sarajevu završimo, možda se uključiti i u neke društvene aktivnosti da damo tu svoj doprinos“, navodi Bajrić.
Da li se materijalni problemi studenata mogu riješiti bez širih društvenih promjena koje su okvir i za poboljšanje studentskog standarda - pitanje je koje je ostalo bez odgovora.
Ratna i poslijeratna generacija
I generalni sekretar Omladinskog savjeta RS i bivši studentski vođa Bojan Grebenar kaže da su studenti na banjalučkom Univerzitetu imali nekoliko akcija kojima su nastojali da se izbore za svoja prava i određene ciljeve. Objašnjava da često nisu nailazili na povratnu reakciju, kao i da su bili kritikovani od strane medija da pripadaju određenoj političkoj opciji. Grebenar uz to ipak priznaje da je kod studenata prisutna pasivnost:
„S druge strane, činjenica je da mi zaista imamo studentsku populaciju koja u velikoj mjeri jeste nezainteresovana i apatična", kaže Grebenar.
„Trenutno je studentska generacija u BiH prosječno ta neka ratna i posalijeratna generacija koja nije imala prilike ni da upozna ni da vidi nekog drugog i samim tim aktivizam se svodi isključivo na pripadnost naciji. Nažalost, to je tako. Vi nemate studentske društvene pokrete koji imaju praktične potrebe i praktične ciljeve, nego su to većinom neki mitološki ciljevi i slično“, tvrdi Trifunović.
Bojan Grebenar podsjeća na osnivanje „studentske republike“ u februaru 2008. godine u RS:
„Cilj je bio da se kroz jedan preformans na komičan način napravi parodija na tada proglašenje nezavisnosti Kosova“, pojašnjava Grebenar.
Profesor na sarajevskom Filozofskom fakultetu Ugo Vlaisavljević pita se šta se desilo od sedamdesetih godina, kada su studenti zastupali političke interese cijelog društva, do danas, kada su njihovi interesi partikularni:
„Mislim da je jedan od odgovora vrlo nizak nivo obrazovanja koji se stekne u srednjoj školi, pa onda i na univrezitetu. Možda tu ima i nešto što je patrijarhalna kultura, a to je da se studenti još smatraju djecom, da se nazivaju mladima, iako imaju pravo glasa već u posljednjem razredu srednje škole, da se tretiraju kao nedonoščad, kao ljudi koji nisu dovoljno odgovorni. Možda i zato što je do zaposlenja još jako dugo, što oni ne preuzimaju svoju socijalnu ulogu“, kaže Vlaisavljević.
Sveopšta apatija, briga za egzistenciju, manipulacija studentskim organizacijama, ali i pasivnost samih studenata - uslovi su u kojima će teško izrasti ozbiljni studentski pokreti u BiH. Ukoliko studenti ne počnu da brinu o opštim društvenim interesima, upozoravaju analitičari, bh. društvo će nastaviti krupnim koracima unazad.