O zaboravljenom antifašizmu: Spomenici revolucije i NOB-a

U kakvom su stanju danas brojni spomenici koji veličaju borbu jugoslovenskih naroda protiv fašizma, šta oni predstavljaju u sadašnjem kontekstu i kakav je odnos država nastalih raspadom Jugoslavije prema ovim tekovinama, neka su od pitanja koje problematizuje izložba fotografija "Spomenici revolucije i narodnooslobodilačke borbe", sarajevskih autora Branimira Prljaka i Nedima Zlatara, koja je u sredu otvorena u Kulturnom centru "Grad" u Beogradu.

U Velikoj galeriji izloženo je nekoliko desetina fotografija koje prikazuju oko 30 spomenika iz vremena SFRJ sa područja Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Izložbu prati multimedijalna instalacija Nedima Zlatara, koju čine video kolaži ukombinovani sa revolucionarnim pesmama iz vremena socijalizma. Sa zvučnika odzvanjaju stihovi "Hej, vojnici, vazduhoplovci, čelična krila naše armije", koji se prekidaju psihodeličnim tonovima, dok fotografije nose sličnu emociju: tekovine narodnooslobodilačke borbe danas su uglavnom u zapuštenom, neretko devastiranom stanju.

Jedan od autora izložbe, Branimir Prijak, objašnjava da se institucije u BiH, ali i u drugim zemljama bivše Jugoslavije, ignorantski ponašaju prema spomen-obeležjima iz vremena SFRJ.

"Ti spomenici se nalaze na svakom koraku. Mi smo u suštini radili taj odnos prema spomenicima sad i nekad. Većina njih je u jako lošem stanju, neki su dignuti u zrak, neki su zatrpani smećem, zarasli u šumu i takve stvari", kaže Prijak. Na pitanje kako ocenjuje odnos institucija kulture u BiH prema spomen obeležjima NOB-a, on ističe da taj odnos najbolje opisuje stanje u kojem se većina tih spomenika nalazi.

"Generalno, ne samo u BiH, nego i na području cijele bivše Jugoslavije uglavnom je odnos prema tim spomenicima jako loš. Kao da pokušavamo da zaboravimo taj dio istorije, što je, naravno, nemoguće."

FOTOGALERIJA: Izložba "Spomenici revolucije i narodnooslobodilačke borbe" u Beogradu

Među spomenicima ovekovečenim na fotografijama, nalaze se, između ostalih, monumentalna dela kipara Dušana Džamonje – spomenik na Kozari –, "Bitka na Sutjesci" kipara Miodraga Živkovića, te čuveni jasenovački “Kameni cvijet” arhitekte Bogdana Bogdanovića kao i njegova "Partizanska nekropola" u Mostaru, koja je danas zarasla u korov. Neki od spomenika, poput onog u blizini Sanskog Mosta u okviru Memorijalnog centra “Šušnjar”, sada služe kao prostor u kojem stanuju beskućnici. S druge strane spomenik kipara Boška Kućanskog podignut u znak sećanja na Bitku za ranjenike na Neretvi, dignut je u vazduh 2000. godine, a danas su njegovi ostaci proglašeni nacionalnim spomenikom pod zaštitom države.

Ova izložba, prema rečima direktora Kulturnog centra "Grad" Dejana Ubovića, pokazuje koliko je kratko pamćenje ljudi na ovim prostorima.

"Meni je zanimljiva ta perspektiva koliko su spomenici revolucije s jedne strane bili ideološki ovakvi ili onakvi, a s druge predstavljali, i dan-danas predstavljaju, neka arhitektonsko-dizajnerska rešenja koja mogu da budu vrlo dobri primeri nečeg što bi moglo da bude veoma zanimljivo u inostranstvu. Zajednički imenitelj toga je da ne umemo da izvučemo najbolje iz naše zajedničke prošlosti, a posledica je to da ostajemo kratkovidi i za budućnost. Ako ne umeš sam da tumačiš na pravi način svoju prošlost, bila ona ružna, manje ružna ili lepa - uskraćen si za neke vizije budućnosti", komentariše Ubović.

Po završetku Drugog svetskog rata, od Triglava do Đevđelije niče impozantan broj spomenika u znak sećanja na žrtve fašizma, ali i borce NOB-a. Svi oni nose jaku antifašističku poruku, pa su, valjda upravo zbog toga, mnogi tokom nacionalističkog divljanja u postjugoslovenskim društvima srušeni, poput već pomenutog spomenika Bitke na Neretvi, kod Prozora, spomen obeležja u Drvaru ili memorijalnog kompleksa u Glamoču posvećenog Ivi Loli Ribaru.

Izložbe poput ove imaju tendenciju da se prepuste nostalgiji, čime se gubi kritički odnos prema prošlosti, ističe Vladimir Miladinović, vizuelni umetnik i član umetničke grupe "Četiri lica Omarske". No, on dodaje da je, s druge strane, bitno govoriti o antifašizmu.

"Na tim osnovama je u stvari nastalo naše društvo. Danas kad u javnom prostoru napraviš rad koji se bavi antifašizmom, javnost će reagovati ne na tu nacionalnu dogmu nego upravo na antifašizam. To govori o fašizaciji društva. Sva postjugoslovenska društva danas su zasnovana na fašizmu. Zato je bitno da imaš kakve-takve prakse koje se bave oživljavanjem antifašizma", komentariše Miladinović.

Komentarišući nebrigu postsocijalističkih institucija prema tekovinama antifašizma i spomenicima revolucije, Bogdan Bogdanović, arhitekta i urbanista iza koga su ostala dela poput spomenika "Kameni cvet" u Jasenovcu, spomenika "Jevrejskim žrtvama fašizma" ili već pomenute "Partizanske nekropole", u jednom intervjuu krajem 1990-ih godina kaže:

"Smešno mi je da se i sećam svojih srušenih spomenika kad znam da su nestali gradovi, da su ubijeni toliki ljudi, da su zatrveni velelepni tragovi kultura. To je smešno i nemam nikakvu potrebu o tome da pričam. Ko zna, dok sam gradio te spomenike, možda sam i nosio neki osećaj da je to osuđeno na raspad i nestajanje. Verovatno sam nosio neko osećanje da je Jugoslavija neka vrsta nedovršene utopije. Znao sam sve mane Jugoslavije. (...) O Jugoslaviji bih mogao da kažem i štošta mnogo gore od ovih koji su je rušili, ali ja ništa osim te Jugoslavije ne znam."