Kao i svakog 11. u mjesecu, tako su i danas žene Srebrenice održale mirne proteste ulicama Tuzle tražeći hapšenje Ratka Mladića i ubrzanje procesa traženja posmrtnih ostataka njihovih najmilijih. Istovremeno, Ambasada SAD-a u BiH je izrazila zabrinutost situacijom u Srebrenici, a posebno osudila nacionalističke ispade pojedinaca koji tvrde da pripadaju Ravnogorskom četničkom pokretu.
Dok u Beogradu nevladine organizacije protestuju zbog toga što 11. juli nije proglašen Danom sjećanja na genocid u Srebrenici, civilno društvo u BiH miruje. Iako država u kojoj je zločin počinjen još nije prihvatila Rezoluciju Evropskog parlamenta, rijetki su oni koji na to podsjećaju, kao što to svakog 11-tog u mjesecu čine Majke Srebrenice. Danas su se opet okupile u Tuzli. One žele da utiču na svijest ljudi da se Srebrenica nikada nikome ne ponovi i da se u BiH prestane negirati genocid koji se dogodio u tom bosanskom gradiću.
Koliko su do sada uspjele u tome, govori članica Udruženja Nura Begović:
„A, bogami, slabo je proradila svijest kod vlasti i kod političara. Odatle potiče sve. Savjesti od naših poruka od ’96. godine kod mnogih političara nema, možda da neki već ima. Slabo je koji od njih da mu je proradila svijest. Kako god dolazi smjena, meni se čini svaki je gori.“
To što BiH još uvijek nema Rezoluciju o Srebrenici za autoricu knjige „Na Drini genocid“ Edinu Bećirović je očekivano. Vlada RS kontinuirano vodi politiku poricanja genocida, kaže Bećirović:
„Žalosno je to što međunarodna zajednica to posmatra bez nekih posebnih reakcija. Reakcije su praktično samo neka benigna saopštenja i međunarodna zajednica nije poduzela ništa da kazni one koji poriču genocid. Smatram da je poricanje genocida od strane Vlade RS jednako opasno kao i indiferentnost međunarodne zajednice prema tom njihovom stavu.“
A posljednja od reakcija na političku situaciju u Srebrenici stigla je iz Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH. Američki ambasador Čarls Ingliš, tokom razgovora sa predstavnicama Udruženja majke Srebrenice, naveo je da je zabrinut, između ostalog, i zbog djelovanja osoba koje tvrde da predstavljaju Ravnogorski četnički pokret. Sanja Pejčinović, iz press ureda Američke ambasade u Sarajevu:
„Ambasador Ingliš je prepoznao prijetnju koju nacionalističke organizacije predstavljaju za stabilnost Srebrenice i iskoristio ovaj sastanak da još jednom istakne podršku SAD konstruktivnom dijalogu između građana Srebrenice kao jednom od načina izgradnje povjerenja u tom regionu.“
Četnici na ulicama SrebreniceTokom obilježavanja stradanja Srba u Bratuncu i Srebrenici 12. jula pojavilo se petnaestak pripadnika Ravnogorskog četničkog pokreta i organizacije Obraz. U Bratuncu su, između ostalog, sa zgrade opštine skinuli zastavu BiH, a u Srebrenici šetali gradom pjevajući četničke pjesme i aludirajući na ponavljanje 1995. godine.
Poslanik Saveza nezavisnih socijaldemokrata u državnom Parlamentu Lazar Prodanović kaže:
„Takav štetan način pojavljivanja otpadnika, predstavnika srpskog naroda na događajima kojim su se obilježavali stradanje Srba na području Bratunca i Srebrenice najviše šteti Srbima. Ja odlučno želim reći da je djelovanje srpskog četničkog pokreta aposlutno minimalno i da to nije odraz niti stavova, niti mišljenja Srba.“
Na pojavu Ravnogorskog četničkog pokreta ili sličnih organizacija treba da reaguju institucije BiH, navodi poslanik Stranke demokratske akcije u državnom Parlamentu Sadik Ahmetović:
„Institucije u BiH, međunarodne institucije i sve institucije koje se bave svim segmenitam koji narušavaju na određeni način i političku i bezbjedonosnu situaciju u BiH dužne su se suprotstaviti tim pojavama. Vjerujem da će institucije u BiH aktivnije uzeti učešća da suzbiju sve retrogradne pojave u BiH koje na određen način pogoršavaju krhku političku situaciju u BiH.“
Kao poslanik Sadik Ahmetović je predložio i usvajanje Rezolucije o Srebrenici. Njegova inicijativa nije ni došla na dnevni red državnog Parlamenta. Ipak vjeruje da će ovaj sastav političara u BiH smoći snage da zajednički osudi zločin koji se desio u Srebrenici:
„Hoću da vjerujem u to da će u najmanju ruku u narednoj godini doći do usvajanja ove rezolucije. Bila bi loša poruka ovog saziva Parlamenta da iduće godine na 15 godina obilježavanja Srebrenice to ne uradi.“
Lazar Prodanović smatra da bi Vijeće ministara trebalo da uputi dokument nakon kojeg bi Parlament 11. juli mogao da proglasi Danom sjećanja na Srebrenicu:
„I mislim da u jednoj demokratskoj raspravi je moguće doći do rješenja koje bi bilo prihvatljivo.“
I dok se čeka odluka vlasti da i BiH konačno dobije Dan sjećanja na Srebrenicu, čudi pasivnost civilnog društva koje bi svakako trebalo da utiče na političare. Edina Bećirović:
„Nevladin sektor u FBiH je, koliko ja znam, reagirao. Međutim nevladin sektor u RS je veoma tih. Oni koji bi i htjeli reagirati su praktično u strahu. Ja sam razgovarala sa nekim od predstavnika nevladinog sektora koji jednostavno zbog sigurnosti ne smiju da protivrječe zvaničnoj politici Vlade RS.“
Dok u Beogradu nevladine organizacije protestuju zbog toga što 11. juli nije proglašen Danom sjećanja na genocid u Srebrenici, civilno društvo u BiH miruje. Iako država u kojoj je zločin počinjen još nije prihvatila Rezoluciju Evropskog parlamenta, rijetki su oni koji na to podsjećaju, kao što to svakog 11-tog u mjesecu čine Majke Srebrenice. Danas su se opet okupile u Tuzli. One žele da utiču na svijest ljudi da se Srebrenica nikada nikome ne ponovi i da se u BiH prestane negirati genocid koji se dogodio u tom bosanskom gradiću.
Koliko su do sada uspjele u tome, govori članica Udruženja Nura Begović:
„A, bogami, slabo je proradila svijest kod vlasti i kod političara. Odatle potiče sve. Savjesti od naših poruka od ’96. godine kod mnogih političara nema, možda da neki već ima. Slabo je koji od njih da mu je proradila svijest. Kako god dolazi smjena, meni se čini svaki je gori.“
To što BiH još uvijek nema Rezoluciju o Srebrenici za autoricu knjige „Na Drini genocid“ Edinu Bećirović je očekivano. Vlada RS kontinuirano vodi politiku poricanja genocida, kaže Bećirović:
„Žalosno je to što međunarodna zajednica to posmatra bez nekih posebnih reakcija. Reakcije su praktično samo neka benigna saopštenja i međunarodna zajednica nije poduzela ništa da kazni one koji poriču genocid. Smatram da je poricanje genocida od strane Vlade RS jednako opasno kao i indiferentnost međunarodne zajednice prema tom njihovom stavu.“
A posljednja od reakcija na političku situaciju u Srebrenici stigla je iz Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH. Američki ambasador Čarls Ingliš, tokom razgovora sa predstavnicama Udruženja majke Srebrenice, naveo je da je zabrinut, između ostalog, i zbog djelovanja osoba koje tvrde da predstavljaju Ravnogorski četnički pokret. Sanja Pejčinović, iz press ureda Američke ambasade u Sarajevu:
„Ambasador Ingliš je prepoznao prijetnju koju nacionalističke organizacije predstavljaju za stabilnost Srebrenice i iskoristio ovaj sastanak da još jednom istakne podršku SAD konstruktivnom dijalogu između građana Srebrenice kao jednom od načina izgradnje povjerenja u tom regionu.“
Poslanik Saveza nezavisnih socijaldemokrata u državnom Parlamentu Lazar Prodanović kaže:
„Takav štetan način pojavljivanja otpadnika, predstavnika srpskog naroda na događajima kojim su se obilježavali stradanje Srba na području Bratunca i Srebrenice najviše šteti Srbima. Ja odlučno želim reći da je djelovanje srpskog četničkog pokreta aposlutno minimalno i da to nije odraz niti stavova, niti mišljenja Srba.“
Na pojavu Ravnogorskog četničkog pokreta ili sličnih organizacija treba da reaguju institucije BiH, navodi poslanik Stranke demokratske akcije u državnom Parlamentu Sadik Ahmetović:
„Institucije u BiH, međunarodne institucije i sve institucije koje se bave svim segmenitam koji narušavaju na određeni način i političku i bezbjedonosnu situaciju u BiH dužne su se suprotstaviti tim pojavama. Vjerujem da će institucije u BiH aktivnije uzeti učešća da suzbiju sve retrogradne pojave u BiH koje na određen način pogoršavaju krhku političku situaciju u BiH.“
Kao poslanik Sadik Ahmetović je predložio i usvajanje Rezolucije o Srebrenici. Njegova inicijativa nije ni došla na dnevni red državnog Parlamenta. Ipak vjeruje da će ovaj sastav političara u BiH smoći snage da zajednički osudi zločin koji se desio u Srebrenici:
„Hoću da vjerujem u to da će u najmanju ruku u narednoj godini doći do usvajanja ove rezolucije. Bila bi loša poruka ovog saziva Parlamenta da iduće godine na 15 godina obilježavanja Srebrenice to ne uradi.“
Lazar Prodanović smatra da bi Vijeće ministara trebalo da uputi dokument nakon kojeg bi Parlament 11. juli mogao da proglasi Danom sjećanja na Srebrenicu:
„I mislim da u jednoj demokratskoj raspravi je moguće doći do rješenja koje bi bilo prihvatljivo.“
I dok se čeka odluka vlasti da i BiH konačno dobije Dan sjećanja na Srebrenicu, čudi pasivnost civilnog društva koje bi svakako trebalo da utiče na političare. Edina Bećirović:
„Nevladin sektor u FBiH je, koliko ja znam, reagirao. Međutim nevladin sektor u RS je veoma tih. Oni koji bi i htjeli reagirati su praktično u strahu. Ja sam razgovarala sa nekim od predstavnika nevladinog sektora koji jednostavno zbog sigurnosti ne smiju da protivrječe zvaničnoj politici Vlade RS.“
