Smanjen broj Srba optuženih ili osuđenih za ratne zločine u Hrvatskoj

Godinama se spekuliše o broju osuđenih ili optuženih Srba u odsustvu za ratne zločine u Hrvatskoj što, između ostalog, otežava i povratak izbeglih u Hrvatsku. Prema navodima srpskog tužilaštva za ratne zločine broj takvih osoba se sa oko 2.000 sada smanjio na oko 900.

Iako je Tužilaštvu za ratne zločine Srbije dostavljen spisak optuženih ili osuđenih u odsustvu zbog ratnih zločina u Hrvatskoj, oni su i dalje službena tajna i zainteresovani koji sumnjaju da bi njihovo ime moglo da se nađe na tom spisku mogu to da provere isključivo lično u Ambasadi Hrvatske u Beogradu.

Pošto je ambasador na godišnjem odmoru nismo mogli da dobijemo objašnjenje kako će izgledati ta procedura, a zamenik srpskog tužioca za ratne zločine Bruno Vekarić za RSE objašnjava:

“Naravno da postoji strah, i mislim da je upravo inicijativa Nataše Kandić veoma dobrodošla da se ti predmeti generalno rešavaju, dakle da ih procesuiraju ili ovo ili ono pravosuđe. S druge strane, postoji mnogo zlonamernih, juče se pojavila vest da će oni biti uhapšeni u hrvatskoj ambasadi, što je notorna glupost, jer svako i ko nije pravnik zna da neko ne može da bude uhapšen na teritoriji druge države. Mi ne možemo davati te podatke jer ne možemo zloupotrebiti podatke koje dobijamo na operativnom nivou od tužilaštva. Možemo samo da postupamo na osnovu hrvatskog zahteva po određenim predmetima.”

Jedan od naših sagovornika, nekadašnji žitelj Gospića srpske nacionalnosti, koji je želeo da ostane anoniman, ima informacije da je u Hrvatskoj protiv njega vođena istraga, koja je 1994. stavljena u stanje mirovanja ali je živa, da se nalazi na crvenoj Interplovoj poternici, i još uvek nije ohrabren poslednjim razvojem događaja:

“I ovo što sam sinoć čuo na televiziji da se ode tamo, ne pada mi na pamet, zbog nesigurnosti. I ova država što je rekla da je to državna tajna ja uopšte ne mogu da razumem, bilo bi normalnije da je transparentno.”

Zločini ne zastarevaju

Na sajtu Dokumentaciono- informacionog centra Veritas mogu se naći spiskovi za koje centar tvrdi da su spiskovi Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o procesuiranim licima za ratne zločine za 2004. i 2009. Objašnjeno je da je Veritas došao u posed ovih dokumenata i odlučio da ih objavi. Direktor ovog centra Savo Štrbac kaže da model dobijanja podataka u hrvatskoj ambasadi i konzulatima postoji još od 2004.

“Išli su ljudi, pravilo je da kad čovek dođe tamo ostavi svoje podatke i broj telefona i nakon 10 do 15 dana bi ga pozvali iz konzulata i obavijestili usmeno: Da, vi se nalazite, ili vi se ne nalazite među procesuiranim. Nikakve pismene potvrde a nikave ni garancije da je to konačno, objektivno garanciju ne mogu ni dati jer ratni zločini ne zastarjevaju.”

Ni za izbeglička udruženja model provere u ambasadi ne rešava problem. Ljudi su i dalje uplašeni, kaže nam Miodrag Linta, predsednik Koalicije udruženja izbeglica iz Hrvatske:

“Jer ovo je navodno spisak optuženih i osuđenih ali nismo sigurni da li su u taj spisak uključena i lica koja su u fazi istrage. Uputili smo dopis srpskom tužiocu za ratne zločine i tražimo da tužilaštvo i nadležne institucije Republike Srbije iniciraju dijalog sa nadležnim institucijama Republike Hrvatske da se u razumnom roku pronađe mehanizam kojim bi se omogućilo sistematsko preispitivanje navednih presuda koje su donijete nakon suđenja u odsustvu u Republici Hrvatskoj.”

Nataša Kandić, direktorka Fonda za humanitarno pravo, koja je pokrenula inicijativu za rešavanje pitanja Srba optuženih ili osuđenih u odsustvu za ratne zločine u Hrvatskoj kaže da joj se čini da postoji politička volja u obe zemlje da se ovaj problem reši ali da osim procesuiranja ratnih zločina ostaju pitanja vezana za presude donete u odsustvu i optužnice koje nisu javne:

“Ono što je sada moguće uraditi to je da ta dva tužilaštva sednu i preispitaju predmete, i onda dati javno podatke koji su proverljivi. Čini mi se da u jednom novom svetlu rešenje može da bude da, naravno tamo gde ima dokaza to ostane, a tamo gde su dokazi prikupljani još 1991/92/93 godine i koji ne mogu da prođu reviziju stručnjaka za ocenu standarda dokazne vrednosti očekivano je da dođe do ozbiljne revizije koja će da rezultira i ozbiljnim smanjenjem tog broja koji se sada pominje kao 900 stotina predmeta.”

Osim toga Bruno Vekarić iz Tužilaštva podseća da bi, prema sporazumu dve države, optužene za ratne zločine koji se nalaze u Srbiji trebalo procesuirati pred srpskim sudom:

“Trenutno je 45 predmeta u opticaju između srpskog i hrvatskog tužilaštva. Dokaze za četiri predmeta smo ustupili mi njima, prihvatili smo 20 predmeta od hrvatskog Odvjetništva, devet još uvek razmatramo a 12 smo odbili da radimo.”

Popis Srbija ima već dulje vrijeme

U Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podsjećaju da se popis hrvatskih Srba osuđenih ili optuženih u Hrvatskoj za ratne zločine već od 2004. godine dostavlja hrvatskim veleposlanstvima u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, a da su s tim popisom tijekom proteklih godina redovito upoznavani Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije, Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine i Državni tužilac Crne Gore.

Konkretno, taj je oblik suradnje sa srbijanskim tužiteljstvom uveden nakon potpisivanja Protokola o razmjeni dokaza između dvije države. Današnje izjave tužitelja za ratne zločine Republike Srbije Vladimira Vukčevića koriste relevantne podatke, rekao nam je isti izvor.

Centar za suočavanje sa prošlošću Documenta među ostalim je i dio monitoring–tima za praćenje suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj, i u stalnom su kontaktu sa nadležnim institucijama. Voditeljica centra Vesna Teršelič u izjavi za RSE potvrdila je da su nadležna tijela u Srbiji već dulje vrijeme upoznata sa popisom hrvatskih Srba osuđenih ili optuženih za ratne zločine u Hrvatskoj, a da je – čini se - donesena politička odluka i izabran ovaj politički trenutak da se o tome progovori i u srpskoj javnosti.

„Mislim da je za one koji su osuđeni u odsutnosti i za one koji su sada osumnjičeni za ratne zločine to dobar korak, jer je u najmanju ruku njihov problem vidljiv u javnosti. A kada su problemi vidljvi u javnosti – kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji – može se napraviti više da se oni rješavaju. Rekla bih da je za direktno pogođene dobro da državne institucije Srbije sada javno govore o tom problemu.“

Politički predstavnici srpske manjine u Hrvatskoj nisu upoznati s time da su popisi dostavljani i srbijanskim državnim institucijama. Za naš radio govori predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Samostalne demokratske srpske stranke Milorad Pupovac:

„Da li su bili dostavljani službeno nekoj drugoj instituciji u Srbiji, i koji je status toga bio – to nam nije poznato, ali ovo je svakako prvi put da se dostavljaju Tužiteljstvu, da je Tužiteljstvo to prihvatilo i da će na osnovi toga surađivati s hrvatskim pravosuđem. Ali ono što je još neophodno urediti jeste da ti podaci budu dostupni ljudima ne samo preko ambasade Republike Hrvatske, nego preko neke organizacije za koju mislimo da ne bi opterećivala pristupačnost ili otvorenost u uvidu u te popise.“

Vesna Teršelič podsjetila je da se u devedesetima u Hrvatskoj za ratne zločine sudilo isključivo pripadnicima srpske paravojske, u najvećem broju slučajeva u odsutnosti. Prošle je godine krenula revizija tih postupaka. U deset slučajeva koji su zaključeni prošle godine u kojima je u prvotnim postupcima 35 ljudi osuđeno na ukupno 578 godina, nakon obnove postupka 34 osobe su proglašene nevinima, a jedna osoba dobila je tri i po godine zatvora.

„Naravno da ostaju mnogi koji brinu što je s njihovim slučajem. Obnovu postupka osim Državnog odvjetništva mogu zatražiti i sami osuđeni, što su neki i učinili. Riječ je recimo o poznatom slučaju Edite Rađen, i taj je postupak u međuvremenu okončan i Edita Rađen je u međuvremenu već i posjetila Hrvatsku, no na žalost za nju neće biti nekog obeštećenja.“