Kultna predstava "Stilske vježbe" u kojoj Lela Margitić i Pero Kvrgić zajedno igraju 45 godina stigla je i do Praga. Premijera predstave se održala u januaru 1968. u zagrebačkom kazalištu ITD. Danas se izvodi u kazalištu Planet Art. "Stilske vježbe" su, prema Guinessu, najdugovječnija predstava na svijetu s istom glumačkom postavom. Peri se Lela pridružila 1970.
"Stilskim vježbama" Raymonda Queneaua, domaćin u Pragu je bilo udruženje građana "Lastavica". Lela Margitić, Pero Kvrgić i Marko Torjanac, umjetnički ravnatelj Planet Arta bili su i u sjedištu Radija Slobodna Evropa.
Lela i Pero ispričali koji su im najboji trenuci bili u predstavi i na pozornici koju tako zaigrano dijele toliki niz godina.
Kvrgić: Najslađi su nam trenuci kada publika dobro reagira. Tako je bilo nedavno u Zagrebu.
Margitić: Da, nakon jednog sjajnog Perinog monologa, izuzetno teškog, publika mu je pljeskala i nisu htjeli stati. Publika jako nagrađuje tu njegovu zaigranost (starost, dodaje Pero).
RSE: Ima li situacija kada jedno drugoga "malo pogurate" na pozornici?
Margitić: Predstava je koncipirana po blokovima i mi posebnu energiju ulažemo kada treba publici nešto dodatno razjasniti, pojasniti neku situaciju, kada ih želimo pridobiti objašnjavajući im o čemu se radi. Ja pogurnem Peru, ali i on mene, ako eventualno zapnemo. Međutim nije puno takvih situacija, više Lela pomaže meni nego ja njoj. Ja sam štreber i držim sve konce u rukama pa onda izgleda kao da ja guram Peru. No, za sada sve teče glatko. Kada dođemo u drugačiju situaciju, moraćemo odustati. Jako smo već stari, zapravo jako dugo trajemo, već 47. godinu.
RSE: Kako su "Stilske vježbe" iz ITD-a stigle do Planet Arta?
Torjanac: "Stilske vježbe" su bile zaštitini znak ITD-a. Nažalost, promijenila se uprava toga kazališta i oni više nisu imali interesa za predstavu i u 40-toj godišnjici izvođenja predstava više nije bila u programu ITD-a. Nakon toga su Lela i Pero došli do mene i pitali me da li bi Planet Art preuzeo "Stilske vježbe", jer je Pero glumio u našoj prvoj predstavi "U posjetu kod gospodina Greena". Sve smo se brzo dogovorili. Od 2007. predstava se igra u Planet Artu. Godinu dana kasnije, 40. obljetnicu smo obilježili velikom proslavom. Izdali smo i Monografiju o četiri desetjeća izvođenja predstave. Zapravo, dali smo joj mjesto kakvo predstavi pripada, ne samo u hrvatskoj kazališnoj povijesti, nego i u svjetskoj kazališnoj povijesti. To je najdugovječnija predstava na svijetu sa istom glumačkom postavom.
RSE: Mnogi misle da je igrati predstavu toliko godina zapravo rutina. No, pretpostavljam da ima nekih iznenađenja?
Kvrgić: Iznenađenje je u tome što je uvijek druga publika. Ali, uvijek je prisutna trema.
Margitić: Pero je jako skroman. Ja mislim da u našim godinama više ne treba biti skroman. Mi smo glumci koji svoj posao shvaćaju kao poziv i mi se publici dajemo do kraja. Zato su "Stilske vježbe" opstale, jer Pero ih uvijek igra kao da mu je to prvi puta. Nikada ne drži fige u džepu. I mene je povukao i naučio me tome. Činjenica je da je predstava svaki put drugačija, ali, to naravno ovisi o publici. Ta interakcija nam je jako važna. Svaka predstavana za nas je mala svečanost, jer uvijek mislimo da nam je to zadnja. No, razlog što se ova predstava toliko održala je naš profesionalizam, ali i ljubav prema glumačkom pozivu.
RSE: Netko mi je danas rekao, kada sam prvi put gledao "Stilske vježbe" počinjao sam raditi, a evo sada sam pred penzijom. Ima li uopće mirovine kada ste glumac?
Kvrgić: Kako za koga. Za nas izgleda nema penzije. Međutim, vrijeme čini svoje.
Margitić: Uskoro ćemo i mi morati u mirovinu. Morat ćemo to priznati, ali za glumca zapravo nema penzije, sve dok ga neko želi gledati. Pero je tu najbolji primjer. On želi do kraja biti na sceni.
