Dječak Husein iz Stoca bio je jedan od 6.000 učenika koji je prije desetak dana u Zenici bio na manifestaciji na kojoj se slavio turski praznik- Međunarodni dan djeteta. Pozvana su djeca iz 86 škola koja su u osnovnom i srednjem obrazovanju odabrala da im turski bude drugi strani jezik. Huseinov otac, Nermin Bise za naš radio kaže da uopšte nije znao šta je povod da dječak ide u Zenicu, a u školama im je rečeno da se odlazak tretira kao obavezno prisustvo na nastavi tog dana.
„Postao sam svjestan da mi je dijete grubo zloupotrebljeno i izmanipulisano. Kao njegov roditelj, kamo sreće da sam znao na šta će sve izaći, vjerovatno ga taj dan ne bih poslao u školu. Isto tako, namjeravam obavijestiti Ured ombudsmana za zaštitu prava djeteta, jer smatram da je došlo do indoktrinacije djece u nešto sa čim su njihovi roditelji morali biti upoznati“, poručuje Bise.
Tog 23.aprila, Zenica je bila u znaku turskih i bosanskohercegovačkih zastava. Za organizaciju manifestacije na kojoj se slavio praznik kojeg je Ataturk poklonio turskoj djeci, u Bosni i Hercegovini je potrošeno 250 hiljada eura. Zenički gradonačelnik Husein Smajlović održao je govor koji nije imao nikakve veze sa manifestacijom.
„Čini se posljednjih godina da je naša suverenost pod znakom pitanja, da poslovima naše zemlje upravljaju iz drugih centara, i da smo stavljeni na tračnice kojima nije moguće voditi samostalan život“, kazao je Smajlović.
Zenički primjer nije usamljen. U Bosni i Hercegovini svako malo se dešavaju slične manifestacije, koje profesor na mostarskom Sveučilištu Slavo Kukić, naziva socio-psihološkim fenomenima potrebe malih naroda za velikim zaštitnicima. Svi oni, kako kaže, u prvi plan stavljaju element religijskog.
„Taj socio-psihološki sindrom na unutarnjoj ravni odnosa sa svojim susjedima ima, u pravilu, negativne konotacije i on je jedan od razloga i faktora produžavanja frustracija koje je nametnuo rat i čitava poslijeratna golgota. On je jedan od faktora da te frustracije, pa i strahovi, produljavaju vijek svog trajanja“, navodi Kukić.
Produžavanje frustracija koje je nametnuo rat i koje su prisutne i 20 godina nakon njegovog završetka, o kojima govori profesor Kukić, posljedica su politika kojima ovdašnja vlast manipuliše građanima. S jedne strane im se nameće Turska, koju pojedini političari nastoje dovesti u vezu sa Osmanskim carstvom, zaboravljajući kako je Bosna i Hercegovina skoro 500 godina bila pod okupacijom te države, a sa druge strane, Rusija, koju neki političari žele prikazati kao „majčicu“. Evo kako to objašnjava profesor na sarajevskom univerzitetu Enver Kazaz.
„Radi se o tome da se vlastiti narodi smatraju malodobnim, neodraslim, pa moraju u tzv. velikim narodima imati neku vrstu uzora tj. starijeg brata ili oca, pri čemu i Bakir Izetbegović, a i Milorad Dodik, pokušavaju da u nedostatku vlastitog autoriteta, politički autoritet pronađu bilo u Putinu, bilo u Erdoganu. Jednom riječju, znajući koliko su zapravo neuspješni kao politički lideri i Izetbegović i Dodik i ljudi slični njima, samo prikrivaju rusofilijom, odnosno turkofilijom vlastitu intelektualnu, političku, ljudsku i svaku drugu mizernost“, ocjenjuje Kazaz.
U poistovjećivanje ili dovođenje u vezu Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju sa Turskom i Rusijom, ovdašnja politika uvlači najmlađe, potpuno svjesna kako su najlakša meta za promicanje njihovih stavova. Istovremeno, roditelji ne reaguju, a Nermin Bise, sa početka naše priče, usamljen je slučaj. Uprkos tome, kako kaže, spreman je na „borbu sa vjetrenjačama“.
„U ovakvim okolnostima, možda sam sada i djetetu napravio problem, ali nadam se da će dugoročno ovaj slučaj i moj primjer, tim prije ako dođe do neke akcije, biti spasonosan i za moje dijete i za svu djecu u Bosni i Hercegovini da moraju biti oprezni i njihovi roditelji, a to je da tako olako ne puštaju na povjerenje jednom nakaradnom sistemu svoje dijete“, zaključuje Nermin Bise.
