Poslije priloga objavljenog na Radiju Slobodna Evropa i u emisiji TV liberty o teškom položaju djece iz Gerova kod Bratunca, javili su se mnogi humani ljudi u želji da olakšaju život stanovnicima ovog sela.
U Americi i Kanadi pokrenute su akcije sakupljanja novčanih priloga, a nekoliko porodica iz Njemačke, Tuzle i Srebrenice, već su poslale pakete u kojima je bila odjeća i obuća za djecu iz Gerova.
U Gerovima niko nije zaposlen. Dječiji doplatak, koji u prosjeku iznosi 150 maraka, jedini je izvor finansiranja desetak povratničkih porodica. Dok se podmire dugovi i obaveze, ne ostane dovoljno novca da se djeci kupe autobuske školske karte. Zbog toga učenici iz Gerova samo povremeno idu u školu, a svi su pretežno odlikaši. U svakom slučaju, djeca iz ovog sela moraju oskudijevati u nečemu - ako dobiju karte, neće imati šta da jedu ni da se odjenu.
Stanovnici sela Gerovi primili su pomoćPoslije priloga objavljenog na našem radiju i TV Liberty, javili su se humani ljudi i pomoć je već počela pristizati. Njoj su se najviše obradovala djeca - Nermina, Admir i Alisa, kao i svih petnaestero učenika iz Gerova.
„Pa, sve je to krenulo kad je bila televizija TV Liberty. Zahvaljujem se televiziji i Evropi (RSE- op. autora) što nam skupljaju. Dobili smo, ali javlja se narod, skupljaju još mnogo novca, i garderobe, i svačega. A meni se javila jedna žena iz Mostara – hvala joj – da mi pošalje nešto novca, da se nešto kupi. Čizme, da imam za kartu. I hvala toj ženi.“
„Ja sam Gerović Admir, idem u Bratunac u školu. Gledao sam vašu televiziju i želim da se zahvalim svim ljudima koji su pomogli. I nadam se da ćemo bolje živjeti.“
„Ja sam Alisa Gerović, živim u Glogovoj. Prije godinu dana išla sam u školu, tako da sam završila. Nisam mogla dalje, nisam imala uslova. Gledala sam vašu televiziju, kad ste nas snimali. I hvala vam mnogo što nam pomažete, od srca. Ja bih voljela svi ljudi dobre volje da nam pomognu.“
Najavljene su akcije na sakupljanju novčanih priloga u nekoliko zemalja. Stanovnici Gerova već su zahvalni našem radiju i humanim ljudima.
„Hvala narodu koji se javlja. I još će se javiti naroda. Stvarno se zahvaljujem svima od kojih smo dobili odjeće i obuće. Svaka im čast. Ne mogu im to zaboraviti. Da budu zdravi i živi! A još ima nade da dobijem. Ako dobijem, ja ću biti sretna. Ako ne dobijem, nas i mene nigdje nema.“
„Zovem se Gerović Azema. Gledajući vašu televiziju očekujemo nešto, neku pomoć, očekujemo da ćemo bolje živjeti uz vašu pomoć.“
„Ja sam Gerović Bejta, imam četvero djece. Mi smo plakali kad smo gledali vašu televiziju. Molim ljude dobre volje da nam pomognu. I meni i mojoj djeci, jer nemam kuće. Isto kao da nemam ništa. Samo imam djecu."
Senada, Azema i Bejta žive u nadi da će njihova djeca, bar od polugodišta imati dovoljno novca za autobuske karte i biti redovni učenici.
POMOĆ PORODICI GEROVIĆ
U Americi i Kanadi pokrenute su akcije sakupljanja novčanih priloga, a nekoliko porodica iz Njemačke, Tuzle i Srebrenice, već su poslale pakete u kojima je bila odjeća i obuća za djecu iz Gerova.
U Gerovima niko nije zaposlen. Dječiji doplatak, koji u prosjeku iznosi 150 maraka, jedini je izvor finansiranja desetak povratničkih porodica. Dok se podmire dugovi i obaveze, ne ostane dovoljno novca da se djeci kupe autobuske školske karte. Zbog toga učenici iz Gerova samo povremeno idu u školu, a svi su pretežno odlikaši. U svakom slučaju, djeca iz ovog sela moraju oskudijevati u nečemu - ako dobiju karte, neće imati šta da jedu ni da se odjenu.
„Pa, sve je to krenulo kad je bila televizija TV Liberty. Zahvaljujem se televiziji i Evropi (RSE- op. autora) što nam skupljaju. Dobili smo, ali javlja se narod, skupljaju još mnogo novca, i garderobe, i svačega. A meni se javila jedna žena iz Mostara – hvala joj – da mi pošalje nešto novca, da se nešto kupi. Čizme, da imam za kartu. I hvala toj ženi.“
„Ja sam Gerović Admir, idem u Bratunac u školu. Gledao sam vašu televiziju i želim da se zahvalim svim ljudima koji su pomogli. I nadam se da ćemo bolje živjeti.“
„Ja sam Alisa Gerović, živim u Glogovoj. Prije godinu dana išla sam u školu, tako da sam završila. Nisam mogla dalje, nisam imala uslova. Gledala sam vašu televiziju, kad ste nas snimali. I hvala vam mnogo što nam pomažete, od srca. Ja bih voljela svi ljudi dobre volje da nam pomognu.“
Stanovnica sela Gerovi: Stvarno se zahvaljujem svima od kojih smo dobili odjeće i obuće. Svaka im čast. Ne mogu im to zaboraviti.
„Hvala narodu koji se javlja. I još će se javiti naroda. Stvarno se zahvaljujem svima od kojih smo dobili odjeće i obuće. Svaka im čast. Ne mogu im to zaboraviti. Da budu zdravi i živi! A još ima nade da dobijem. Ako dobijem, ja ću biti sretna. Ako ne dobijem, nas i mene nigdje nema.“
„Zovem se Gerović Azema. Gledajući vašu televiziju očekujemo nešto, neku pomoć, očekujemo da ćemo bolje živjeti uz vašu pomoć.“
„Ja sam Gerović Bejta, imam četvero djece. Mi smo plakali kad smo gledali vašu televiziju. Molim ljude dobre volje da nam pomognu. I meni i mojoj djeci, jer nemam kuće. Isto kao da nemam ništa. Samo imam djecu."
Senada, Azema i Bejta žive u nadi da će njihova djeca, bar od polugodišta imati dovoljno novca za autobuske karte i biti redovni učenici.
Pomoć porodici Gerović
POMOĆ PORODICI GEROVIĆ
Porodici Gerović su najpotrebniji hrana, ležajevi, odjeća, kao i novac za školovanje djece.
Možete im pisati -- Porodica Gerović, Selo Gerovi, Bratunac, BiH -- ili možete pisati Sadiku Salimoviću na email adresu zurnal.srebrenica@gmail.com ako vam treba pomoć da stupite u kontakt sa njima.
