Nakon incidenta u kojem je zadobila lakše telesne povrede, urednica internet portala tacno.net i supruga pokojnog Nedeljka Galića, Štefica, obratila se javnosti pisanom izjavom objavljenom na portalu, u kojoj je pojasnila detalje vezane za medijsku hajku koja je vođena danima protiv nje, te o samom incidentu koji se desio 18. jula oko 22 sata u Ljubuškom
“Ovih dana sam s obitelji izložena neviđenoj kampanji protiv prikazivanja filma o mom pokojnom suprugu 'Neđo od Ljubuškog' u Ljubuškom. Pitam se: zašto je ovaj film i čime naišao na ovakav otpor građana ljubuške općine? (…) Sve što sam izjavila u ovom filmu, istina je i samo istina. To dobro znaju svi građani Ljubuškog, to dobro znaju svi naši prognani Bošnjaci, to dobro znaju svi oni koji su to i uradili”, piše u izjavi koju, uz Šteficu, potpisuju njena deca Dejan, Bojan i Maša Galić.
“Nigdje nikada nije izjavljeno da je hrvatski narod genocidan niti je to poruka ovog filma, za što sam dobila ekstremne optužbe i neviđene batine od Vere Dedić koja je učestvovala u demonstracijama protiv dokumentarca, pred očima gvardijana (poglavar franjevačkog samostana op.a.) na Humcu, pred očima moje prijateljice i druge žene koja je bila tu, te sam se povukla u svoj dom sa ranama po tijelu i duši”, navodi se u izjavi.
Štefica Galić je 18. jula, kako je u izjavi RSE i medijima rekao član redakcije tacno.net Amer Bahtijar, fizički napadnuta, zbog čega je zatražila i lekarsku i policijsku pomoć. Fizičkom nasilju prethodile su pretnje telefonom, kao i huškački tekstovi po lokalnim portalima povodom prikazivanja filma o njenom suprugu, laureatu nagrade “Duško Kondor” koja mu je posthumno dodeljena ove godine. Ta nagrada dodeljuje se ljudima koji su pokazali građansku hrabrost ili joj posvetili svoj život, a Neđi Galiću dodeljena je zbog toga što u vreme rata nije pristajao da šuti i gleda kako mu odvode komšije druge nacije u logore, nego se svim snagama trudio da im pomogne.
"Gledajući progone i nepravdu koje su činjene pripadnicima drugih etno-nacionalnih grupa u Ljubuškom, glasno i javno pobunio riječima: “Ljudi, ovo je ludost, ovo je zločin, ovo ne možete raditi!“ Saznavši da je jedini spas iz logora Heliodrom za njegove sugrađane bio poziv iz inostranstva, koji većina nije mogla dobiti, uporno pravio falsifikovane pozive, te ih je na taj način oslobađao zatočeništva, čime je spasio najmanje 1.000 ljudi iz logora, a mnoge od njih i smrti. Većini oslobođenih logoraša pomagao u pribavljanju ostalih dokumenata, jer su u roku od 48 sati od oslobađanja iz logora morali napustiti teritoriju BiH", navodi se u pojašnjenju nagrade "Duško Kondor" koja je i bila povod da nevladina organizacija Gariwo Svetlane Broz snimi film o Nedeljku Galiću.
“Film je snimljen prije svega u edukativnu svrhu, o građanskoj hrabrosti s ciljem da se potakne na razmišljanje kako bi se svatko morao pobuniti protiv zlodjela zlih ljudi, kako svojom šutnjom ne bi bio saučesnik u njima, bez obzira o kojim se ratovima ili individualnim slučajevima radilo”, piše dalje Štefica Galić i dodaje da je sve što se događalo prije i poslije prikazivanja dokumentarca u Ljubuškom “nečiji drugi rat, nešto što nije poruka ovog filma i što nije stvar moje obitelji. Ovaj film je priča moje obitelji iza koje odgovorno stojim”.
S druge strane, u medijima u BiH oglasila se i Vera Dedić koja tvrdi da je Štefica Galić nju prva napala i da je u pitanju bilo “gužvanje”. Jedan od razloga zbog kojeg sudjeluje u prosvjedima jeste i taj što ne može “prihvatiti da se nas Hrvate u Ljubuškom proglašava nacistima i fašistima. Istina je posve drukčija, mi u Ljubuškom možemo Bošnjacima pogledati u oči, a mogu li oni Hrvatima u Bosni, u sjevernoj Hercegovini”.
I veteranske udruge u Ljubuškom svoj bunt pravdaju istim ili sličnim pojašnjenjem. Predsednik Udruge veterana HVO Tomislav Tomić kazao je za HRT na dan premijere filma da u Ljubuškom "ni jedna kuća Bošnjaka nije zapaljena za vrijeme rata, da nijedan Musliman nije ubijen i da im je vraćena sva imovina."
U subotu je u Ljubuškom održan protest udruga proizašlih iz Domovinskog rata u znak protesta zbog toga što film "iskrivljuju povijesne činjenice o Ljubuškom 1993. godine i kao odgovor na unošenje nemira među lokalno stanovništvo bošnjačkih medijia i dijela medija iz RH."
Pišući o slučaju "Ljubuški" i relativizaciji progona Bošnjaka iz tog grada, bivši Feralovac i kolumnista nedeljnika "Novosti" Viktor Ivančić u tekstu "Historija vrline" kaže "Kada je skupna imaginacija kvalitetno ugođena zločin postaje čin milosrđa, a žrtve plemenskih postupaka transformiraju se u korisnike humanitarne pomoći, u one koji bi imali biti ponizni i osjećati doživotnu zahvalnost, jer ih samo zahvaljujući sućuti i prirođenoj dobroti plemena nije zadesila teža sudbina. Razumije se da netko može tvrditi i drugačije, no – tome nije mjesto u autobusu".
Napad na Šteficu Galić oštro su osudili OSCE, Udruženje BH. Novinari, Medijska organizacija jugositočne Evrope SEEMO, ministar sigurnosti BiH, SDP i nevladine udruge.
Povodom odluke policije da napad na Galićevu policija tretira kao tuču i lakši prekršaj protiv javnog reda i mira, oglasila se i predstavnica OSCE-a za slobodu medija, Dunja Mijatović.
"Naročito sam zabrinuta reakcijom policije, koja ovaj incident smatra "lakšom povredom javnog reda i mira", a ne teškim napadom na slobodu govora i sigurnost novinara. Poučeni iskustvom nedavne bh. prošlosti ispunjene nasiljem, javni zvaničnici bi trebali oštrije reagovati na ovakvo demonstriranje mržnje i netolerancije", kazala je Mijatović i pozvala je vlasti da hitno istraže slučaj i pruže potpunu zaštitu urednici Štefici Galić i njenoj porodici.
Zbog novonastale situacije, nevladina udruga Gariwo na svojoj internet stranici objavila je ceo film "Neđo od Ljubuškog", kako bi se i šira javnost mogla uveriti da li u njemu ima nešto sporno što zaslužuje reakcije kakvima je izložena porodica Galić.
VIDEO: Film "Neđo od Ljubuškog"
“Ovih dana sam s obitelji izložena neviđenoj kampanji protiv prikazivanja filma o mom pokojnom suprugu 'Neđo od Ljubuškog' u Ljubuškom. Pitam se: zašto je ovaj film i čime naišao na ovakav otpor građana ljubuške općine? (…) Sve što sam izjavila u ovom filmu, istina je i samo istina. To dobro znaju svi građani Ljubuškog, to dobro znaju svi naši prognani Bošnjaci, to dobro znaju svi oni koji su to i uradili”, piše u izjavi koju, uz Šteficu, potpisuju njena deca Dejan, Bojan i Maša Galić.
“Nigdje nikada nije izjavljeno da je hrvatski narod genocidan niti je to poruka ovog filma, za što sam dobila ekstremne optužbe i neviđene batine od Vere Dedić koja je učestvovala u demonstracijama protiv dokumentarca, pred očima gvardijana (poglavar franjevačkog samostana op.a.) na Humcu, pred očima moje prijateljice i druge žene koja je bila tu, te sam se povukla u svoj dom sa ranama po tijelu i duši”, navodi se u izjavi.
Štefica Galić je 18. jula, kako je u izjavi RSE i medijima rekao član redakcije tacno.net Amer Bahtijar, fizički napadnuta, zbog čega je zatražila i lekarsku i policijsku pomoć. Fizičkom nasilju prethodile su pretnje telefonom, kao i huškački tekstovi po lokalnim portalima povodom prikazivanja filma o njenom suprugu, laureatu nagrade “Duško Kondor” koja mu je posthumno dodeljena ove godine. Ta nagrada dodeljuje se ljudima koji su pokazali građansku hrabrost ili joj posvetili svoj život, a Neđi Galiću dodeljena je zbog toga što u vreme rata nije pristajao da šuti i gleda kako mu odvode komšije druge nacije u logore, nego se svim snagama trudio da im pomogne.
"Gledajući progone i nepravdu koje su činjene pripadnicima drugih etno-nacionalnih grupa u Ljubuškom, glasno i javno pobunio riječima: “Ljudi, ovo je ludost, ovo je zločin, ovo ne možete raditi!“ Saznavši da je jedini spas iz logora Heliodrom za njegove sugrađane bio poziv iz inostranstva, koji većina nije mogla dobiti, uporno pravio falsifikovane pozive, te ih je na taj način oslobađao zatočeništva, čime je spasio najmanje 1.000 ljudi iz logora, a mnoge od njih i smrti. Većini oslobođenih logoraša pomagao u pribavljanju ostalih dokumenata, jer su u roku od 48 sati od oslobađanja iz logora morali napustiti teritoriju BiH", navodi se u pojašnjenju nagrade "Duško Kondor" koja je i bila povod da nevladina organizacija Gariwo Svetlane Broz snimi film o Nedeljku Galiću.
“Film je snimljen prije svega u edukativnu svrhu, o građanskoj hrabrosti s ciljem da se potakne na razmišljanje kako bi se svatko morao pobuniti protiv zlodjela zlih ljudi, kako svojom šutnjom ne bi bio saučesnik u njima, bez obzira o kojim se ratovima ili individualnim slučajevima radilo”, piše dalje Štefica Galić i dodaje da je sve što se događalo prije i poslije prikazivanja dokumentarca u Ljubuškom “nečiji drugi rat, nešto što nije poruka ovog filma i što nije stvar moje obitelji. Ovaj film je priča moje obitelji iza koje odgovorno stojim”.
S druge strane, u medijima u BiH oglasila se i Vera Dedić koja tvrdi da je Štefica Galić nju prva napala i da je u pitanju bilo “gužvanje”. Jedan od razloga zbog kojeg sudjeluje u prosvjedima jeste i taj što ne može “prihvatiti da se nas Hrvate u Ljubuškom proglašava nacistima i fašistima. Istina je posve drukčija, mi u Ljubuškom možemo Bošnjacima pogledati u oči, a mogu li oni Hrvatima u Bosni, u sjevernoj Hercegovini”.
I veteranske udruge u Ljubuškom svoj bunt pravdaju istim ili sličnim pojašnjenjem. Predsednik Udruge veterana HVO Tomislav Tomić kazao je za HRT na dan premijere filma da u Ljubuškom "ni jedna kuća Bošnjaka nije zapaljena za vrijeme rata, da nijedan Musliman nije ubijen i da im je vraćena sva imovina."
U subotu je u Ljubuškom održan protest udruga proizašlih iz Domovinskog rata u znak protesta zbog toga što film "iskrivljuju povijesne činjenice o Ljubuškom 1993. godine i kao odgovor na unošenje nemira među lokalno stanovništvo bošnjačkih medijia i dijela medija iz RH."
Pišući o slučaju "Ljubuški" i relativizaciji progona Bošnjaka iz tog grada, bivši Feralovac i kolumnista nedeljnika "Novosti" Viktor Ivančić u tekstu "Historija vrline" kaže "Kada je skupna imaginacija kvalitetno ugođena zločin postaje čin milosrđa, a žrtve plemenskih postupaka transformiraju se u korisnike humanitarne pomoći, u one koji bi imali biti ponizni i osjećati doživotnu zahvalnost, jer ih samo zahvaljujući sućuti i prirođenoj dobroti plemena nije zadesila teža sudbina. Razumije se da netko može tvrditi i drugačije, no – tome nije mjesto u autobusu".
Napad na Šteficu Galić oštro su osudili OSCE, Udruženje BH. Novinari, Medijska organizacija jugositočne Evrope SEEMO, ministar sigurnosti BiH, SDP i nevladine udruge.
Povodom odluke policije da napad na Galićevu policija tretira kao tuču i lakši prekršaj protiv javnog reda i mira, oglasila se i predstavnica OSCE-a za slobodu medija, Dunja Mijatović.
"Naročito sam zabrinuta reakcijom policije, koja ovaj incident smatra "lakšom povredom javnog reda i mira", a ne teškim napadom na slobodu govora i sigurnost novinara. Poučeni iskustvom nedavne bh. prošlosti ispunjene nasiljem, javni zvaničnici bi trebali oštrije reagovati na ovakvo demonstriranje mržnje i netolerancije", kazala je Mijatović i pozvala je vlasti da hitno istraže slučaj i pruže potpunu zaštitu urednici Štefici Galić i njenoj porodici.
Zbog novonastale situacije, nevladina udruga Gariwo na svojoj internet stranici objavila je ceo film "Neđo od Ljubuškog", kako bi se i šira javnost mogla uveriti da li u njemu ima nešto sporno što zaslužuje reakcije kakvima je izložena porodica Galić.
VIDEO: Film "Neđo od Ljubuškog"
