Stolac, gradić na jugoistoku Bosne i Hercegovine, slika je i prilika cijele zemlje. Prema ocjenama analitičara, većina tamošnjeg stanovništva živi u očajnom stanju; ljudi se iseljavaju, bez obzira na ime i prezime, a istovremeno riječ je o duboko podijeljenom društvu, u kojem političke elite vode neke svoje ratove.
U Stocu se i dan-danas itekako osjete tragovi rata od prije dvadesetak godina. Mjesto je još puno ruševina, a ono malo ekonomije je na izdisaju. Stanje opisuje aktuelni ministar privrede Hercegovačko-neretvanskog kantona, Amer Zagorčić.
„Težina situacije ogleda se u tome da su sva velika preduzeća u Stocu praktično na koljenima i da je industrija koju je Stolac imao prije rata isto na koljenima i ona u ovom momentu ne radi“, navodi Zagorčić.
Posmatrači bh. prilika se slažu u ocjeni da je i u Stocu na djelu politika navodne zaštite nacionalnih interesa, koja je širom BiH poslužila kao paravan za uništenje i jeftinu prodaju nekadašnjih firmi. Neki intelektualci tvrde da se, štaviše, stolačka aktuelna vlast zapravo ne brine o vlastitom gradu.
„Stolac nema javni sektor koji je posvećen svom gradu, dakle, nije onaj koji podržava niti privatni sektor, niti podržava, posebno, organizacije u civilnom društvu“, kaže profesor Ragib Dizdar.
Posljedica svega je da većina stanovništva, bez obzira na to da li je riječ o Hrvatima ili o povratnicima Bošnjacima i Srbima, živi loše.
„Kakva je situacija u Stocu dosta govori i taj podatak da imamo svake godine nekoliko obitelji koje sele iz Stoca, a mladi nemaju apsolutno nikakve perspektive“, navodi Nikola Raguž iz Hrvatske stranke prava, koja je opozicija u Stocu.
Prof. dr Rusmir Mahmutćehajić, iz Međunarodnog foruma Bosna, smatra da se većina stanovništva u Stocu nalazi u očajnom stanju.
„To su ljudi preplašeni za svoju egzistenciju, koji ne znaju dva-tri dana unaprijed šta ih čeka i o tom ljudima se zapravo država na svim razinama, ili ljudi koji su zaduženi za to, od lokalne pa naviše, ne brinu.“
Sve to je posljedica, tvrde analitičari, loše političke situacije u Stocu.
Stranački "ratovi"
Podsjetimo, Stolac se najčešće naziva gradom-slučajem, mjestom u kojem su još prisutni segregacija i aparthejd, gdje se nakon rata dogodilo na stotine nikada razriješenih etnički motiviranih incidenata. Kao primjeri navode se činjenice da djeca pohađaju nastavu odvojeno, te da povratnici zdravstvenu zaštitu dobijaju u improviziranoj ambulanti, smještenoj u jednoj privatnoj kući.
Stari grad u Stocu
„Stolačko društvo je podijeljeno, duboko je podijeljeno vještačkim barijerama na religijskoj, etničkoj, čak i ideologijskoj osnovi“, kaže prof. dr Rusmir Mahmutćehajić.
Šta o situaciji u svom gradu kažu neki od mladih Stočana koje smo anketirali?
„Trenutna situacija u Stocu nije baš nešto najbolja gospodarski, a politički ovisi od vremena, pogotovo kad je predizborno vrijeme“, „Svaka stranka radi jedna protiv druge, umjesto da se ujedine i da pomognu Stocu.“
Neki od intelektualaca tvrde da podjelama doprinose i vjerske elite, koje - čini se - zaboravljaju ulogu vjere u širenju ljubavi prema Bogu i bližnjima.
„U praktičnom životu, u svakodnevnom životu, religije se ponašaju, koliko ja vidim a možete vi provjeriti, obratno – meni se čini da kod nas religije šire strah od drugih, a ne povjerenje u druge“, smatra fra Mile Babić, dekan Franjevačke teologije iz Sarajeva.
A Stolac je poznat kao mjesto gdje se može naći niz kulturno-historijskih spomenika svjetskog značaja. Upućeni kažu da se tu mogu naći tragovi ljudskog postojanja od prvobitne zajednice do danas. Međutim, šta to vrijedi?
„Ti potencijali nisu iskorišteni. Institucije koje bi trebale biti za kulturu i sport u Stocu uopšte i nema, turistička zajednica skoro da i ne postoji, iako mislimo da se formiranjem jedne jake turističke zajednice mogu dobro iskoristiti kulturni potencijali Stoca i može se zaposliti dosta ljudi“, kaže Nikola Raguž.
Zato nam se dešava, kažu analitičari, da mladi Stoca, kao i cijele Bosne i Hercegovine, odlaze, takoreći, “trbuhom za kruhom”.
„Tako se naša siromašna zemlja pojavljuje kao najveći donator razvijenih zemalja sa besplatnim i bespovratnim poklanjanjem mladih kadrova i najsposobnijeg dijela stanovništva“, podsjeća dr Krsto Mijanović, iz Međunarodnog foruma Bosna.
Ipak, i Stolac ima budućnost, a ona je u ljudskim resursima, međutim, za to su potrebni neki novi ljudi, smatra stolački profesor Ragib Dizdar:
„Sad mi padoše na pamet one riječi iz odjavne špice jedne serije, a mi se koji imamo malo duže pamćenje sjećamo – 'Bolji život' – gdje tamo kaže kako bolji život traži bolje ljude.“
Uprkos svemu, Stolac je još jedan primjer u BiH da politika, takoreći, ide drumom, a narod i takozvani 'običan' život šumom. Naime, saznajemo da se u Stocu može naći na desetine mladih parova različitih vjerskih i nacionalnih pripadnosti.
