Na hiljade spomenika je izgrađeno u Bosni i Hercegovini nakon rata. Spomenici njeguju bol i patnju, ali niti jedan od njih nije posvećen miru i suživotu, podaci su Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK).
U okviru projekta pod nazivom Memorijalni centar "In Memoriam B&H ('92 - '95)" UDIK dokumentuje podatke kako bi se stvorila jedinstvena baza podataka, odnosno sačinila centralna evidencija spomenika izgrađenih u poslijeratnoj BiH.
Cilj nije samo popisati spomenike, već utvrditi njihovu prirodu i koliko je njih posvećeno civilnim žrtvama rata.
U poratnom periodu u Bosni i Hercegovini spomenici i spomen-obilježja su nicali kao pečurke. U pojedinim opštinama i gradovima bilježi se i po 50 i više raznih spomen-obilježja.
Do sada prikupljeni podaci UDIK-a govore o više od 2.000 izgrađenih spomenika i drugih obilježja u oba bh. entiteta, Federacija Bosne i Hercegovine i Republike Srpska, te Brčko distriktu.
"Svi spomenici koji su izgrađeni u BiH su spomenici koji njeguju bol i patnju. Nijedan od do sada izrađenih spomenika ne njeguje mir, suživot ili sve tri strane. Kada kažemo za Brčko distrikt, evo da uzmemo primjer, Brčko ima 50 izgrađenih spomenika. Nema nijedan za sve tri konfesije ili nacije i nema spomenika izgrađenog civilnim žrtvama rata", pojašnjava Edvin Kanka Ćudić, koordinator Udruženja, te dodaje:
"Šokantan je primjer u Zavidovićima gdje je spomenik izgrađen mudžahedinima, dok u RS u Višegradu ima spomenik ruskim dobrovoljcima. Pored toga, veliki broj spomenika na području Federacije BiH je posvećen stranim državljanima: italijanskom kontigentu, francuskom bataljonu i tako dalje."
Istraživanje je pokazalo i kako je, kroz izgradnju spomenika, stradanje civila u proteklom ratu, ostalo nevidljivo.
Ćudić kaže da ima primjera izgrađenih spomenika koji se istovremeno odnose na borce i civilne žrtve rata, no civilima nije posvećeno nijedno spomen-obilježje.
"Svi spomenici koji su izgrađeni žrtvama rata su spomen-ploče. To su male spomen-ploče koje se nalaze na ulicama, fasadama, dok su borcima u ovom slučaju spomenici jako veliki, na trgovima, u centrima grada koji veličaju tu vojsku i uvijek jednu etničku skupinu", ističe Edvin Kanka Ćudić.
Zanimljivo je pomenuti i kako su, na primjer, institucije Republike Srpske dostavljale podatke o spomenicima uglavnom Srba. U Federaciji Bosne i Hercegovine se bilježi ista praksa, samo u zavisnosti od toga gdje su većina Hrvati a gdje Bošnjaci.
Za podatke o spomenicima drugih naroda pomoć je tražena ili od Crkve ili od Islamske zajednice, priča Ćudić.
"Ovi podaci o spomenicima pokazuju jasnu etničku granicu u BiH, čak pokazuje unutar Federacije BiH razgraničenje između Hrvata i Bošnjaka", ističe Edvin Kanka Ćudić.
U mnogim organizacijama civilnog društva odavno upozoravaju na nepostojanje spomenika nevinim žrtvama rata, pa i spomenika miru. Njihova gradnja bi, za početak barem, simbolično podsticala pomirenje. Jednu takvu inicijativu su pokrenuli i u Fondaciji Udružene žene.
"I ovi podaci istraživanja pokazuju, a što smo znali otprije, da ne postoji nekakva standardna izrada spomenika i posvećivanje pažnje onome što se desilo, nego da su se jednostavno, u zavisnosti od vlasti i političkih struktura, pravili spomenici za koje ni građani najčešće ne znaju čemu služe i ne razumiju ih. Mi smo prije pola godine imali jednu inicijativu da se napravi spomenik miru. Uz svo dužno poštovanje prema žrtvama – i ratnim, i civilnim, i žrtvama ženama – isto tako mislimo da se mora promovisati mir kao društvena vrijednost", konstatuje Gorica Ilić, predstavnica Fondacije Udružene žene.
"Mi nemamo kulturu promocije mira. Nemamo u BiH spomenike posvećene miru. U Brčkom postoji Bulevar mira. Na žalost, nismo dobili odgovor od relevantnih institucija na naš zahtjev", tvrdi Ilić.
Evidencija još nije kompletna. Čekaju se podaci koji nedostaju. Tako, na primjer, i dalje od institucija nema podataka o spomenicima u Banjaluci.
Detaljnija evidencija spomenika i spomen-obilježja biće predstavljena u decembru ove godine na konferenciji u Sarajevu.
