Školarci iz sela Inokentijevka u okrugu Nanai u ruskoj regiji Habarovsk proveli su ljetni raspust na neobičan način, spašavajući kornjače od šumskih grabežljivaca i godišnjih poplava. Projekt se zove "Spasite Dalekoistočnu kornjaču", piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) na engleksom jeziku.
Ugrožena kornjača, nazvana trioniks, poznata i kao kineska kornjača mekog oklopa, sve je rjeđa u svom staništu, Ruskom dalekom istoku. Trioniks je kornjača mekog tijela, što znači da se njen oklop ne stvrdnjava i na mjestu oklopa je koža.
Mekana ljuska čini ove kornjače gotovo nemogućim da se odbrane od grabežljivaca - lisica i rakunskih pasa, koji vole jesti odrasle gmizavce i njihova jaja.
Već drugu godinu školarci iz Inokentijevke idu u spasilačke ekspedicije tokom ljetnog raspusta. Djeca sakupljaju gomilu jaja, njeguju ih u inkubatoru i brinu o bebama kornjačama.
Glavni događaj je puštanje kornjača u vodu, što se događa krajem ljeta. Prije puštanja, mladunci se prebrojavaju.
Smješteni u crne posude u mokrom riječnom pijesku, gmizavci nisu odmah vidljivi. Ali čim se posude izvade na sunce, kornjače izlaze iz izbočina u pijesku.
Jedno od glavnih staništa drevnog gmizavca je jezero Gasi u okrugu Nanai u ruskoj regiji Habarovsk. Dio jezera spada u Nacionalni park Anjujski, dok je drugi dio okružen obližnjim selima.
"Ove kornjače su vrlo oprezne. Zimi se spuštaju duboko na dno jezera i skrivaju se u rupama", kaže Rima Andronova, voditeljica naučnog odjela Zajedničke uprave prirodnih rezervata i nacionalnih parkova Habarovsk.
"Istovremeno nalazimo mnoga legla - ponekad se dogodi da na nekoliko desetaka metara pješčane obale postoje stotine legla. Ali kornjače imaju i puno neprijatelja. Rakunski psi i lisice koje su se uzgajale u Nacionalnom parku Anjujski često uništava gnijezda kornjača. Ptičice mogu jesti bebe kornjače", kazala je.
Osoblje rezervata prirode rado prihvata pomoć školaraca.
"Jednom smo pronašli otiske kornjače i lisice u blizini jaja", kaže Polina, jedna od sudionica projekta. "Izgleda da je došlo do prave borbe. Kao da je lisica uhvatila kornjaču tokom polaganja jaja, a gmizavac se zaštitio od grabežljivca.
Da bi uplašila grabežljivce, gaza umočena u ulje jele i aromu vanilije stavlja se u zemlju u blizini legla kornjače. Lisice ne vole oštre mirise i zato odlaze.
Međutim, glavna opasnost za populaciju kornjača su poplave, jer jednostavno isperu gomilu jaja. Voda stiže prije nego što se bebe izlegu i u dubokoj vodi leglo odmah umire.
"Prošle smo godine spasili i pustili 83 kornjače. Ove godine, čim je voda počela rasti, išli smo da tražimo legla: već smo znali mjesta koja su obično poplavljena. Uspjeli smo pronaći pet legla: 28, 25 , dva od 33, i najveće od 45 jaja. Svi su stavljeni u inkubator, a onda smo samo čekali", kaže Dmitrij Kriškevič, učitelj u Centru za vannastavne aktivnosti i voditelj projekta "Spasite Dalekoistočne kornjače".
Struktura gnijezda kornjače prilično je složena. Jaja su položena u piramidu, a najveća su na dnu. Nakon polaganja jaja, ženka ih prekriva zaštitnim slojem pijeska.
"Ova piramidalna gomila jaja ponaša se kao jedan organizam. Kornjače se izležu gotovo istovremeno. Ali istina je da jedno izlijeganje neće moći probiti debljinu pijeska, gustog poput cementa. Ispostavilo se da je izlijeganje za njih veliki kolektivni posao", objašnjava Kriškevič.
Ove godine od 166 prikupljenih jaja izleglo se 147 kornjača. Sada je potrebno pronaći mjesto za njihovo puštanje u vodu. To nije tako lako jer su pješčane plaže na kojima žive gmizavci sada poplavljene. Spasioci su krenuli motornim čamcima duž jezera Gasi u potragu za prikladnom obalom.
Ali obale jezera sada su pod vodom gotovo do razine stabala. Samo 20 minuta kasnije, spasioci su se odvezli iz obližnjeg sela Duboji Mis, mjesto u Nacionalnom parku Anjujski.
"Pristanimo ovdje", kaže Rima Andronova, gledajući mali komadić ravnice. "Ovdje se mogu skrasiti. Zanimljivo je da sami znaju gdje da idu. Možda će, naravno, neka kornjača otrčati u pogrešnom smjeru. Ali nije problem, to ćemo popraviti."
"Preživjeli su dinosaure, pa nešto znaju", dodaje Kriškevič.
Mladi ekolozi krče palo drveće kako bi kornjačama otvorili put do vode. Otpušteni mladunci se broje kako nijedno ne bi propustili.
"Lani smo imali jednog ‘partizana’", prisjeća se Kriškevič. "Skrivajući se vrlo pametno! Već smo se vraćali, ispirući posudu od pijeska - i vrebalo je tamo u uglu! Dakle, sada ih sve brojimo."
Svaka beba kornjača nije duža od pet centimetara. Djeca pažljivo vade svako spremljeno mladunče i stavljaju ga na zemlju. A većina kornjača zapravo odlazi ravno u vodu, ukopavajući se u travu i mulj blizu obale. Tako se na kraju ne vidi nijedna kornjača. Samo je jednu kornjaču trebalo tri puta postavljati na pravi put - neprestano je pokušavala pobjeći u šumu.
"Iduće godine to ću sigurno ponoviti", kaže jedna školarka Ira. "Ovdje se ne možemo zaustaviti, moramo nastaviti obnavljati populaciju. Pustili smo ih i, iskreno govoreći, vrlo smo ponosni na sebe. Pravi smo spasioci!"
"Upravo, spasioci!", dodaje još jedna djevojka, Katja. "Ovo je velika stvar. Inače se zbog poplave uopšte ne bi izlegli."
Školarci su ove godine već upoznali prošlogodišnju "djecu kornjača". A najveći otisak kornjače koji je pronađen bio je oko 30 centimetara, što je već odrasla kornjača, teška oko 4-5 kilograma.
"Nadamo se da će naš projekat podržati WWF (World Wilde Life) i da ćemo moći instalirati foto zamke. Jer kad svakodnevno provjeravamo kornjače na njihovim mjestima, one počinju zaobilaziti takva posjećena mjesta. I tako bismo znali kada počinju polagati jaja, mogli bismo ih pratiti pomoću foto zamki i ne uznemiravati ih više", kaže Kriškevič.
Dalekoistočna kornjača može se naći i u Kini. Tamo se kornjače uzgajaju u velikim količinama. Postoje čak i posebne farme kornjača, čiji "proizvodi" idu u restorane. Divlje Dalekoistočne kornjače također su tražene među kineskim gurmanima.
"Vidio sam te farme", kaže Kriškevič. "To je ogromna močvara, u kojoj se godišnje izlegne 800 tona kornjača. Sada krijumčari pokušavaju kupiti našeg divljeg trioniksa. Pustite ih i pojest će ih sve."
U međuvremenu su djeca položila posljednju "kućicu” u pijesku. I nekoliko se gmizavaca odmah odlučilo vratiti u svoj kućni pijesak.
"U početku su se naše kornjače plašile ljudi. Ali sada su se naviknule i na mene i na djecu. Ali u redu je, u divljini će im biti ugodno. Navečer će puzati po pijesku, grijati se i ovdje će imati muhe i komarce za jesti. A sljedeće godine ćemo ih sigurno pronaći", kaže Kriškevič dok se ekolozi opraštaju od svog "potomstva".