U Sarajevu se do 15. aprila održava prvi STRIPITI Fest. Izložbe, radionice, diskusije - samo su dio sadržaja koji ovjekovječiti prvo izdanje festivala stripa. Namjera je popularisati ovaj oblik likovnog stvaralaštva u Bosni i Hercegovini, za koji organizatori tvrde da je zbog nerazumijevanja zapostavljen.
Strip - umjetnost sekvence, nekad shvaćen kao razonoda za mlade, danas okuplja sve više poklonika različih generacija. Među njima je i studentica arhitekture iz Sarajeva Ervina Muftić. Proslijedivši svoj strip, nije znala da će pobjediti na konkursu „Život koji živim“, u organizaciji prvog festivala stripa u BiH - STRIPITI Festa.
„Mislim da je ilustracija bila zahtjevnija za mene zato što već neko vrijeme pišem stihove. Slike su pomalo apstrakcija, a tekst kritika na naše savremeno društvo koja govori o nekoj podređenosti gradu, automobilima, o pješaku koji je ugrožen - o jednom sistemu u kojem se gubi možda humana svijest i humana nit čovjeka“, kaže Ervina Muftić.
Neformalna družba a sada udruženje „Drugi ugao“ već pet godina okuplja ljubitelje stripa. Oni su i pokrenuli STRIPITI Fest u namjeri afirmisanja bh. autora, ali i očuvanja strip umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
Nacrtati strip je vještina, a prodati ga ponekad i skoro nemoguća misija, kaže strip crtač i predsjednik udruženja Filip Andronik.
„U BiH ne postoji izdavač koji bi izdavao strip ni pod razno. Ne postoji časopis u kojem je strip dobrodošao. Sam si kazao da nema više karikatura. No, u Hrvatskoj i u Srbiji postoje izdavačke kuće koje se bave striktno izdavanjem stripova. Ako se neko bavi stripom, put neminovno vodi van BiH – ne fizički, može se to sve slati e-mailom. Stoga moraš igrati na kartu jako dobre kreativnosti, gdje nećeš duplicirati stil nekog drugog. Drago mi je da u BiH postoje takvi autori, ali zbog toga što nemaju gdje da izdaju svoje radove, neminovno zapadnu u neko sivilo - i onda prestanu crtati“, navodi Filip Andronik.
Doajen bh. stripa zasigurno je Ahmet Muminović. Bio je jedan od najproduktivnijih strip crtača u bivšoj Jugoslaviji, te urednik nekadašnjeg časopisa za djecu „Male novine“. Godine 1965. objavio je svoj prvi strip „Emir i Nikolino“. Riječ je o Dubrovčaninu Nikolinu i Bosancu Emiru koji, putujući kroz Bosnu u namjeri da sultanu isplate 30.000 dukata, nailaze na brojne avanture. Tako je nastao tipičan vestern strip na bosanski način, pojašnjava Muminović:
„Šta djecu interesuje? Interesuju ih stripovi Divljeg Zapada. To je pucanje, laso, dinamika. Pa idem ja napraviti jedan domaći strip sa tim istim temama – i tako počnem crtati strip ’Emir i Nikolino’. To je bilo vrlo popularno.“
Ahmeta Muminovića, sada penzionera, mnogi pamte i kao jednog od crtača čuvenog Velikog Bleka, junaka stripa „Blek Stena“. Inače, u bivšoj Jugoslaviji nekada su u isto vrijeme objavljivana 24 strip-lista, često uz dnevne novine.
Od stripa se dobro živjelo, a prostor ex-Jugoslavije bio je međunarodno prepoznat kao oaza kreativaca, navodi Muminović:
„Primjera radi, jedan francuski list Cirkus, inače najtiražniji list, donosi na drugoj strani moju biografiju - Ahmet Muminović napravio je Velikog Bleka i da li će dalje crtati, itd. Ja kolegici koja zna francuski dam da mi to pročita, ona kaže: ’Ahmete, nemojte ovo više nikom pokazivati.’ ’Zašto?’ ’Ovdje oni pišu ovako: Zamislite na kakav smo nivo došli mi Francuzi kad smo iz Jugoslavije uzeli autore da nam rade.’“
Pored izložbi, radionica i marketa, prvi STRIPITI Fest prirediće i diskusije o stanju bh. stripa danas.
Među gostima festivala je i njemački autor Reinhard Kleist, svjetski poznat po strip-biografijama Johnny Casha, Fidela Castra i drugih slavnih ličnosti. Već 20 godina bavi se stripom. On ističe za RSE da je Njemačka, iako je imala pasionirane strip crtače, i sama donedavno imala malo tržište stripa.
„Strani izdavači su veoma zainteresovani za njemačke stripove jer primjećuju neke zanimljive radove. Možda je to njemački način razmišljanja, ali većina naših stripova govori o historijskim temama ili biografijama, što i ja u konačnici radim. To je nešto drugačije i izaziva pažnju. Već pet godina izdržavam se kao strip crtač i dobro zarađujem. Prije sam crtao reklame ili radio u kafiću. Međutim, sreća mi se osmjehnula. Sada radim ono što volim“, kaže Kleist.
U Bosni i Hercegovini samo nekolicina autora živi od crtanja stripova. Međutim, za razliku od prijašnjih generacija koje su se uglavnom same stoički probijale, sada strip crtači, ili oni koji će to tek postati, mogu dobiti savjet u udruženju „Drugi ugao“. Kako započeti strip i prodati ga, te ostale informacije Udruženje će rado podijeliti.
„Ima pomaka. Želja nam je da pokažemo da strip nije bauk, da se svako može baviti stripom, da to nije umjetnost u kojoj nema neke zarade, nekog uspjeha. U BiH postoje ljudi koji čak žive od stripa, tako da - ako oni mogu, zašto ne bi mogli i ostali?“, zaključuje Filip Andronik.
Strip - umjetnost sekvence, nekad shvaćen kao razonoda za mlade, danas okuplja sve više poklonika različih generacija. Među njima je i studentica arhitekture iz Sarajeva Ervina Muftić. Proslijedivši svoj strip, nije znala da će pobjediti na konkursu „Život koji živim“, u organizaciji prvog festivala stripa u BiH - STRIPITI Festa.
„Mislim da je ilustracija bila zahtjevnija za mene zato što već neko vrijeme pišem stihove. Slike su pomalo apstrakcija, a tekst kritika na naše savremeno društvo koja govori o nekoj podređenosti gradu, automobilima, o pješaku koji je ugrožen - o jednom sistemu u kojem se gubi možda humana svijest i humana nit čovjeka“, kaže Ervina Muftić.
Neformalna družba a sada udruženje „Drugi ugao“ već pet godina okuplja ljubitelje stripa. Oni su i pokrenuli STRIPITI Fest u namjeri afirmisanja bh. autora, ali i očuvanja strip umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
Nacrtati strip je vještina, a prodati ga ponekad i skoro nemoguća misija, kaže strip crtač i predsjednik udruženja Filip Andronik.
„U BiH ne postoji izdavač koji bi izdavao strip ni pod razno. Ne postoji časopis u kojem je strip dobrodošao. Sam si kazao da nema više karikatura. No, u Hrvatskoj i u Srbiji postoje izdavačke kuće koje se bave striktno izdavanjem stripova. Ako se neko bavi stripom, put neminovno vodi van BiH – ne fizički, može se to sve slati e-mailom. Stoga moraš igrati na kartu jako dobre kreativnosti, gdje nećeš duplicirati stil nekog drugog. Drago mi je da u BiH postoje takvi autori, ali zbog toga što nemaju gdje da izdaju svoje radove, neminovno zapadnu u neko sivilo - i onda prestanu crtati“, navodi Filip Andronik.
Doajen bh. stripa zasigurno je Ahmet Muminović. Bio je jedan od najproduktivnijih strip crtača u bivšoj Jugoslaviji, te urednik nekadašnjeg časopisa za djecu „Male novine“. Godine 1965. objavio je svoj prvi strip „Emir i Nikolino“. Riječ je o Dubrovčaninu Nikolinu i Bosancu Emiru koji, putujući kroz Bosnu u namjeri da sultanu isplate 30.000 dukata, nailaze na brojne avanture. Tako je nastao tipičan vestern strip na bosanski način, pojašnjava Muminović:
„Šta djecu interesuje? Interesuju ih stripovi Divljeg Zapada. To je pucanje, laso, dinamika. Pa idem ja napraviti jedan domaći strip sa tim istim temama – i tako počnem crtati strip ’Emir i Nikolino’. To je bilo vrlo popularno.“
Ahmeta Muminovića, sada penzionera, mnogi pamte i kao jednog od crtača čuvenog Velikog Bleka, junaka stripa „Blek Stena“. Inače, u bivšoj Jugoslaviji nekada su u isto vrijeme objavljivana 24 strip-lista, često uz dnevne novine.
Od stripa se dobro živjelo, a prostor ex-Jugoslavije bio je međunarodno prepoznat kao oaza kreativaca, navodi Muminović:
„Primjera radi, jedan francuski list Cirkus, inače najtiražniji list, donosi na drugoj strani moju biografiju - Ahmet Muminović napravio je Velikog Bleka i da li će dalje crtati, itd. Ja kolegici koja zna francuski dam da mi to pročita, ona kaže: ’Ahmete, nemojte ovo više nikom pokazivati.’ ’Zašto?’ ’Ovdje oni pišu ovako: Zamislite na kakav smo nivo došli mi Francuzi kad smo iz Jugoslavije uzeli autore da nam rade.’“
Pored izložbi, radionica i marketa, prvi STRIPITI Fest prirediće i diskusije o stanju bh. stripa danas.
Među gostima festivala je i njemački autor Reinhard Kleist, svjetski poznat po strip-biografijama Johnny Casha, Fidela Castra i drugih slavnih ličnosti. Već 20 godina bavi se stripom. On ističe za RSE da je Njemačka, iako je imala pasionirane strip crtače, i sama donedavno imala malo tržište stripa.
„Strani izdavači su veoma zainteresovani za njemačke stripove jer primjećuju neke zanimljive radove. Možda je to njemački način razmišljanja, ali većina naših stripova govori o historijskim temama ili biografijama, što i ja u konačnici radim. To je nešto drugačije i izaziva pažnju. Već pet godina izdržavam se kao strip crtač i dobro zarađujem. Prije sam crtao reklame ili radio u kafiću. Međutim, sreća mi se osmjehnula. Sada radim ono što volim“, kaže Kleist.
U Bosni i Hercegovini samo nekolicina autora živi od crtanja stripova. Međutim, za razliku od prijašnjih generacija koje su se uglavnom same stoički probijale, sada strip crtači, ili oni koji će to tek postati, mogu dobiti savjet u udruženju „Drugi ugao“. Kako započeti strip i prodati ga, te ostale informacije Udruženje će rado podijeliti.
„Ima pomaka. Želja nam je da pokažemo da strip nije bauk, da se svako može baviti stripom, da to nije umjetnost u kojoj nema neke zarade, nekog uspjeha. U BiH postoje ljudi koji čak žive od stripa, tako da - ako oni mogu, zašto ne bi mogli i ostali?“, zaključuje Filip Andronik.