Stjepanović: Pozorište je civilizacijsko dostignuće

U Banjoj Luci započinje, a trajaće sve do naredne nedelje, sedamnaesti po redu, Teatar fest "Petar Kočić". Uz dvije predstave, kojim će biti obilježen početak i kraj manifestacije, na sceni će se pojaviti šest ansambala u takmičarskom programu, a festival je posvećen 150. godišnjici rođenja velikog komediografa Branislava Nušića. Više detalja reći će nam Željko Stjepanović, umjetnički direktor Narodnog pozorišta i selektor festivala.

RSE: Dižete zavjesu XVII po redu Teatar festa i to Ibzenovom "Norom", izazovnom predstavom za svaki teatar i za sve ansamble. Čije ćemo čitanje gledati ovaj put?

Željko Stjepanović: Predstavu režira Nebojša Bradić. Sa njim se već neko duže vrijeme dogovaramo i evo našli smo jedan odličan tekst, po njegovom senzibilitetu. Drago nam je da će baš ta predstava "Lutkina kuća", odnosno "Nora", svečano otvoriti ovaj XVII Teatar fest.

RSE: Sa kojim ansamblom je pripremano?

Želko Stjepanović: To je naš ansambl. Mi imamo jedan dosta dobar ansambl, koji može dosta toga da uradi bez gostujućih glumaca.

RSE: Da li je "Nora" u takmičarskom programu ili je tek svečana izvedba?

Željko Stjepanović: Ovo je svečana izvedba, pošto je još uvijek Narodno pozorište organizator Teatar festa, te smo odlučili da ne bi bilo dobro da mi učestvujemo u zvaničnoj konkurenciji jer te dvije stvari ne idu skupa, To već dugi niz godina radimo, otvorimo Fest sa našom premijerom, a eventualno i zatvorimo festival. A ako ne zatvorimo, onda dovedemo goste, kao što je to ovaj put Knjaževsko Srpski teatar iz Kragujevca, sa predstavom "Prevaranti u suknji".

RSE: Koje ćemo predstave i ansamble gledati, između ove dvije predstave?

Želko Stjepanović: Naravno pozorište Sombor, 9. 6., sa predstavom „Čarobnjak“; 10. 6. satiričko kažalište Kerempuh, sa predstavom "Čudo u Poskokovoj dragi"; 11. 6. Beogradsko dramsko pozorište sa predstavom "Trpele"; 12. 6. Bosansko narodno pozorište iz Zenice sa predstavom „Gluha svadba“; 13. 6. Narodno pozorište Subotica sa predstavom "Mister dolar", Branislava Nušića; 14. 6. Zvezdara teatar sa predstavom "Rođendan gospodina Nušića", Dušana Kovačevića.

RSE: Festival se održava pod sloganom "Savremen, svevremen" i posvećen je 150-oj godišnjici rođenja Branislava Nušića. Ima li u vezi sa tim nekih posebnih manifestacija, razgovora, okruglih stolova ili će se sve odvijati u standardnom festivalskom ritmu?

Željko Stjepanović: Mi ćemo sigurno sa dvije predstave, "Rođendan gospodina Nušića", novi tekst Dušana Kovačevića, i "Mister dolarom", takođe Branislava Nušića, u izvođenju Narodnog pozorišta iz Subotice, obilježiti 150 godina od rođenja našeg velikog komediografa. Iako su predstave dobre, mi smo ih namjenski uvrstili u ovaj Teatar fest.

Sa naše dvije premijere smo obilježili takođe i sto godina od početka Prvog svjetskog rata, tako da smo sada na festivalu bili rasterećeni toga da smo morali i taj datum da obilježavamo. Sa našom predstavom "14" . i "Pravednici", mi smo u ovoj sezoni obilježili i taj veliki jubilej. Dvije predstave koje direktno, i ova druga indirektno, govore o Prvom svjetskom ratu.

RSE: Ovaj slogan, "Savremen, svevremen", odnosi se isključivo na Nušića i manifestacije oko Nušića ili ćete imati i oko toga nekih posebnih manifestacija i razgovora?

Želko Stjepanović: Ovaj slogan smo izabrali zato što je povod bio Nušić, a suštinski Teatar fest njeguje savremeni dramski tekst, odnosno pokušava da afirmiše mlade pisce da što više pišu za pozorište. I broj nagrada je mnogo veći, nego na ostalim festivalima, upravo za pisce.

Mi smo za prošli Teatar fest imali konkurs na koji se prijavilo oko 200 mladih pisaca, a ove godine takođe imamo konkurs. Prošle godine je pobijedio tekst koji treba da se igra u idućoj sezoni. Pokušavamo mlade pisce da animiramo da dođu od savremenog dramskog teksta do svevremenog teksta, kakav je Nušić, da ostane ono što je zaista kvalitetno. Da to ne budu dnevne teme nego da se bavimo vječnim pitanjima.

RSE: Kao što je to uvijek slučaj, biće dosta prilika za vas teatarske radnike da sjednete, pričate, izjadate se jedni drugima, čini mi se kako je to sudbina svih vas kulturnih radnika?

Željko Stjepanović: Kao selektor ovog Teatar festa sam uvidio da je u u okruženju dosta teška situacija, i u produkcijama i u svemu. Malo se novca ulaže u kulturu, što će nam se obiti, ako nam se već nije obilo, o glavu. Ono što pozorište drži je ideja o pozorištu, koja je najbitnija, mada meni malo smeta kada se počnu izostavljati određeni elementi predstave, pa imate scenografije, koje su zbog nemanja novca, sklepane od nekih drugih, prijašnjih predstava. Ili se malo ulaže u kostim.

Pozorište jeste vrsta čarolije i vi morate gledaoca, kada uđe u pozorišnu salu, toliko da fascinirate, da potpuno uđe u drugi svijet i da doživi tu čaroliju. A to se ne može desiti ako se ne obrati pažnja na sve elemente predstave. Onda to nije dobro i nije ni čudo što publika ima malo zanimanja za pozorišne predstave, ako jedan posto građana jednog grada dolazi u pozorište.

Mislim da se u pozorište, bez obzira što ima odličnih predstava, mora više ulagati, mora se obraditi jer to je budućnost svih nas, nešto što je dobro u nama. Da ne bude samo poplave ono što istjera dobro u nama, nego to treba da bude i pozorište. Ako je prava predstava, čovjeka učini boljim, plemenitijim, tako da mislim da se čitavo društvo mora više obraditi, kao i prosveta, takođe i kultura.

RSE: Meni je uvijek zanimljivo čuti kako ljudi uopšte uspijevaju organizovati ovakve smotre. Odakle novac da se skupe svi ti silni ljudi, da negdje spavaju, da se transportuje ovaj scenski mobilijar, kostimi i tako dalje?

Želko Stjepanović: Mi imamo svesrdnu pomoć Vlade Republike Srpske. Oni su pokrovitelj i organizator. Tu pritekne u pomoć i grad i sponzori. Najbitnije je da su naše sale pune u toku Teatar festa, bez obzira što on dolazi u nezgodno vrijeme, kada su neke velike vrućine. Ali ove godine neće biti, ni nekih velikih vrućina. Najbitnije je da interesovanje postoji, da to nije jedan zatvoreni kružok ljudi koji vole pozorište i uživaju u pozorištu, nego da je to široka publika koja dolazi u pozorište. Mislim da bi mi mogli svaku predstavu da odigramo dva puta, ali to bi bilo veliko opterećenje za glumce, da za jedno veče igraju dvije predstave sa nekom malom pauzom.

RSE: Vi kulturni radnici ste prvi ili barem među prvima počeli probijati one zacrtane barijere, zamišljene međe. Čini se kako iz godine u godinu saradnja među pozorišnim radnicima, kućama, ansablima, nekako raste. Da li je to plod ove vaše unutrašnje potrebe ili naprosto ekonomske upućenosti jednih na druge, pošto je razmjena najjeftinija, ili je možda svega po malo.

Željko Stjepanović: Mislim da nije dobro zatvarati se u svoje barijere i imati neka svoja viđenja i istine. Mjeriti se sa drugima je jako dobro. Ovo nije takmičarski posao i nije rezultatski, ali je potrebno da vidite kako drugi rade. Vi jednostavno, ako se zatvorite u jednoj sredini duži niz godina, nije dobro ni za vas, a pogotovo nije dobro za druge. Na žalost, desilo se to što se desilo i onda smo neko vrijeme bili izolovani, ali smo uspjeli da pokrenemo te barijere na zadovoljstvo svih nas. Sada u regionu imate jednu intenzivnu saradnju na svim festivalima, od Strerijinog, MESS-a, Zeničkog festivala, koji je sada bio i na kom, zbog ovih poplava, par predstava nije igrano. Ni mi nismo mogli da dođemo sa našom predstavom Sa planine, ispod planine. Ovaj naš festival ima predstave iz Hrvatske, Srbije i BiH. Imali smo prije i iz Makedonije i Crne Gore.

Pozorište je jedna univerzalna stvar i civilizacijsko dostignuće i nešto što je jako dobro za kompletno čovječanstvo, a ne samo za određenu naciju ili narod koji se bavi time.