Dva dana nakon incidenta u Potočarima, u Srebrenici je uobičajen dan. Oni koji su na obilježavanje 20-e godišnjice genocida došli iz drugog bosanskohercegovačkog entiteta i Evrope, su otišli. Mali broj onih koji se vratio u Srebrenicu, u razgovoru za naš radio o onome što se događalo 48 sati ranije, kažu:
Da li se moglo izbjeći ono što se u subotu desilo u Potočarima, pitanje je o kojem je drugi dan vikenda, ali i prvi dan radne sedmice, diskutovala bh. javnost na brojnim društvenim mrežama.
Do odgovora se nije došlo, ali ako je suditi po onome što se danas moglo čuti na vanrednoj konferenciji za novinare nakon završetka sjednice Vijeća ministara BiH, zakazala je država, odnosno oni koji je vode.
„Napad se nije smio dogoditi, to želim posebno da podvučem, zbog mjesta na kome se dogodio, a to je mezarje u Potočarima, mjesto neizmjernog bola i tuge koje jeste i koje mora i ostati mjesto najvećeg pijeteta žrtvama genocida, mjesto na kojem svi mi trebamo stojati pognute glave, ali i crpiti snagu za našu zajedničku budućnost. Napad se nije smio dogoditi jer za to nadležne institucije moraju garantirati sigurnost svim dužnosnicima koji dolaze u BiH, posebno tako visokog ranga kao što je premijer Vučić, dati im pune garancije i punu sigurnost kad dolaze u BiH'', kaže predsjedavajući bh. Vlade Denis Zvizdić.
A da je bilo propusta, pokazuje i izjava Dragana Mektića, državnog ministra sigurnosti.
„Mi smo uputili zahtjev SIPA-i da nam pomogne u obezbjeđenju ovog skupa i pošalje dva tima, ali oni su taj zahtjev ignorisali i nisu uputili traženu pomoć. Ja postavljam pitanje: čemi služi specijalna jedinica SIPA-e za koju izdvajamo desetine miliona maraka? Tvrdim da su specijalci bili u Potočarima da se napad ne bi ni desio'', kategoričan je Mektić.
No, koliko je žrtvama srebreničkog genocida danas bitno ko je kriv što je došlo do incidenta, kada je svjetskoj javnosti iz Potočara poslana poruka, ne o obilježavanju dvije decenije genocida, već napadu na srbijanskog premijera?
To je, kako navode bh. analitičari, pokazatelj da država ne funkcioniše, jer bi u suprotnom neko podnio ostavku ili barem se izvinio žrtvama srebreničkog genocida. Kako se ni jedno od pomenutog nije desilo, Vehid Šehić, ispred Igmanske inicijative kaže:
„Mi nismo spremni, ni kao pojedinci, da se suočimo sa našom prošlošću, a na osnovu činjenica i bez emocija i da jasno kažemo da nevinih u Bosni i Hercegovini nema, ali da nije ista odgovornost za sve. Da je nad ovom državom izvršena dvostruka agresija i da je u njoj bio, nažalost, i građanski rat. Dok te stvari ne složimo, a na osnovu činjenica, mi nećemo imati napretka i uvijek će nam se dešavati nešto ružno, kao što se desilo nešto ružno i 11. jula u Srebrenici“, navodi Šehić.
„Svako bacanje kamena na Vučića je bilo zapravo bacanje kamena na skup u Potočarima i to je bilo, što je najgore, vrijeđanje i pljuvanje mrtvih. Prosto, takva stvar se nije smjela desiti, a sve skupa je fenomenalni PR marketing u političke svrhe gospodinu Vučiću“, ocjenjuje Dragan Bursać, novinar portala Buka:
Mnogi su ovih dana u Bosni i Hercegovini skloni reći kako su sve domaće i međunarodne konferencije proteklih 20 godina bile džaba, ako se i nakon svega može desiti incident poput onog od subote.
Istovremeno, Vehid Šehić kaže kako to nije stvarna slika Bosne i Hercegovine, barem ne onih koji jedni pored drugih i jedni sa drugima žive širom zemlje.
„Ne treba nikom dozvoliti da pravi ovakve incidente. Oni koji su došli, oni su otišli iz Srebrenice, a ljudi koji ondje žive su sami. Mi svi moramo pomoći i Srebrenici, u prvom redu, ali i Bratuncu i cijeloj toj regiji da konačno ne dozvole da grad koji je, možda, bio osuđen 1995. da umre, ne umre u miru. To je naša obaveza i ovo je moja poruka političarima. Međutim, politikase kod nas ne vodi radi opšteg dobra, nego, isključivo, radi ličnog interesa i mi plaćamo ceh tome“, zaključuje Šehić.