"Kako se dom može zvati po nekom ko je osuđen za ratne zločine? Tako, može, zato što živimo u Palama, zato što je pola naroda koji žive u Palama protjerano iz Sarajeva za vrijeme rata. Gdje god se okrenemo u Palama vidimo osnovnu školu Srbija, imamo Trg Republike Srpske. Jednostavno, narod poštuje svoje, voli svoje i ne da svoje", kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Andrea, djevojka koja studira na Palama, dvadesetak kilometara udaljenom od Sarajeva, inače Banjalučanka.
Andrea je imala dvije godine kada je završen rat u Bosni i Hercegovini i za nju nema ništa sporno da na ulazu u studentski centar stoji ploča sa imenom Radovana Karadžića, koga je Haški tribunal osudio na doživotni zatvor zbog ratnog zločina i genocida.
Paljanin Petar sličnog je mišljenja.
"Ja sam sa Pala. On [Karadžić, prim. nov.] je za nas značajna ličnost iz istorije. Ne bi trebalo da mijenjaju i treba da se ostavi naziv doma", poručuje Petar za RSE.
Visoki predstavnika zatražio sankcije za Dodika
Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini (BiH) Valentin Inzko je u četvrtak (5. novembar) pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN) rekao da članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku treba zabraniti putovanja u sve zemlje Evropske unije (EU) i UN-a, ukoliko ne preimenuje studentski dom na Palama.
Unija Studenata Republike Srpske, Studentski parlament Univerziteta u Istočnom Sarajevu i parlament Studentskog doma Pale saopštili su u nedjelju (8. novembar) da "nema ništa od skidanja ploče sa imenom Radovana Karadžića sa zgrade Doma, bez obzira ko pokuša da je skine, pa makar to bio i visoki predstavnik Valentin Inzko lično".
"Znam da kažu on je osuđeni ratni zločinac i te ostale stvari, ali opet hoću da kažem da je on naš prvi predsjednik", kaže za RSE Uroš Bjelica, predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta Istočno Sarajevo.
Studentski dom na Palama, opštini koja se nalazi u Republici Srpskoj (RS), otvoren je 20. marta 2016. godine.
Dom je otvorio Milorad Dodik, tada premijer tog bosanskohercegovačkog entiteta, a dobio je naziv po Radovanu Karadžiću koji je samo četiri dana kasnije u Haškom tribunalu prvostepeno osuđen na 40 godina zatvora zbog genocida i zločina protiv čovječnosti.
Pravosnažna presuda donesena je tri godine kasnije, 2019. i preinačena je u doživotni zatvor za Karadžića.
Uroš Bjelica tvrdi da niko od studenata u Studentskom domu na Palama ne želi uklanjanje ploče sa Karadžićevim imenom i najavljuje da će Studentski parlament, na čijem je čelu, napraviti anketu "da se studenti, svaki pojedinačno, izjasni da li želi da ukloni tu ploču ili ne želi".
"Lično nemam neki stepen mržnje prema drugim narodima. Poštujem svoje, a cijenim tuđe. Isto tako poštujem Radovana Karadžića, poštujem tu ploču. Na samu izjavu Inzka želim da kažem, ukoliko on nema drugim stvarima ovdje da se bavi, kojim itekako treba da se bavi, mislim da ta ploča za mene izuzetno smiješno, da je to čisto opravdanje njegove funkcije", kaže on.
Ploča sa imenom Radovana Karadžića je postavljena na ulazu u Studentski centar.
Bjelica dodaje kako je zvanično ime doma na Palama Studentski centar Pale. On vjeruje da "postavljanje ploče sa Karadžićevim imenom nije bilo politička odluka".
Ko radikalizuje mlade?
Deradikalizacija mladih u BiH, za psihologa Ibrahima Prohića, jedno je od najsloženijih pitanja u BiH, ne samo sada, nego posljednjih 30 godina.
Paradoksalno je, kaže on, kako se ne radi ništa da bi se stvari promijenile u smjeru normaliziranja i civilizacijskih vrijednosti.
"Naprotiv. Etablirane politike sve rade suprotno od onoga što bi trebalo, i zato, umjesto relaksiranja odnosa između etničkih zajednica, mi imamo konstanto podgrijavanje tenzija i ne samo to, nego je primjetna tendencija dalje radikalizacije", kaže Prohić za RSE.
Više od 20 posto mladih u Bosni i Hercegovini osjeća netrpeljivost prema drugoj etničkoj ili vjerskoj pripadnosti, dok pet posto mladih smatra kako su djela terorizma opravdana, pokazalo je istraživanje koje je 2018. godine uradila organizacija Proni Centar za omladinski razvoj iz Brčkog.
Prema njihovom istraživanju, na uzorku od 551 mlade osobe iz više od 60 opština i gradova, čak 18,7 posto mladih je došlo u kontatkt sa nekim od radikalnih pokreta.
"Bosna i Hercegovina je, zbog ratnih dešavanja 90-ih godina, kao i loše politike koja se sprovodi nekoliko decenija, pogodno tlo za radikalne skupine koje su prisutne u našem društvu. Također, dolazi do transfera trauma iz rata na mlade generacije koje nisu bile ni rođene u tom periodu", objašnjava za RSE Harun Šabanović iz ove organizacije.
Psiholog Ibrahim Prohić kaže kako je emocionalna i socijalna distanca između bh. naroda veća nego što je ikada, te da postaje još veća i dublja.
"Ne samo nepovjerenje, nego vi imate animozitete i imate u konačnici mržnju, i sve je to u funkciji zakivanja postojećeg stanja", kaže on.
Reakcija nekih studenta na Palama, iako, kako kaže, nije primjerena civilizacijskim standardima i principima za njega je potpuno razumljiva.
"Studenti koji danas odbijaju da se skine ploča, koji se tako žučno zalažu da ona tamo ostane, imali su možda petnaestak godina kad je ta ploča postavljena, ili se nisu bili ni rodili kad je rat završen, što znači da su oni čitav svoj emocionalni i socijalni razvoj i u porodici i u društvu, završili u ambijentu, u društvenom kontekstu koji od ratnih zločinaca pravi nacionalne heroje", objašnjava Prohić.
Presude Haškog tribunala, dodaje on, za te mlade ljude ne znače ništa jer su od djetinjstva u javnom prostoru izloženi takvim ocjenama.
"Upotrebljava se prizemna, prozirna floskula da je to politički sud i da je to sud koji radi protiv Srba. I onda u takvom tom kontekstu, sa takvom kulturološkom osnovom, sa tom bazičnom ličnosti, teško je da se vi odvojite od toga. To je postalo neka vrsta kolektivne svijesti i kolektivnog sistema vrijednosti", objašnjava Prohić.
Dekan Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne u Sarajevu studije Jasmin Ahić podsjeća da brojni program za deradikalizaciju mladih u BiH nisu dali rezultate.
"Zapravo, mladi su postali još radikalniji u tom smislu nego generacije koje su učestvovale u oružanom sukobu i agresiji na BiH. Trend radikalizacije i opijenosti određenom vrstom nacionalizma, bez obzira da li je on etničkog karaktera, religijskog karaktera, dosegao neslućene razmjere", kaže on za RSE.
Odrastanje na mitovima
Psiholog Ibrahim Prohić smatra da političari i društvo u cjelini sa narativima kakvima su izloženi mladi pravi šteta, prije svega, njima samima.
"Odrastati na mitovima, na legendama, ali mitove i legende tretirati kao činjenice, opasno je za te ljude. Dakle, oni koji rade tu indoktrinaciju, oni siju sjeme zla, pod jedan, i pod dva, siju osnovu na kojoj će ti ljudi imati dugo vremena, a možda i do kraja života probleme sa suočavanjem sa istinom", dodaje on.
Harun Šabanović iz Proni Centra za omladinski razvoj iz Brčkog vjeruje da je potrebno raditi na edukaciji mladih o problemima radikalizma i ekstremizma, jer nije riječ samo o sigurnosnom, već i o društvenom problemu u koji se moraju uključiti, kako obrazovne, tako i sigurnosne institucije, vjerske zajednice, civilno društvo i porodica.
"Potrebno je mladim ljudima pružiti alternativu kako bi se izrazile kao ličnosti kroz sport, kulturu, aktivizam, edukaciju, mobilnost, raditi na širenju tolerancije i suživota", kaže on.
Ima i drugačijih mišljenja kod mladih
Teodora studira u Banjoj Luci i misli kako ne treba pridavati pažnju dešavanjima iz rata devedesetih godina prošlog vijeka u Bosni i Hercegovini.
"Mislim da treba da idemo dalje. Ne trebamo gledati te sukobe. Trebamo da se slažemo, da zaboravimo na taj nacionalni segment. To znači da bi se to trebalo desiti u oba entiteta. To znači da, na primjer, i u Sarajevu ima mjesta koja su vrlo neprijatna i ako bi se ljudi osjećali lose kada bi nešto vidjeli, mislim da bi ih trebalo mijenjati. Ne treba da živimo u prošlosti", poručuje studentica Teodora za RSE.
Slično mišljenje imaju i studentice iz Mostara, Anisa i Leina.
"Mislim da nekako trebamo zakopati ratne sjekire, da se ne osvrćemo na prošlost, već da idemo hrabro dalje u budućnost", kaže Anisa.
"Treba poštovati svaku vjeru i naciju, ali, naravno, da ne treba podržavati ratne zločince", navodi Leina.
Za dekana Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne u Sarajevu studije Jasmina Ahić od izuzetne važnosti je donijeti zakon o zabrani negiranja genocida, isticanja i pozivanja na nacističke i fašističke ideologije.
Na taj način bi se, kako vjeruje Ahić, mogla stvarati atmosfera u kojoj bi se više koristio i postojeći zakonski osnov za kažnjavanje govora mržnje, odnosno svega onog što se dešava i u sajber prostoru i u javnom prostoru.
"To bi stvorilo okvir da se, na primjer, veličanje ratnog zločinca, u ovom slučaju Radovana Karadžića, sankcionira putem institucija. Onda bi se u tom smislu mogli raditi programi deradikalizacije sa mladima. Treba pozvati profesionalce, sa fakulteta za kriminalistiku, sa pravnog fakulteta, nevladine organizacije zajedno sa Ministarstvom sigurnosti, Ministarstvom pravde, i napraviti zajedno programe deradikalizacije", dodaje on.
Ti programi, prema njegovom mišljenju, mogu imati efekta samo ako na državnom nivou bude donesen zakon koji se tiče zabrane negiranja genocida i promoviranja fašizma i nacizma.
Dva puta je na državnom nivou u BiH pokrenuta inicijativa za donošenje zakona kojim bi se sprječavalo i sankcionisalo negiranje genocida i ratnih zločina.
Politički predstavnici iz Republike Srpske bili su protiv tih inicijativa.
Nije bilo političke volje ni da se izmjeni Krivični zakon BiH, odnosno da se kao krivično djelo utvrdi zabrana negiranja, odnosno veličanja osuđenih ratnih zločinaca.
Saradnja na tekstu: Milorad Milojević i Mirsad Behram
Facebook Forum