Muški razgovor mitropolita Amfilohija Radovića i nadbiskupa Marina Barišića o Paradi ponosa u Splitu.
- Pomoz' Bog, brate Marine!
- Hvaljen Isus, brate Amfilohije!
- Pa šta ja to čujem, brate Marine?
- Ne znam šta čuješ, brate Amfilohije!
- Pa ja sam odvajkada cijenio Split ko jedan hrišćanski grad, gdje su mučenici za Hristovu vjeru posejali sjeme vjekovne, vaseljenske pobjede nad paganstvom.
- Ispravnu prosudbu imaš, brate Amfilohije, ali dušu moju nespokojstvom ispunja blag prizvuk prijekora što u tvome glasu ga čujem.
- Ma šta blag prizvuk? U srpskom rječniku nema riječi kojima može da se izrazi moje zaprepašćenje žalosnim vijestima koje mi stižu iz tvrđave hrišćanstva. Pa zar je moguće, brate Marine, da se naš hrišćanski Split pred tvojim očima pretvara u Sodomu i Gomoru, a ti ni riječ da progovoriš?
- Teško mi je razabrati o čemu govoriš, brate Amfilohije.
- Govorim li ja, Bože sakloni, turski, brate Marine?
- Ja turskoga ne razumijem, brate Amfilohije. Ja ni ove turske serije, Svevišnji mi je svjedok, da nije titla, uopće ne bih gledao.
- Izgleda mi, brate Marine, da ti ni mene ne razumiješ bez titla. Pa evo da ti titlujem: znaš li ti da muželoštvo predstavlja skrnavljenje i zloupotrebu same ljudske prirode i njenih Bogodanih sila? Znaš li ti da je muželoštvo nasilje nad moralnim poretkom stvari? I znaš li ti da je muželoštvo, bilo svjesno, bilo nesvjesno, izraz čovjekova poriva za samouništenjem?
- Sve ja to znam, brate Amfilohije, ali ne razumijem zašto to meni govoriš...
- Pa kome da govorim? Neću valjda reisu. Jeste da je nekrst, al kod njega ne mogu da prođu te stvari koje prolaze kod tebe.
Mitropolit Amfilohije Radović
- Koje stvari?
- One stvari, nesrećniče, one stvari! Sodoma i Gomora! Muželoštvo i ženološtvo!
- Pa ložili smo mi žene opsjednute đavoljim činima, ložili smo ih sve dok nam nije zabranjeno iz Vatikana.
- Ne govorim ti o tome, brate Marine! Opet moram da ti titlujem: muželoštvo je kad muškarci dijele ložnicu, a ženološtvo je kada to rade žene.
- Oprosti, brate Amfilohije, ali kod nas se ne rabe ti izrazi.
- Rabe Božji, a šta se kod vas rabi?! Nije ni čudo da su vam se pobrkali svi pojmovi kad vam čak i papa ima sobara. I onda ste zabezeknuti kad izbije skandal. Kao nemate pojma zašto.
- Ali što da radimo? To su neke zaumne sile...
- Nisu to nikakve sile. To je javašluk. Ako za papu ne umijete da nađete sobaricu, za koga umijete?! Šta da očekuje običan sveštenik?
- Stvarno ne razumijem što hoćeš reći.
- Hoću da kažem da ne treba da se čudite Sodomi i Gomori po ulicama hrišćanskih gradova, ako ste i papinu ložnicu prepustili muškarcima!
- Ali ti znaš, brate Amfilohije, onu staru mudrost: da je žena dobra, i Bog bi je imao.
- Ako tako rezonuješ, brate Marine, onda stvarno nije čudo što vam Crkvu potresaju pedofilski skandali.
- A vašu kao ne potresaju... Kako se zove onaj vaš iz Vranja što su ga uhvatili s dečkima?
- Misliš: Pahomije? Ma pusti to. To je Vranje, jug, čist folklor. Oni sve okrenu na pjesmu: „Voleo me jedan vladikaaaaaa... Paho-Paho-Paho mi je sve...“
- Pa i kod nas je folklor. I nemaju naši svećenici, ako na to ciljaš, samo odnošaje s dečkima nego i s djevojčicama.
- Alal vam polna ravnopravnost! Mnogo ste se emancipovali. Možete na krstu u vašim crkvama da izbacite onaj INRI i da stavite LBGTQ.
- Čemu taj žestok ton, brate Amfilohije? Što ti meni zapravo spočitavaš?
- To što dozvoljavaš tim gej-paradistima da se šeću po hrišćanskom Splitu, što dozvoljavaš da taj sotonski smrad zagađuje naš vjekovni grad.
- Čiji vaš? Da ne misliš možda da je naš Split ičiji osim hrvatski?
Nadbiskup Marin Barišić
- Vidim kako vam je hrvatski. Da vam Evropa naredi da pustite gubavce da vam paradiraju, vi biste i to dozvolili.
- Oprosti, ali ja sam čuo da je među tim bolesnicima najmanje našeg hrvatskog pučanstva, da su većina tih što paradiraju zapravo Srbi.
- Pa kad su vam od svega srpskog srcu mili samo srpski pederasti! Ne valja vam srpski oficir, ne valja vam srpski prota, ali srpski izrod – e njega vi primate ko najrođenijega!
- Nisu oni nama uopće dragi, brate Amfilohije. Mi vrlo dobro znamo u koje svrhe nam ih šaljete.
- Ko vam ih šalje?! Mi smo ih, brate Marine, poslali u tri lijepe majčine. A to što su oni došli u Lijepu Vašu i što ste ih vi primili, to stvarno nije naš problem.
- Oprosti, ali naša je katolička mladež jasno iskazala svoje protivljenje takvim nedopustivim pojavama.
- Kako ne razumiješ da te pojave ne smiju da se pojave?! Kako smo mi u Beogradu, prijestolnom gradu Presvete Bogorodice, čedne i cjelomudrene, rekli svoje „Ne!“ tom smradu sodomskom?!
- Kako, brate Amfilohije?
- Pa lijepo. Naš ministar policije reko: „Ako ne možemo da kažemo 'Ne!' za Kosovo, možemo za ovo!“
- Lako vam je kad vaš ministar policije nije komunist kao ovaj naš. Ovaj naš je predvodio te bezbožnike.
- Šta naš ministar nije? Pa i on je socijalista, ali je prevashodno Srbin.
- Bojim se, brate Amfilohije, da je i naš ministar Srbin.
- Pa kako onda? Kako onda nije zabranio to nasilje, to gej-paradiranje?
- Pa valjda zato što mi nemamo Kosovo, pa nije mogao iskoristiti taj argument.
- A mi ga kao imamo... Nemoj, brate Marine... Niste reagovali ko što je trebalo. Ako je Moskva mogla da zabrani te gej-parade za sljedećih sto godina, zašto to nije mogao i naš hrišćanski Split?
- Pa valjda zato što su u Moskvi boljševici...
- Kakvi boljševici? Šta lupetaš? I ako nisi znao, boljševici su imali ispravan stav po pitanju muželoštva. Svaka im čast! To je u Jugoslaviji bilo zabranjeno. A ne ko u toj vašoj Evropskoj Uniji.
- Ali zar Jugoslavija nije bila protuprirodna tvorevina?
- Kako protivprirodna? Pa nju smo mi Srbi napravili Hrvatima i svoj ostaloj južnoslovenskoj braći.
- E nije istina, nego su je napravili hrvatski naivci.
- Ajde, da se ne svađamo – napravili smo je bratski. I bilo nam je lijepo dok je trajalo.
- Ali zar to, brate Amfilohije, nije – kako da kažem – protuprirodni blud?
