Samo u prošloj sedmici izrečene su zatvorske kazne za trojicu osumnjičenih za ratne zločine u visini od pet do osam godina zatvora. Ovako niske kazne posljedica su sklapanja sporazuma o priznanju krivice sa Tužilaštvom BiH. Sporazum ih obavezuje da otrkriju mjesto ukopa žrtava zločina, odnosno da svjedoče u drugim slučajevima.
Tužioci, sudije i advokati kažu da je sporazum o priznavanju krivnje višestruko koristan; omogućava da se pronađu posmrtni ostaci žrtava, znatno skraćuju suđenja, a počinjeni zločini se brže rasvijetle. Čak i porodice ubijenih smatraju da je to dobro rješenje ukoliko je to jedini način da mogu pronaći posmrtne ostatke svojih najmilijih i sahraniti ih kako dolikuje.
Nakon što je prihvatio sporazum o priznanju krivice, Sud BiH je osudio Zdravka Mihaljevića, nekadašnjeg pripadnika Jedinice za posebne namjene “Maturice” u sastavu Hrvatskog vijeća obrane (HVO), na šest godina zatvora za zločine protiv civilnog stanovništva počinjene u naselju Tulica kod Kiseljaka.
Sud BiH prošle sedmice osudio je i bivšeg pripadnika Vojske RS Novicu Tripkovića na osam godina zatvora zbog učešća u zločinima nad civilima u Foči. Tripković je, takođe, priznao krivicu, što mu je znatno smanjilo kaznu.
«Priznanje krivnje i iskreno pokajanje optuženog predstavljaju olakšavajuće okolnosti. Prije svega, vijeće smatra da potvrda u izjašnjenju o krivnji ima veliki značaj s humane strane, posljedica po žrtve zločina, posebno kada se optuženi izjasni krivim na način i pod okolnostima koje svjedoče o bezrezervnom prihvatanju lične odgovornosti. To zasigurno može biti znak iskrenog kajanja», obrazložio je sudija Šaban Maksumić.
Nakon prihvatanja sporazuma o priznanju krivnje, državni sud je osudio bivšeg pripadnika Armije BiH Osmana Šegu na pet godina zatvora zbog zločina počinjenih nad bugojanskim Hrvatima. Tužilac Tužilaštva BiH Munib Halilović kaže kako su ovi sporazumu višestruko korisni:
«Jer mi smatramo da je to jedan od načina da se nastavi sa procesuiranjem ratnih zločina i da ni u jednoj fazi, ako Tužilaštvo dobija i postiže određeni cilj, nije kasno napraviti sporazum o priznanju krivice.»
Do sada sklopljeno 20 sporazuma
Ni porodice žrtava se ne protive ovakvim sporazumima, jer koliko god duga kazna bila, ne može im vratiti najmilije. Majka jednog od ubijenih bugojanskih Hrvata kaže da je dobra strana sporazuma o priznavanju krivice mogućnost da se pronađu tijela ubijenih.
«Bar da kažu gdje je, pa da ga fino mogu sahraniti kako treba - to je meni najveća želja dok sam živa», rekla je ona.
Boris Grubešić
Advokat jednog od optuženih Sead Kreho dodaje da su ovi sporazumi u nekim slučajevima jedina nada za pronalaženje žrtava.
«Ipak, toliko je godina prošlo i moramo svi shvatiti da je dokaze vrlo teško naći, u smislu objektivnih dokaza. Svjedoci su ili pomrli ili su pobijeni ili su raseljeni, tako da taj sporazum daje nadu, pogotovo u ratnim zločinima, da niko neće ostati nekažnjen. Ipak, to je jedan od načina da bi se na svaki način utvrdila materijalna istina i smirile duše ubijenih», smatra Kreho.
Tužilaštvo BiH do sada je sklopilo 20 sporazuma o priznavanju krivice, kaže Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva.
«Otprilike 2007. kreće intenzivno sporazumno priznanje krivnje, jer optuženi pristisnuit jakim dokazima Tužiteljstva koje prikupimo vide da će biti osuđeni, da nemaju kud i zbog toga se odlučuju na sporazumno priznanje i suradnju sa Tužiteljstvom, u zamjenu za nešto blažu kaznu daju nam korisne informacije, pomažu u procesuiranju drugih osumnjičenih u predmetima ratnih zločina. Na taj način smo, također, dolazili do značajnih podataka i informacija o tijelima nestalih žrtava ratnih zločina za kojima se tragalo 15 ili više godina. Najbolji primjer je nedavni primjer iz Bugojna kada smo našli posmrtne ostatke jedne osobe za kojima je obitelj tragala više od 17 godina. Dakle, rukovodimo se time da je bolje da dobijemo podatke o ostalim počiniteljima ratnih zločina, da dobijemo korisnog svjedoka o određenim događajima, da dobijemo informacije gdje se nalaze dokazi i posmrtni ostaci. Rukovodimo se da je to korisnije nego činjenica da li će neko dobiti umejsto 12 da dobije 10 ili devet godina zatvora», kaže Grubešić.
Grubešić navodi da je prije sklapanja svakog sporazuma od udruženja žrtava tražena saglasnost i dodaje da ovakvi sporazumi znatno rasterećuju rad Suda budući da procesi kraće traju, a osuđujuća kazna je izvjesna.
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.
Tužioci, sudije i advokati kažu da je sporazum o priznavanju krivnje višestruko koristan; omogućava da se pronađu posmrtni ostaci žrtava, znatno skraćuju suđenja, a počinjeni zločini se brže rasvijetle. Čak i porodice ubijenih smatraju da je to dobro rješenje ukoliko je to jedini način da mogu pronaći posmrtne ostatke svojih najmilijih i sahraniti ih kako dolikuje.
Nakon što je prihvatio sporazum o priznanju krivice, Sud BiH je osudio Zdravka Mihaljevića, nekadašnjeg pripadnika Jedinice za posebne namjene “Maturice” u sastavu Hrvatskog vijeća obrane (HVO), na šest godina zatvora za zločine protiv civilnog stanovništva počinjene u naselju Tulica kod Kiseljaka.
Sudija Maksumić: Vijeće smatra da potvrda u izjašnjenju o krivnji ima veliki značaj s humane strane.
Sud BiH prošle sedmice osudio je i bivšeg pripadnika Vojske RS Novicu Tripkovića na osam godina zatvora zbog učešća u zločinima nad civilima u Foči. Tripković je, takođe, priznao krivicu, što mu je znatno smanjilo kaznu.
«Priznanje krivnje i iskreno pokajanje optuženog predstavljaju olakšavajuće okolnosti. Prije svega, vijeće smatra da potvrda u izjašnjenju o krivnji ima veliki značaj s humane strane, posljedica po žrtve zločina, posebno kada se optuženi izjasni krivim na način i pod okolnostima koje svjedoče o bezrezervnom prihvatanju lične odgovornosti. To zasigurno može biti znak iskrenog kajanja», obrazložio je sudija Šaban Maksumić.
Nakon prihvatanja sporazuma o priznanju krivnje, državni sud je osudio bivšeg pripadnika Armije BiH Osmana Šegu na pet godina zatvora zbog zločina počinjenih nad bugojanskim Hrvatima. Tužilac Tužilaštva BiH Munib Halilović kaže kako su ovi sporazumu višestruko korisni:
«Jer mi smatramo da je to jedan od načina da se nastavi sa procesuiranjem ratnih zločina i da ni u jednoj fazi, ako Tužilaštvo dobija i postiže određeni cilj, nije kasno napraviti sporazum o priznanju krivice.»
Do sada sklopljeno 20 sporazuma
Ni porodice žrtava se ne protive ovakvim sporazumima, jer koliko god duga kazna bila, ne može im vratiti najmilije. Majka jednog od ubijenih bugojanskih Hrvata kaže da je dobra strana sporazuma o priznavanju krivice mogućnost da se pronađu tijela ubijenih.
«Bar da kažu gdje je, pa da ga fino mogu sahraniti kako treba - to je meni najveća želja dok sam živa», rekla je ona.
«Ipak, toliko je godina prošlo i moramo svi shvatiti da je dokaze vrlo teško naći, u smislu objektivnih dokaza. Svjedoci su ili pomrli ili su pobijeni ili su raseljeni, tako da taj sporazum daje nadu, pogotovo u ratnim zločinima, da niko neće ostati nekažnjen. Ipak, to je jedan od načina da bi se na svaki način utvrdila materijalna istina i smirile duše ubijenih», smatra Kreho.
Tužilaštvo BiH do sada je sklopilo 20 sporazuma o priznavanju krivice, kaže Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva.
«Otprilike 2007. kreće intenzivno sporazumno priznanje krivnje, jer optuženi pristisnuit jakim dokazima Tužiteljstva koje prikupimo vide da će biti osuđeni, da nemaju kud i zbog toga se odlučuju na sporazumno priznanje i suradnju sa Tužiteljstvom, u zamjenu za nešto blažu kaznu daju nam korisne informacije, pomažu u procesuiranju drugih osumnjičenih u predmetima ratnih zločina. Na taj način smo, također, dolazili do značajnih podataka i informacija o tijelima nestalih žrtava ratnih zločina za kojima se tragalo 15 ili više godina. Najbolji primjer je nedavni primjer iz Bugojna kada smo našli posmrtne ostatke jedne osobe za kojima je obitelj tragala više od 17 godina. Dakle, rukovodimo se time da je bolje da dobijemo podatke o ostalim počiniteljima ratnih zločina, da dobijemo korisnog svjedoka o određenim događajima, da dobijemo informacije gdje se nalaze dokazi i posmrtni ostaci. Rukovodimo se da je to korisnije nego činjenica da li će neko dobiti umejsto 12 da dobije 10 ili devet godina zatvora», kaže Grubešić.
Grubešić navodi da je prije sklapanja svakog sporazuma od udruženja žrtava tražena saglasnost i dodaje da ovakvi sporazumi znatno rasterećuju rad Suda budući da procesi kraće traju, a osuđujuća kazna je izvjesna.
Pred licem pravde sa IWPR (april 2011)
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.