Sedamdesetjednogodišnji Kerim Ašić kaže da je rodnu kuću u banjalučkom naselju Gornji Šeher napustio 1992.godine. Vratio se odmah poslije rata u Bosni i Hercegovini, 1996. godine, ali je kuća bila u Srpskim Toplicama, kako je naselje preimenovano tokom devedesetih godina prošlog vijeka.
"Toplice nisu naša riječ, što smo sad pokondirene tikve odjednom postali, pa uvijek nešto koristimo što nije naše. Imal’ šta bosansko? Pa i moje komšije, i Milojević i Milašinović i Blagojević i Krečari, Krčmari, Đurđevići, Markovići, zašto bi govorili sad nešto što je došlo iz Krapinskih Toplica ili Čateških Toplica", kaže Ašić.
Komisija za zaštitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine je 2005. godine proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine "Graditeljsku cjelinu - Banje u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru u Banjaluci".
U Odluci Komisije, nacionalni spomenik, "Graditeljsku cjelinu - Banje u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru" čine mjesto i ostaci Ebinog hauza, banja u sastavu kuće Muharema Gušića (Maslin hauz), banja u sastavu kuće Bisere Šeranić, tri banje sa termalnom vodom u kući Demirovića, Osmančevića banja, mjesto i ostaci banje Žbana, banja Direklija u stijeni uz obalu Vrbasa, mjesto i ostaci banje Šugavica, kao i banja Ilidža (Kraljičina Ilidža ili Trokića vrelo) uz obalu Vrbasa.
"Svako, a posebno nadležni organi Vlade Republike Srpske, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju", navedeno je u Odluci Komisije iz 2005. godine.
Ko je tražio promjenu imena?
Kako nezvanično saznaje Radio Slobodna Evropa, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (BiH) trebala bi polovinom naredne sedmice raspravljati o Prijedlogu odluke o proglašenju kulturnog pejzaža Srpske Toplice, umjesto kako se do sada zvalo "Graditeljske cjeline - Banje u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru u Banjaluci".
Predlagač je jedan od članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Šta je sadržaj Prijedloga odluke, kao i zbog čega se traži promjena imena, Radio Slobodna Evropa nije uspio saznati od članova Komisije.
"Na osnovu Vašeg upita, te u skladu sa tačkom 10. Kodeksa ponašanja za članove i službenike Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, obavještavamo Vas da se ne mogu javno komentarisati navodi iz odluke u pripremi, sve do njenog donošenja", navodi se u pisanom odgovoru Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.
Prijedlog odluke bio je na dnevnom redu zasjedanja 2. jula, ali je povučen iz rasprave do sljedeće sjednice.
Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika BiH inače čini devet članova, od kojih je jedan predsjedavajući. Među njima su i tri strana člana.
Mještane niko ništa nije pitao
Većinu stanovništva na prostoru "Graditeljske cjeline - Banje u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru u Banjaluci" čine Bošnjaci. Za Radio Slobodna Evropa kažu da im se ne sviđa ideja da se naziv tog nacionalnog spomenika promijeni u Srpske Toplice, jer to područje, kako ističu,već vijekovima nosi to ime.
"Treba ostati kako je bilo. I ako su za zaštitu sredina, nek budu te banje. Uostalom, ako ne budu banje, onda ni Banjaluka nije Banja, onda je Toplica Luka, promijenićemo joj ime. Pa, ćemo biti mi u Toplica Luci. Mnogo toga ima što se miješa i mijenja ovdje”, kaže Kerim.
Kažu da ih niko nije pitao ni kada se naselje Gornji Šeher mijenjalo u Srpske Toplice.
"Meni su 84 godine i uvijek je bio Gornji Šeher, pa sad eto, vi sami odredite jel' to normalno? Ako ovdje ima mjesto i muslimani i Hrvati žive, onda se ne može zvati samo po jednom narodu. Ovdje su muslimani bili većinski narod, ali nikad nije bilo samo muslimanski da se zvalo", priča za Radio Slobodna Evropa jedna mještanka.
Njen suprug, koji, takođe, nije želio da se predstavi, ima slično mišljenje.
"Ako smo konstitutivan narod, ako smo fer, nije fer da se zove samo po jednom narodu", kaže on.
Predstavnik jedne od najstarijih banjalučkih porodica iz tog dijela grada (ime poznato redakciji) ističe kako se griješi sa brisanjem istorije i identiteta.
"Cijeli svijet čuva i baštini svoju istoriju, a mi je brišemo. Ove banje su korištene još u rimsko doba. Sve vojskovođe koje su ovuda prolazile kupale su se u ovim banjama. Čak se i jedan sultan tu kupao. Naziv Gornji Šeher koristi se vijekovima. I umjesto da se od toga napravi turistička ponuda, radi se ovo. Ko zna danas šta su Srpske Toplice, čemu odvajanje kad svi rade na spajanju istoka i zapada", komentariše ovaj mještanin.
Istorija banjskog naselja
U Gornjem Šeheru, danas Srpskim Toplicama, nalazi se osam izvora termalne vode s temperaturom do 32 °C. Uz termalne izvore još u rimsko doba nastalo je banjsko naselje. Nalazilo se na desnoj obali Vrbasa, dok je pored njega lijevom obalom prolazio put koji je rimske provincije povezivalo Dalmaciju i Panoniju.
Nakon što su Turci osvojili Banjaluku u 16. vijeku, izgrađena su dva šehera (grada), gornji i donji.
Kerim Ašić podijelio je sjećanje i na vlasnicu jedne od najstarijih banja u Bosni i Hercegovini koja se zove Ebin hauz. Ta banja je dobila naziv po njenoj vlasnici koju su stanovnici zvali eba (stara majka).
"Taj Ebin hauz, to je prva rimska banja u Bosni i Hercegovini. I svi znamo ko je ta stara nana bila. To je žena, uredna, čistunica, u starim bosanskim haljinama. Mala bluzica, bijela, dimije, sa maramom podignutom iznad ušiju i zavrnutom...uvijek je veselo primila goste i ispratila goste”, priča Ašić.
Redefinisanje prošlosti i povijesti
Kolumnista Dragan Bursać ističe za Radio Slobodna Evropa da je brisanje viševjekovnog naziva Gornji Šeher primjer kako su nacionalni spomenici, kulturna baština i svjedočenja o postojanju vijekovima na ovim prostorima, postali isključiva zanimacija politike.
"Redefinisanje prošlosti i povijesti prije svega, traje već dobre tri decenije, ulazimo polako i u četvrtu. Apsolutno se ne čudim, ali sam zgrožen i borim se svakim atomom svoje snage protiv toga. Međutim, situacija je takva da nenormalnost imate uvedenu kao normalnost, da su vam imena ulica po četničkim vojvodama normalna stvar, da su vam imena naselja odavno preimenovana”, navodi Bursać za RSE.
On ističe i da mlađe generacije ne pamte, u ovom slučaju, Banjaluku iz ranijeg perioda.
"Djeca Banjaluke odavno ne žive u Budžaku, nego žive u Lazarevu, ne žive u Mejdanu, nego Obilićevu. Već imate treću, četvrtu generaciju djece koja ne znaju pravi naziv naselja u kojem žive. I to je cilj koji je sustavno rađen, moram reći i uz pomoć obrazovnog sistema, uz pomoć učitelja, nastavnika i profesora istorije. Kulturni i nacionalni spomenici bi trebali da budu kulturno javno dobro svih nas, svih građana ove zemlje. Međutim, to su obični taloni, žetoni za međunacionalno potkusurivanje”, zaključuje Bursać.
Iz Gradske uprave Banjaluka su za Radio Slobodna Evropa kazali da oni nisu upoznati da će Komisija za nacionalne spomenike BiH raspravljati o izmjeni naziva "Graditeljska cjelina - Banje u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru", kao i da oni ne stoje iza toga.
Gradovi kojima su izbačeni prefiksi bosanski, a dodani srpski
Tokom rata u Bosni i Hercegovini svi gradovi koji su imali prefiks bosanski, a nalaze se na teritoriji Republike Srpske, su dobili prefiks srpski.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je 2005. godine odluku prema kojoj su prijeratna imena pojedinih opština u Republici Srpskoj, izgubila odrednicu 'bosanski', te poslijeratnu 'srpski'.
Bosanski Brod, Bosanski Šamac, Bosanski Novi, Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška, na osnovu ove odluke Ustavnog suda BiH su dobili nazive - Brod, Šamac, Novi Grad, Kozarska Dubica i Gradiška.
Promijenjen je i naziv grada Skender Vakuf u Kneževo, kako se ta opština zove od početka devedesetih godina prošlog vijeka.
***Saradnja na tekstu Selma Boračić Mršo
