Franjevci srebreničkog samostana bili su sudbonosno vezani za goroviti kraj srednjeg Podrinja – za Srebrenicu. Oni su u naselju Klisa 1271. godine sagradili crkvu Svete Marije. Po ovom svojedobno uglednom i vodećem samostanu, provincija je dobila naziv Bosna Srebrena. Vremenom, crkva je urušena i dugo je trajala potraga za njenim ostacima. Slučajno je otkrivena kada je Ramo Malagić kopao temelje za izgradnju nove kuće u svom dvorištu. Ostaci crkve Svete Marije su konzervirani, a 1991. godine obnovljena je i stavljena u funkciju. Franjevci i katolici iz Srebrenice i danas dijele mnoge aktivnosti.
Cestom koja je prolazila dolinom Drine i povezivala jadransku obalu sa Podunavljem, dolazili su dubrovački trgovci i zanatlije, tu poslovali, a neki od njih su se i nastanili. U predgrađu tvrđave Srebrenik nastalo je dubrovačko naselje – kolonija.
Srebrenica se u srednjovjekovnim istorijskim izvorima prvi put spominje 1352. godine, a najveći prosperitet dostiže za vrijeme vladavine kralja Tvrtka I. Sa dubrovačkim trgovcima, u Srebrenicu su dolazili i franjevci. U Srebrenici su 1271. godine sagradili svoju crkvu – samostan.
"Tržnica je, možemo reći, prvi samostan gdje su franjevci došli i odatle su se širili cijelom Bosnom i Hercegovinom, Hrvatskom i ovim drugim krajevima. U znak 70 godina napravljena je ova crkva Svete Marije, 1991. godine", ističe fra Joso Oršolić, ravnatelj Kruha Svetog Ante provincije Bosne Srebrene.
Od crkvenih objekata u Srebrenici, uz samostan Svete Marije, bila je još i crkva Svetog Nikole, koja je u vrijeme sjedinjenih biskupija Srebreničko-visočke bila konkatedrala u kojoj su djelovala dva biskupa franjevca – Stjepan Radošević i Toma Matić.
Najpoznatiji srebrenički franjevac bio je humanista, filozof i teolog Juraj Dragišić. On je nastavio raditi kao profesor filozofije i teologije u Italiji i Dubrovniku. Ima naznaka da će se neka od ovih imena simbolično vratiti u Srebrenicu, kaže fra Joso Oršolić, koji vodi župu Zvornik Srebrenica.
"Bio sam u razgovoru i sa načelnikom Općine, u Srebrenici, i on je obećao da će Općina dati ili jedan trg ili jednu ulicu da se zove po nekom od franjevaca, na primjer, Juraja Dragišića ili fra Zvizdovića, ili da bude možda ulica ili trg Bosne Srebrene ili možda samo Franjevačka. To je još u promišljanju, što se priprema i što će biti dobro", navodi fra Oršolić.
Franjevci će u Srebrenici u narednom periodu imati nekoliko aktivnosti.
"Naša namjera je ovdje započeti sa jednim Centrom za dijalog i pomirenje, centar koji bi franjevci vodili. Ovdje budu mise jedanput mjesečno, vjerojatno ćemo to i učestalije, upravo zbog tih ideja da se 'udahne malo duše' i Srebrenici i ljudima koji ovdje žive, i ohrabrenja i da se malo više poradi na pomirenju. Što se tiče obnove i rekonstrukcije, odnosno izgradnje samoga samostana, to je duži plan, ali i to namjeravamo, upravo zbog tog Centra za dijalog i pomirenje. Uz Centar bi se smjestila i knjižnica, muzej, možda neki prošireni franjevački studij koji radi upravo na međuljudskim odnosima, a sredinom desetog mjeseca bit će ovdje i likovna kolonija, dakle, neke stvari kojima bismo i oživjeli ovdje i bili bliži katolicima koji su tolike godine živjeli i preživjeli ovdje, ali i svim ljudima dobre volje", navodi fra Joso Oršolić, te dodaje:
"To je naša misija – raditi na pomirenju, na dijalogu i na obnavljanju svega onoga što je porušeno, duhovno i materijalno, to nam je svima potrebno. Srebrenica nije zaslužila da ovako izgleda i 20 godina nakon rata. Sve može puno ljepše, bolje, za moj pojam i brže, da ljudi osjete da ovdje ima života."
Za katolike iz Srebrenice od velikog je značaja što se u crkvi Svete Marije održavaju mise.
"Održavanje bogosluženja pomaže nama, katoličkim vjernicima, da se pomolimo Gospodu, vidimo, da malo porazgovaramo, da se izjadamo kad zatreba, da se pohvalimo i da se nasmijemo", kaže Ivan Maras.
Slično mišljenje dijeli i Ljubica Janjuš.
"Znači nam mnogo. Ja se osjećam tako lijepo, sad je novo, već smo ogradu ofarbali, očistili smo oko kapele, sve. Za sad je dobro", navodi Janjuš.
Fra Joso Oršolić će i sam ovdje boraviti, što je po prvi puta da franjevci, nakon pauze od oko 300 godina, žive i rade u Srebrenici.
"Imam nekih svojih obaveza pa sam u Sarajevu, kao ravnatelj Kruha Svetog Ante, jer imamo desetak projekata, ali to ne znači da ću biti samo u Sarajevu, nego ću češće biti ovdje, upravo zbog humanitarnog rada, što mi je, na određeni način, i zadaća", zaključuje fra Oršolić.