Undiplomatic Art, u slobodnom prevodu Smotra nediplomatske umjetnosti, projekat je Međunarodnog teatarskog festivala MESS. U Sarajevu, u okviru ovogodišnje Smotre gostovaće dvije predstave, 20. i 22. decembra: "Feničanke, Materijali" i "Homo Sapiens".
Zahvaljujući Undiplomatic Artu - čija je misija promocija angažovane umjetnosti i otvoreno sučeljavanje sa političkim, historijskim i ostalim društvenim tabuima - održane su u protekle tri godine brojne filmske projekcije, promocije knjiga, koncerti, te igranja predstava kreativaca iz cijele regije.
Zašto je Bosni i Hercegovini potreban Undiplomatic Art, otkriva u intervjuu koordinatorka Selma Spahić.
RSE: Šta je Undiplomatic Art?
Spahić: Undiplomatic Art je zamišljen da traje u različitim segmentima kalendarske godine. Sastoji se iz dva segmenta. Podsjetimo, segment razmjene umjetnosti između gradova u Bosni i Hercegovini "Connecting Cities" održavao se dvije godine na relaciji Sarajevo - Banjaluka. Ove godine smo odlučili da tu komunikaciju, odnosno tu vrstu razmjene, napravimo sa Prijedorom.
Pozvali smo predstavu "Feničanke, Materijali" u režiji Darka Cvijetića koja je nastala u produkciji Pozorišta Prijedor i koja na zanimljiv način tretira probleme današnjice na jednom svevremenskom Euripidovom tekstu. Predstava nam dolazi 20. decembra i igraće u Kamernom teatru 55 navečer u osam sati.
RSE: Prateći sadržaj Undiplomatic Arta je i "Gender Trouble" koji kritički propituje rodne i seksualne stereotipe.
Spahić: To je program koji je vrlo interdisciplinaran. Do sada se sastojao iz izložbi, performansa i obično se održavao u junu. U saradnji sa Umjetničkom galerijom Bosne i Hercegovine ove godine nam dolazi performans Igora Vrebca, Bosanca sa stalnom adresom u Amsterdamu. On je ove godine sa performansom "Homo Sapiens" nastupao i na amsterdamskom Fringe Festivalu. Vrebac će 22. decembra prirediti performans također u Kamernom teatru 55 u osam sati. Ulaz za ovaj program je slobodan.
RSE: Činjenica je da određeni gradovi u Bosni i Hercegovini pate od barijera i predrasuda koje nameću politički krugovi. Mnogo je takvih primjera, spomenimo dva najveća grada - Sarajevo i Banjaluku, pa se tako, naročito mlade ljude, straši da odlaze u Banjaluku, odnosno Banjalučane da odlaze u Sarajevo. Zašto je uopšte MESS pokrenuo Undiplomatic Art?
Spahić: Kada govorimo o MESS-u, ovaj festival ima za cilj, a to je jedna i od njegovih misija, decentralizacija pozorišne umjetnosti, izvedbenih umjetnosti a onda i šire - bavimo se svim branšama kojima možemo. Smatramo da umjetnost treba da bude dostupna svakome i u svim gradovima u Bosni i Hercegovini, te nam je - pogotovo našim programom za djecu - zadatak da djeca, koja inače nemaju tu mogućnost, posjete pozorište.
Detektovali smo da postoji, skoro pa strategija stvaranja jaza između određenih bh. gradova
Detektovali smo da postoji, skoro pa strategija stvaranja jaza između određenih bh. gradova, koja djeluje prvenstveno politički i to je nešto što ne priznajemo. Zapravo, smatramo da je sve to jedan kulturni prostor i to ne samo Bosne i Hercegovine nego i šire, te da ne postoji razlog zašto ne bismo imali stalnu i fluidnu razmjenu koja ne poznaje barijere nekih gradova. Bitno nam je da ta razmjena ne bude samo formalna, nego i suštinski sadržajna.
To su umjetnici i umjetnice koji propituju stvarnost bez ikakvih rukavica, koji se hrabro suočavaju sa svim tabuima. Uprkos tome što se ovo čini kao vrlo slobodno društvo, društvo u kojem ne postoji nikakva cenzura ili pritisak - to nije do kraja tačno, jer postoje sredine u kojima je hrabrost raditi predstavu kakva je, recimo, "Feničanke, Materijali".
RSE: Koliko je onda Undiplomatic Art uspio da sruši te nevidljive zidove između, kao što ste rekli, pojedinih bh. gradova koji padaju pod uticaj političkih ideologija?
Spahić: Ono što je zanimljivo je da umjetnici i umjetnice nemaju nikakav problem da komuniciraju međusobno. Komunikacija je, zapravo, vrlo lako ostvariva i bez prepreka je. Sada govorimo o ljudima koji žele da komuniciraju a, možda, nas takvi zanimaju najviše. Imajući to u vidu, razmjena je vrlo uspješna. Ono što je sigurno bitno je da je ta razmjena konstantnija, prisutnija tokom godine i da nije utjelovljena samo u ovom programu Festivala MESS, nego da se sve institucije trebaju suštinski tome baviti - bez obzira na troškove, na neke finansijske probleme. To je nužno i neophodno.
