Balkanska istraživačka mreža u BiH organizirala je potpisivanje peticije protiv uskraćivanja informacija sa suđenja. Potpisivanje peticije je dio kampanje Stop cenzuri o ratnim zločinima kojom žele skrenuti pažnju na uskraćivanje i selektiranje informacija sa suđenja za ratne zločine, organizirani kriminal i druga krivična djela pred Sudom BiH.
Iz BIRN-a ističu je Sud BiH od prošle godine počeo anonimizirati sudske dokumenate, zbog čega se otvorenost ove institucije prema javnosti, kakva je bila ranijih godina, sve više gubi. Iako su odluku Suda osudila brojna udruženja žrtava, mediji, nevladine organizacije, te eksperti, Sud BiH još uvijek nije promijenio Pravilnik.
Sud BiH je u martu prošle godine donio odluku kojom se u svim dokumentima navode umjesto imena i prezimena inicijali. Također, umjesto naziva institucija, gradova, preduzeća također se stavljaju inicijali. Tužilaštvo BiH u međuvremenu je donijelo internu odluku da optužnice nisu javni dokumenti. Kako to izgleda u praksi koju su počeli primjenjivati i drugi sudovi i tužilaštva, pojašnjava Selma Učanbarlić, koja godinama izvještava o sudskim procesima u BiH:
„Vi sada imate presudu u kojoj piše da je F.K. zajedno sa S.F. počinio zločin na U.B. u opštini Z., što znači da vi apsolutno ne možete znati ko je počinioc nekog djela, gdje je djelo počinjeno, šta se desilo. To znači da sudski dokumenti koji treba da pišu historiju, koji treba da informišu javnost, totalno neupotrebljivi. Mediji ne mogu da rade svoj posao, žrtve ne znaju više šta se dešava na suđenjima, samim time javnost je uskraćena za sve informacije", kaže Selma Učanbarlić.
Iako je Pravilnikom Suda BiH navedeno da mediji mogu u određenom vremenskom roku dobiti cjelokupne snimke suđenja, u praksi takve zapise Sud rijetko izdaje. Tako je medijsko izvještavanje, posebno za ratne zločine, otežano, a javnost uskraćena za informacije.
„Suđenja su, po Zakonu o krivičnom postupku, javna, međutim, elektronski mediji mogu dobiti deset minuta audio ili video snimka iz sudnice, i uglavnom u tih deset minuta imate predstavljanje stranki u postupku“, navodi Erna Mačkić, glavna urednica Balkanske istraživačke mreže.
Klaudia Konjuh iz Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), upozorava da prema Zakonu o nestalim osobama, žrtva ima pravo da sazna istinu. Novom praksom sudova krši se pravo na istinu svih žrtava rata i građana BiH, ali i vrši generalizacija zločina:
„Gdje se kaže da je jedan narod imao zločinačke namjere, ne stoji, i to je ono što trebamo imati na umu. To je između ostalog javni interes, to je interes i žrtava i onih koji su ubijeni, na kraju krajeva, ali i interes nas, javnosti, jednog društva", naglašava Klaudia Konjuh.
Institucionalni doprinos zaboravu
Protiv inicijala u dokumentima su i u udruženjima žrtava. Upozoravaju da je javnost je do sada uskraćena za brojna svjedočenja žrtava koje su prošle najgore torture. Njihova ispovijest za javnost ostala je neispričana u do sada šest predmeta, što jeste institucionalni doprinos zaboravu.
„Na primjer, Željko Elek, sa punim podacima, jer ovakve presude će uticati prvo na zajednicu, na okolinu, na buduće generacije, s jednim osnovnim ciljem – ako bi se ponovilo, da bi dobro njegov sin, njegovo unuče, praunuče, buduće generacije, razmislile da li bi nešto ovako sramno učinili", navodi Bakira Hasečić, predsjednica udruženja Žene žrtve rata.
Hasečić je poručila da kampanju „Stop cenzuri o ratnim zločinima" treba provesti, ali i da se uporedo pokrene tužba protiv Agencije za zaštitu podataka. U februaru prošle godine Agencija za zaštitu ličnih podataka je donijela mišljenje da se sve presude i sve optužnice povuku sa web stranica Suda i Tužilaštva, i jedino se mogu objaviti s inicijalima.
„Zamislite kad bi Međunarodni sud za ratne zločine izdavao anonimizirane presude.
To bi bilo apsurdno. E, iste te presude, isti ti postupci ratnih zločina, koji su ustupljeni Sudu BiH se po pravilu Suda o anonimizaciji sada korigiraju“, kaže Mia Karamehić iz Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu.
Za razliku od domaćih sudova, Tribunal u Hagu je svakome ko to želi omogućio da prati suđenja, bilo direktno ili putem interneta, omogućio sve podatke o osumnjičenima i djelima za koja se terete, izlažući pri tome sudu javnosti ne samo optužene već i svjedoke, kao i one koji tuže i sude.
**********************************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Iz BIRN-a ističu je Sud BiH od prošle godine počeo anonimizirati sudske dokumenate, zbog čega se otvorenost ove institucije prema javnosti, kakva je bila ranijih godina, sve više gubi. Iako su odluku Suda osudila brojna udruženja žrtava, mediji, nevladine organizacije, te eksperti, Sud BiH još uvijek nije promijenio Pravilnik.
Sud BiH je u martu prošle godine donio odluku kojom se u svim dokumentima navode umjesto imena i prezimena inicijali. Također, umjesto naziva institucija, gradova, preduzeća također se stavljaju inicijali. Tužilaštvo BiH u međuvremenu je donijelo internu odluku da optužnice nisu javni dokumenti. Kako to izgleda u praksi koju su počeli primjenjivati i drugi sudovi i tužilaštva, pojašnjava Selma Učanbarlić, koja godinama izvještava o sudskim procesima u BiH:
„Vi sada imate presudu u kojoj piše da je F.K. zajedno sa S.F. počinio zločin na U.B. u opštini Z., što znači da vi apsolutno ne možete znati ko je počinioc nekog djela, gdje je djelo počinjeno, šta se desilo. To znači da sudski dokumenti koji treba da pišu historiju, koji treba da informišu javnost, totalno neupotrebljivi. Mediji ne mogu da rade svoj posao, žrtve ne znaju više šta se dešava na suđenjima, samim time javnost je uskraćena za sve informacije", kaže Selma Učanbarlić.
Iako je Pravilnikom Suda BiH navedeno da mediji mogu u određenom vremenskom roku dobiti cjelokupne snimke suđenja, u praksi takve zapise Sud rijetko izdaje. Tako je medijsko izvještavanje, posebno za ratne zločine, otežano, a javnost uskraćena za informacije.
„Suđenja su, po Zakonu o krivičnom postupku, javna, međutim, elektronski mediji mogu dobiti deset minuta audio ili video snimka iz sudnice, i uglavnom u tih deset minuta imate predstavljanje stranki u postupku“, navodi Erna Mačkić, glavna urednica Balkanske istraživačke mreže.
Klaudia Konjuh iz Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), upozorava da prema Zakonu o nestalim osobama, žrtva ima pravo da sazna istinu. Novom praksom sudova krši se pravo na istinu svih žrtava rata i građana BiH, ali i vrši generalizacija zločina:
„Gdje se kaže da je jedan narod imao zločinačke namjere, ne stoji, i to je ono što trebamo imati na umu. To je između ostalog javni interes, to je interes i žrtava i onih koji su ubijeni, na kraju krajeva, ali i interes nas, javnosti, jednog društva", naglašava Klaudia Konjuh.
Institucionalni doprinos zaboravu
Protiv inicijala u dokumentima su i u udruženjima žrtava. Upozoravaju da je javnost je do sada uskraćena za brojna svjedočenja žrtava koje su prošle najgore torture. Njihova ispovijest za javnost ostala je neispričana u do sada šest predmeta, što jeste institucionalni doprinos zaboravu.
„Na primjer, Željko Elek, sa punim podacima, jer ovakve presude će uticati prvo na zajednicu, na okolinu, na buduće generacije, s jednim osnovnim ciljem – ako bi se ponovilo, da bi dobro njegov sin, njegovo unuče, praunuče, buduće generacije, razmislile da li bi nešto ovako sramno učinili", navodi Bakira Hasečić, predsjednica udruženja Žene žrtve rata.
Hasečić je poručila da kampanju „Stop cenzuri o ratnim zločinima" treba provesti, ali i da se uporedo pokrene tužba protiv Agencije za zaštitu podataka. U februaru prošle godine Agencija za zaštitu ličnih podataka je donijela mišljenje da se sve presude i sve optužnice povuku sa web stranica Suda i Tužilaštva, i jedino se mogu objaviti s inicijalima.
„Zamislite kad bi Međunarodni sud za ratne zločine izdavao anonimizirane presude.
To bi bilo apsurdno. E, iste te presude, isti ti postupci ratnih zločina, koji su ustupljeni Sudu BiH se po pravilu Suda o anonimizaciji sada korigiraju“, kaže Mia Karamehić iz Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu.
Za razliku od domaćih sudova, Tribunal u Hagu je svakome ko to želi omogućio da prati suđenja, bilo direktno ili putem interneta, omogućio sve podatke o osumnjičenima i djelima za koja se terete, izlažući pri tome sudu javnosti ne samo optužene već i svjedoke, kao i one koji tuže i sude.
**********************************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
