Rezoluciju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija (UN) kojom se osuđuje američka odluka o priznanju Jeruzalema kao glavnog grada Izraela od zemalja regiona podržale su Srbija, Crna Gora i Makedonija, dok su Hrvatska i Bosna i Hercegovina bile uzdržane. Da li će to i kako uticati na odnose sa Vašingtonom, s obzirom da je američka administracija poslala jasne poruke svima koji su bili protiv - da preko toga neće tako lako preći?
Nakon što američka rezolucija nije dobila podršku, poruke Vašingtona bile su vrlo oštre i u duhu onog što je poručio predsjednik Donald Tramp uoči glasanja - da će uskratiti novac državama koje u UN-u budu glasale protiv njegove odluke da prizna Jeruzalem kao glavni grad Izraela. Američka je administracija ipak sinoć donekle ublažila stav.
Odluke o ukidanju strane pomoći onima koji su glasali protiv Sjedinjenih Država još nema, rečeno je, a Trampov vanjskopolitički tim "zadužen je da ispita razne opcije" o budućim odnosima s tim zemljama.
Portparol State Departmenta Heder Nojer je poručila da glasanje u UN-u neće biti jedini faktor koji će SAD razmatrati kada budu odlučivale o odnosima s drugim zemljama.
Zemlje Zapadnog Balkana, čini se, priklonile su se stavu zemalja Evropske unije (EU), od kojih niti jedna nije podržala Trampa - 28 ih je glasalo kontra Vašingtonu, a ostalih šest su bile uzdržane.
S obzirom na veliki broj država koje su glasale protiv SAD-a u Generalnoj skupštini, ocjenjuje za RSE analitičarka Centra za spoljnu politiku iz Beograda Aleksandra Joksimović, nije baš verovatno da će američka administracija i provesti svoja upozorenja.
"Lista zemalja koje su glasale protiv je ogromna, tu ima zemalja koje u finansijskom smislu bi bile značajno oštećenije nego kada je Srbija u pitanju. Dakle, Srbija u smislu finansija se u najvećoj meri oslanja na zemlje EU, što se tiče pomoći, što se tiče svega drugog. Naravno, uvek je važno imati političku podršku za različite teme od Sjedinjenih Američkih Država, ali ukoliko pogledamo i sam region, videćemo da je veliki broj zemalja glasao protiv", kaže Aleksandra Joksimović, koja smatra kako je ovim potezom američki predsjednik sam sebe prilično izolovao od cijelog svijeta.
Uobičajeno bez konsenzusa
U Bosni i Hercegovini, o pitanju vanjske politike, nesuglasice su redovne, zbog različitog stava hrvatskog, srpskog i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH o politički spornim pitanjima, poput priznanja Kosova.
Predsjedništvo BiH, nadležno za vođenje vanjske politike, u ovom je slučaju donijelo odluku da Bosna i Hercegovina bude suzdržana o ovom pitanju, iako je prethodno predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik u pismu članu Predsjedništva BiH iz RS-a Mladenu Ivaniću zatražio da BiH podrži Izrael i odluku američkog predsjednika.
Bivši ambasador BiH pri UN-u Mirza Kušljugić za RSE komentariše kako stav "uzdržan", kada je u pitanju Predsjedništvo BiH, samo potvrđuje da ni ovaj put nije bilo zajedničke odluke trojice njegovih članova.
"Odluke o glasanju donosi Predsjedništvo BiH, samo što se komunikacija vodi između ambasadora i ministarstva. Dakle, kada Predsjedništvo nema jednoglasnu odluku, onda najčešće dolazi instrukcija da se bude suzdržan, a ponekad zna biti još gore, da se ne bude prisutan na glasanju. Dakle, glas je takav - kakav je. Najvjerovatnije oslikava nepostojanje konsenzusa unutar Predsjedništva BiH", kaže Kušljugić.
Kušljugić ocjenjuje, takođe, da je glasanje o ovoj rezoluciji u UN-u "spadalo u pitanje osjetljivih glasanja kada zemlje Evropske unije, koje smo mi na neki način obavezni da pratimo u vanjskoj politici ukoliko želimo da se približavamo Evropskoj uniji, i Sjedinjene Američke Države, imaju suprotan stav".
Dilema od ranije
Crna Gora, koja je do sada uglavnom osluškivala poruke Vašingtona, ovaj put se okrenula Briselu, što bivši šef crnogorske diplomatije Branko Lukovac smatra dobrom odlukom. Glasanje u cjelini i to što je gotovo cjelokupna međunarodna zajednica smatrala da to nije pravi put, pokazuje koliko je pogrešan potez učinila američka administracija, komentariše Lukovac.
"Zbog toga mislim da je stav Crne Gore pravedan, da je trebalo glasati onako kako su glasale i druge države članice, najveći broj njih. One koje su se možda uplašile američkih prijetnji da će im uskratiti pomoć ukoliko budu glasale za takvu rezoluciju, veliki broj njih se ili uzdržao od glasanja ili nije učestvovao u glasanju. Ali to još uvek ne menja okolnost da je na strani SAD-a bilo samo devet država članica i to malene zemlje koje nemaju gotovo nikakvu ulogu u međunarodnim odnosima", kaže Lukovac.
Lukovac podsjeća da su i ranije američke administracije imale tu dilemu.
"I zarad nastojanja da se doprinese konačnom mirnom rešenju tog jednog od najtežih međunarodnih sukoba, nijesu donosile takvu odluku kako bi privolile Izrael da doprinese da se konačno realizuje stav međunarodne zajednice o dvije države koje bi obje imale glavni grad Jeruzalem", konstatuje Lukovac.
Sjedinjene Države, koje su izuzetno značajan činilac međunarodnih odnosa i rješavanja međunarodnih problema, zaključuje Lukovac, stavom oko Jeruzalema "lišavaju sebe mogućnosti da utiču na konačno rješenje jednog od najtežih, ako ne i najtežeg međunarodnog - bliskoistočnog problema".
Facebook Forum