U autorskom tekstu kojeg objavljuje New York Review of Books George Soros analizira stanje u Evropi i daje prijedlog kako bi EU, pomažući Ukrajini, mogla pomoći i sama sebi.
Zbog strukturalnih nedostataka eura, evropski su lideri morali postati majstori u preplivavanju iz jedne krize u drugu. postali su umjetnici u “šutanju” limenke niz cestu, iako bi preciznije bilo reži da je šutaju uz cestu, a da im se ona stalno vraća natrag.
Evropa se sada suočava s najmanje pet kriza paralelno. Četiri su unutrašnje - euro, Grčka, migracije i britanski referendum, a jedna je vanjska - ruska agresija na Ukrajinu.
Svih pet različitih kriza koje imaju tendenciju da hrane i jačaju jedna drugu, i koje ovladavaju i vlastima i javnošću. Pa je logično pitanje šta se može učiniti da se spriječi dezintegracija?
Sve ove krize ne mogu biti riješene u isto vrijeme. Zato postoji potreba da se nekima da povlašteni tretman, bez da se ostale zanemare. Ja lično mislim da prioritet treba dati Ukrajini, i to s razlogom. Unutrašnje krize poput Grčke, vala izbjeglica ili britanskih prijetnji razjedinjuju Uniju, dok vanjska prijetnja - ruska agresija na Ukrajinu, može samo biti motiv za ujedinjenje i jačanje EU.
Ako se Ukrajinu nastavi tretirati kao drugorazredni problem, vratiće se na scenu ona stara Ukrajina kojom dominiraju oligarsi koji rade samo u svoju korist. Današnjim Kijevom još uvijek vlada duh Majdana i to treba iskoristiti za otpor ruskoj agresiji i za oživljavanje osjećaja solidarnosti koji je karaktrizirao Evropsku uniju u njenim počecima.
Tvrdio sam da su sankcije protiv Rusije nužne, ali ne i dovoljne. Predsjednik Vladimir Putin je razvio vrlo uspješnu interpretaciju trenutne situacije kojom se bori protiv sankcija. On tvrdi da su svi ekonomski i politički problemi Rusije prouzrokovani neprijateljstvom zapadnih sila, koje žele zanijekati Rusiji njeno zasluženo mjesto u svijetu. Rusija je žrtva agresije, tvrdi Putin koji time podiže patriotizam svojih građana. Sve teškoće koje sankcije proizvode Rusiji, samo učvršćuju njegovu poziciju.
Jedini način da se dokaže da Putin nije u pravu jeste uspostavljanje bolje ravnoteže između sankcija Rusiji i podrške Ukrajini.
Moja "pobjednička strategija" zagovara efikasnu financijsku pomoć Ukrajini, koja će kombinovati veliku budžetsku i političku zajedno s drugim poticajima za privatni sektor. S radikalnim ekonomskim i političkim reformama koje Ukrajina hoće provesti, ove mjere će zemlju pretvoriti u atraktivno mjesto za ulaganje.
Prvo na listi osnovnih ekonomskih reformi jeste restrukturiranje Naftogaza, preko kojeg država ima monopol nad plinom. Sadašnje vještački održavane niske cijene ovog energenta moraju biti podignute na tržišnu cijenu, a domaćinstvima subvencionirati plaćanje.
Centar političkih reformi mora biti na uspostavi poštenih, nezavisnih i kompetentnih - pravosuđa i medija - koji će se boriti protiv korupcije i koji će pomoći stvaranje državnih službi koje služe narodu, umjesto da ga iskorištavaju.
Ove reforme takođe će privući mnoge ljude u Rusiji, koji će onda u svojoj zemlji zahtijevati slične reforme. To je ono čega Putin se boji. To je razlog zašto je pokušao tako teško destabilizirati novu Ukrajinu.
Ako saveznici Ukrajine budu kombinirali sankcije protiv Rusije s djelotvornom pomoći za novu Ukrajinu nikakva propaganda neće moći pokriti činjenicu da su ruski ekonomski i politički problemi uzrokovani Putinovom politikom.
Ukrajina ne može vojno poraziti Rusiju, jer Putin ima veću i moćniju vojsku. Možda je čak spreman i zaprijetiti nuklearnim oružjem. No Evropa i SAD mogu Rusiji ponuditi finansijski otkup. I u tome su jači od Moskve. No do sada nisu pokazali preveliku spremnost.
Pomaganje Ukrajini zapadni saveznici moraju tretirati kao izdatak za odbranu. Promatrano u tom svjetlu, sadašnjih 3,4 milijarde eura koje EU daje MMF-u za pomoć Ukrajini, potpuno je neadekvatna cifra.
Samo što je posustala zaokupljenost Brusselsa grčkom krizom, sada postoji realna opasnost od skretanja evropske pozornosti s Ukrajine na migracijsku krizu. S obzirom da je po mom mišljenju sudbina nove Ukrajine pitanje svih evropskih pitanja, ovo bi skretanje bila tragična greška. .
Nova je Ukrajina najvrjednija imovina koju Evropa ima i svaki gubitak na tom tlu stvorio bi novu propalu državu s 40 miliona ljudi, novi izvor izbjegličkog vala. Ako, pak, Evropa pomogne Kijevu, pomoći će sama sebi. Čineći “sve što je potrebno” da omogući Ukrajini, ne samo da opstane, nego da i napreduje, EU će ostvariti dvije dobiti: zaštiće se od Putinove Rusije i oživjeti duh saradnje i solidarnosti koji je vladao među ljudima u ranim danima EU. Njemačka kancelarka Angela Merkel taj je duh rasplamsala prema tražiteljima azila u njenoj zemlji. Ako se spasi nova Ukrajina, to će tranformisati i politički krajolik Evrope.
