Festival Sarajevska zima svečano će biti otvoren 7. februara. Kako obećavaju organizatori, XXIX po redu izdanja festivala, obogatit će, prije svega, bogat muzički program. Neće nedostajati ni izložbi, predstava, performansa. Jednom od simbolika ovog festivala biće i lik Malog princa. U čemu će sve publika moći da uživa za RSE govori Ibrahim Spahić, direktor festivala Sarajevska zima sa kojim smo razgovarali nekoliko dana uoči svečane ceremonije otvaranja.
Spahić: Sarajevo je brojnim umjetnicima i trupama iz svijeta jedan prepoznatljivi znak. Mnoge institucije kulture, kompanije koje su se prijavile da gostuju na Festivalu 2013. godine, su izrazile duboko razočaranje što ne mogu gostovati jer mi nemamo dovoljno dana. Razmišljam o tome da vratimo Festival na ono ranije trajanje, od 21. 12. do 21. 3.
Sarajevska zima je prirodna reakcija i prirodno stanje stvari građana grada Sarajeva. Između onoga što se zove umjetnost i reakcija čovjeka koji živi u Sarajevu i onoga što je putnik namjernik u Sarajevu, uvijek se plete jedna mreža koja je oduvijek značila sposobnost za prepoznavanje dodira koji vam čini dobrodošlicu i dodira koji vam čini mogućnost da upoznate drugačije i različito. Zapravo Sarajevo priča priču.
Mi sada ulazimo sa šekspirovim Snom ljetne noći u Sarajevsku zimu. Mladi ljudi iz Budimpešte dolaze da ispričaju priču kroz ples i to sa onim što je već u tradiciji prihvaćeno u svijetu i Evropi, kao izvrstan način izražavanja umjetničkoga u skladu sa muzičkom tradicijom i njegovim plesom. Pogledajte kako se BiH, evropska i svjetska kultura na neki način otvara putem jednog velikog djela kroz kreaciju izvrsnog ansambla i kroz prisustvo publike koja će ispuniti BKC 07. 02. do posljednjeg mjesta jer je to jedan čaroban događaj.
Spahić: Evropski parlament je naš pokrovitelj više godina. Evropska komisija je bila sa ponosom jedno vrijeme pokrovitelj i Savjet Evrope je pokrovitelj već pune dvije decenije. UNESCO je pokrovitelj, tako da ovaj festival moralno podupiru sve svjetske institucije koje imaju jednu osnovnu ideju, a to je da se razvije interkulturalni dijalog, da se razvije jedan svijet modernosti u priznavanju različitosti, jedan svijet koji je potpuno isprepleten sa onim što je prije skoro 60 godina ispisala Pariška konvencija o kulturnoj politici koja kaže da je cjelokupna kulturna baština vlasništvo svih Evropljana. U tom smislu i Zemaljskog muzeja i svake druge kulturne institucije, ali i onoga što je u prostoru, kao nekropole stećaka u BiH, dio baštine, ne samo UNESCO-a, nego i Evrope.
Zašto je važno reći Evrope? Zato što mi počinjemo festival u Pionirskoj dolini sa pričom o dodiru, jednom prirodnom kontaktu koji imamo između majke i djeteta, o radosti sa susretom sa prirodom koja nas okružuje. Iz nekih izolovanih prostorima, kao što su zoološki vrtovi, mi moramo izaći. Mi smo postali svojevrsni zoološki vrt i mi smo dugo vremena kao neka laboratorija za propitivanje, kao i mnogi drugi dijelovi svijeta. Sarajevo nije ništa ekskluzivno u odnosu na svu tragediju koju ima, ali i sve uspone koje ima i sve čarolije tog grada, čini mi se da je to jedan dio svijeta Malog princa.
Parlament nije samo zgrada, Parlament je i ta odluka građanina, a ovo je godina građanina, da nekome da mandat i povjerenje u direktnim izborima, da vodi i da zastupa njegove interese. Onda se ovo osjeća kao mali povratak samosvijesti u Parlamentu, o tome šta mu to znači. Ne kultura umjetnosti, nego uopšte, šta znači građaninu, šta znači njegova pozicija, s kojim pravom mi imamo da postavimo pitanje kako je moguće da stotine ljudi danas ne rade u različitim kulturnim institucijama. Na stranu da li se radi o budžetskim ili van budžetskim institucijama, da imamo blokadu Zemaljskog muzeja, koja predugo traje.
Spahić: Ne samo da će formalno biti uključeni, nego će imati i izložbe u Parlamentu BiH. Historijski muzej će postavi izložbu Marijan Wenzel. Ona je radila najbolje studije o našoj baštini. O stećcima, o nekropolama, uopšte o BiH. To će biti na izložbi u Parlamentu. Kroz festival ćemo pokazati i srednje-vjekovni novac u BiH.
Spahić: Irska nam je dala sjajnu prezentaciju koja se zove Stabilnost, posao i razvoj. To je od Iraca očekivano. Oni su sa svojom povijesnom ulogom podigli čitav svijet na noge. Mnogi bi htjeli dosegnuti to što je u literaturi napravljeno sa Džojsom i njegovim djelom. Mnogi bi htjeli slikati stalno portrete umjetnika u mladosti, ali Džojs je nekako tu sa nama. Mnogi bi htjeli uhvatiti taj korak i ritam koji imaju, taj step koji rade Irci, koji imaju tu muzičku baštinu. Mnogi bi htjeli zapravo otkriti tu duhovnost i snagu irskog čovjeka. Mislim da ćemo imati priliku o tome diskutirati.
Od literature, muzike, likovne umjetnosti. Sjajan naziv izložbe koja je otvorena prije dva tri dana u Bosanskom institutu, a zove se U maglu. To je jedan fantastičan način ulaska u mitove i legende kao i kod svakog naroda iz bilo kog dijela svijeta. Irska donosi jedan racionalan, ozbiljan program. U ovom trenutku najvažniji za Evropu. Da se mi stabiliziramo, da ne gledamo na susjede kao na protivnike, neko kao na prijatelje i saradnike. Opet govorimo o susjedima, Parlamentu, Istorijskom muzeju, Zemaljskom muzeju, Biblioteci. Govorimo o ljudima koji su u stanju da kreiraju nove poslove, a ne samo da gubimo poslove. Trenutno ima 202 miliona nezaposlenih u svijetu. Ovo je rekordna godina u povijesti čovječanstva po broju nezaposlenosti. Onda je jasno da je to suština svega. I obespravljenosti, diskriminacije koja proizlazi iz toga. Kako je moguće zamisliti razvoj, kada nema stabilnosti, nema posla, nema novih kreacija.
Spahić: Mali princ je svugdje prisutan, samo ga treba prepoznati. Ako se dobro čita taj tekst. Vi znate da je taj tekst nastajao 1943. godine u ratno doba, u nekoj pustinji i on je tu otkrio taj čudesni svijet. Mali princ sa svojom ružom, lisicom, zmijom, avijatičarem i sa svim drugim likovima iz tog svijeta, vodi nas sve vrijeme kroz festival Sarajevske zime, samo što će se sada pojaviti, a možda će iduće godine već nestati. Otići da ga možda neko drugi traži. Ali on je uvijek tu.
Mali princ nije na nekoj drugoj planeti. Ta druga planeta je u nama, ako je budemo znali otkriti. Moramo vidjeti šta možemo uraditi sa tim da ne prepustimo čitav svoj život onome čime je sada preokupiran ovaj moderni svijet. U BiH, kao zemlji, je jako važno da ima sposobnost da sačuva onu energiju koja omogućava drugima da dođu u BiH i da budu sa nama. Da dijele sa nama taj kruh svagdašnji, ali i da osjete i tu radost koju nosi ovo društvo. Ovo društvo nije depresivno, poništeno, zgaženo jer sve se svodi da smo stalno u blizini propasti i incidenta.
Festival je kao praznik života. To nije nešto što bi se trebalo razlikovati od života. Zato je urađena ova lijepa intervencija pojačavanja svjetla u gradu. Ta svjetlost svijeće je pokušaj da tu ružu pored svijeće vidimo kao ružu Maloga princa i svi mi možemo to da učinimo ako želimo. Svi možemo da napravimo čaroliju od života, da neke stvari koje nam sada izgledaju nerješivo i nemoguće, kojima smo zatrpani, da kažemo - E pa dobro i da vidimo šta je u toj našoj emotivnoj inteligenciji ostalo vrijedno pažnje i šta možemo ponuditi drugome. Na koji način možemo primiti te znakove od ljudi.
(Promotivni video festivala)
RSE: Sarajevska zima, XXIX po redu, održat će se pod motom Umjetnost dodira. Kao i svake godine, i ove godine ste pripremili bogat program. Brojni umjetnici i trupe iz cijelog svijeta će biti u Sarajevu.
Spahić: Sarajevo je brojnim umjetnicima i trupama iz svijeta jedan prepoznatljivi znak. Mnoge institucije kulture, kompanije koje su se prijavile da gostuju na Festivalu 2013. godine, su izrazile duboko razočaranje što ne mogu gostovati jer mi nemamo dovoljno dana. Razmišljam o tome da vratimo Festival na ono ranije trajanje, od 21. 12. do 21. 3.
Sarajevska zima je prirodna reakcija i prirodno stanje stvari građana grada Sarajeva. Između onoga što se zove umjetnost i reakcija čovjeka koji živi u Sarajevu i onoga što je putnik namjernik u Sarajevu, uvijek se plete jedna mreža koja je oduvijek značila sposobnost za prepoznavanje dodira koji vam čini dobrodošlicu i dodira koji vam čini mogućnost da upoznate drugačije i različito. Zapravo Sarajevo priča priču.
Mi sada ulazimo sa šekspirovim Snom ljetne noći u Sarajevsku zimu. Mladi ljudi iz Budimpešte dolaze da ispričaju priču kroz ples i to sa onim što je već u tradiciji prihvaćeno u svijetu i Evropi, kao izvrstan način izražavanja umjetničkoga u skladu sa muzičkom tradicijom i njegovim plesom. Pogledajte kako se BiH, evropska i svjetska kultura na neki način otvara putem jednog velikog djela kroz kreaciju izvrsnog ansambla i kroz prisustvo publike koja će ispuniti BKC 07. 02. do posljednjeg mjesta jer je to jedan čaroban događaj.
RSE: Pomenuli ste 07. 02. Otvaranje Sarajevske zime će biti upriličeno u Parlamentu BiH. To je vrlo interesantno i simbolično. Zbog čega Parlament?
Spahić: Evropski parlament je naš pokrovitelj više godina. Evropska komisija je bila sa ponosom jedno vrijeme pokrovitelj i Savjet Evrope je pokrovitelj već pune dvije decenije. UNESCO je pokrovitelj, tako da ovaj festival moralno podupiru sve svjetske institucije koje imaju jednu osnovnu ideju, a to je da se razvije interkulturalni dijalog, da se razvije jedan svijet modernosti u priznavanju različitosti, jedan svijet koji je potpuno isprepleten sa onim što je prije skoro 60 godina ispisala Pariška konvencija o kulturnoj politici koja kaže da je cjelokupna kulturna baština vlasništvo svih Evropljana. U tom smislu i Zemaljskog muzeja i svake druge kulturne institucije, ali i onoga što je u prostoru, kao nekropole stećaka u BiH, dio baštine, ne samo UNESCO-a, nego i Evrope.
Zašto je važno reći Evrope? Zato što mi počinjemo festival u Pionirskoj dolini sa pričom o dodiru, jednom prirodnom kontaktu koji imamo između majke i djeteta, o radosti sa susretom sa prirodom koja nas okružuje. Iz nekih izolovanih prostorima, kao što su zoološki vrtovi, mi moramo izaći. Mi smo postali svojevrsni zoološki vrt i mi smo dugo vremena kao neka laboratorija za propitivanje, kao i mnogi drugi dijelovi svijeta. Sarajevo nije ništa ekskluzivno u odnosu na svu tragediju koju ima, ali i sve uspone koje ima i sve čarolije tog grada, čini mi se da je to jedan dio svijeta Malog princa.
Parlament nije samo zgrada, Parlament je i ta odluka građanina, a ovo je godina građanina, da nekome da mandat i povjerenje u direktnim izborima, da vodi i da zastupa njegove interese. Onda se ovo osjeća kao mali povratak samosvijesti u Parlamentu, o tome šta mu to znači. Ne kultura umjetnosti, nego uopšte, šta znači građaninu, šta znači njegova pozicija, s kojim pravom mi imamo da postavimo pitanje kako je moguće da stotine ljudi danas ne rade u različitim kulturnim institucijama. Na stranu da li se radi o budžetskim ili van budžetskim institucijama, da imamo blokadu Zemaljskog muzeja, koja predugo traje.
RSE: Zemaljski i Historijski muzej BiH su prvi susjedi zgrade Parlamenta. Hoće li oni ponovo, i ove godine, biti uključeni u Sarajevsku zimu?
Spahić: Ne samo da će formalno biti uključeni, nego će imati i izložbe u Parlamentu BiH. Historijski muzej će postavi izložbu Marijan Wenzel. Ona je radila najbolje studije o našoj baštini. O stećcima, o nekropolama, uopšte o BiH. To će biti na izložbi u Parlamentu. Kroz festival ćemo pokazati i srednje-vjekovni novac u BiH.
RSE: Počasni gost ovog festivala je Irska?
Spahić: Irska nam je dala sjajnu prezentaciju koja se zove Stabilnost, posao i razvoj. To je od Iraca očekivano. Oni su sa svojom povijesnom ulogom podigli čitav svijet na noge. Mnogi bi htjeli dosegnuti to što je u literaturi napravljeno sa Džojsom i njegovim djelom. Mnogi bi htjeli slikati stalno portrete umjetnika u mladosti, ali Džojs je nekako tu sa nama. Mnogi bi htjeli uhvatiti taj korak i ritam koji imaju, taj step koji rade Irci, koji imaju tu muzičku baštinu. Mnogi bi htjeli zapravo otkriti tu duhovnost i snagu irskog čovjeka. Mislim da ćemo imati priliku o tome diskutirati.
Od literature, muzike, likovne umjetnosti. Sjajan naziv izložbe koja je otvorena prije dva tri dana u Bosanskom institutu, a zove se U maglu. To je jedan fantastičan način ulaska u mitove i legende kao i kod svakog naroda iz bilo kog dijela svijeta. Irska donosi jedan racionalan, ozbiljan program. U ovom trenutku najvažniji za Evropu. Da se mi stabiliziramo, da ne gledamo na susjede kao na protivnike, neko kao na prijatelje i saradnike. Opet govorimo o susjedima, Parlamentu, Istorijskom muzeju, Zemaljskom muzeju, Biblioteci. Govorimo o ljudima koji su u stanju da kreiraju nove poslove, a ne samo da gubimo poslove. Trenutno ima 202 miliona nezaposlenih u svijetu. Ovo je rekordna godina u povijesti čovječanstva po broju nezaposlenosti. Onda je jasno da je to suština svega. I obespravljenosti, diskriminacije koja proizlazi iz toga. Kako je moguće zamisliti razvoj, kada nema stabilnosti, nema posla, nema novih kreacija.
RSE: Da li je simbolika Malog princa u svemu tome što govorite? Neki Mali princ koji živi na jednoj maloj planeti i želi svima dobro? To je ujedno i jedna od simbolika ovogodišnjeg festivala?
Spahić: Mali princ je svugdje prisutan, samo ga treba prepoznati. Ako se dobro čita taj tekst. Vi znate da je taj tekst nastajao 1943. godine u ratno doba, u nekoj pustinji i on je tu otkrio taj čudesni svijet. Mali princ sa svojom ružom, lisicom, zmijom, avijatičarem i sa svim drugim likovima iz tog svijeta, vodi nas sve vrijeme kroz festival Sarajevske zime, samo što će se sada pojaviti, a možda će iduće godine već nestati. Otići da ga možda neko drugi traži. Ali on je uvijek tu.
Mali princ nije na nekoj drugoj planeti. Ta druga planeta je u nama, ako je budemo znali otkriti. Moramo vidjeti šta možemo uraditi sa tim da ne prepustimo čitav svoj život onome čime je sada preokupiran ovaj moderni svijet. U BiH, kao zemlji, je jako važno da ima sposobnost da sačuva onu energiju koja omogućava drugima da dođu u BiH i da budu sa nama. Da dijele sa nama taj kruh svagdašnji, ali i da osjete i tu radost koju nosi ovo društvo. Ovo društvo nije depresivno, poništeno, zgaženo jer sve se svodi da smo stalno u blizini propasti i incidenta.
Festival je kao praznik života. To nije nešto što bi se trebalo razlikovati od života. Zato je urađena ova lijepa intervencija pojačavanja svjetla u gradu. Ta svjetlost svijeće je pokušaj da tu ružu pored svijeće vidimo kao ružu Maloga princa i svi mi možemo to da učinimo ako želimo. Svi možemo da napravimo čaroliju od života, da neke stvari koje nam sada izgledaju nerješivo i nemoguće, kojima smo zatrpani, da kažemo - E pa dobro i da vidimo šta je u toj našoj emotivnoj inteligenciji ostalo vrijedno pažnje i šta možemo ponuditi drugome. Na koji način možemo primiti te znakove od ljudi.
(Promotivni video festivala)
