Dr. Džemal Sokolović, nekadašnji profesor sarajevskog Univerziteta i osnivač Instituta demokratije, koji je uspješno godinama djelovao u njegovom rodnom Konjicu, danas je profesor na Univerzitetu Bergen u Norveškoj. Iako je udaljen od BiH, dr. Sokolović prati i analizira situaciju u zemlji, a takođe je pokretač i projekta „Istraživanje dobra i izgledi za pomirenje“.
Profesor Džemal Sokolović ne želi situaciju u Bosni i Hercegovini označiti katastrofalnom i, birajući umjereniju odrednicu, naglašava da bi i političari i građani BiH trebali učiniti sve kako bi se stanje promijenilo. Politički lideri se moraju usredsrediti na nekoliko najvažnijih problema, a narod na narednim izborima treba bolje razmisliti koga će birati. Sokolović kao najvažnije izdvaja ove zadatke:
„Savjetovao bih da se i jedni i drugi - i narod i oni koje je narod izabrao – koncentriraju na dvije stvari. Prvo je nezaposlenost. Ne govorim o tome da li nam treba Dejtonski sporazum, da li nam trebaju entiteti, kantoni itd., nego o pitanju koje se, formalno gledano, tiče polovice radno sposobnih, ali ja bih rekao i svakog stanovnika Bosne i Hercegovine - a to je nezaposlenost. Drugi problem, za koji bih ja rekao da je uzrok ovog prvog, jeste cijena bh. države. Ovakvu cijenu nijedan narod ne može plaćati, a da zbog toga nema ovakve posljedice. Šezdeset posto nacionalnog dohotka troši se na državu, na sve ono što se zove zakonodavna, izvršna i sudska vlast. Ja bih volio da se političari u ovom trenutku zaista skoncentriraju, ako je ikako moguće, na uštedu, i da ta ušteđena bosanska marka odmah ide na otvaranje novih radnih mjesta. Narodu bih rekao da mora, u svom interesu, na sljedećim izborima izabrati one koji će im obećati dvije stvari: jeftiniju državu Bosnu i Hercegovinu i smanjenje broja nezaposlenih. To su dva pitanja koja ja smatram da su jedini izlaz iz ove situacije, a onda ćemo kasnije razmišljati o tome treba li nam Dejton, koliko nam treba entiteta itd.“
Sokolović: Ima puno razloga i za i protiv. Evo, ja živim u jednoj evropskoj zemlji koja nije članica Evropske unije. Pored Norveške - gdje ja živim - ni Švajcarska nije članica EU, a to su, ako se ne varam, dvije najbogatije evropske zemlje. Mislim da ove zemlje i ne bi imale puno koristi, možda bi čak imale mnogo više obaveza, ali zemlja kao što je Bosna i Hercegovina mora obezbijediti uslove da se priključi Evropskoj uniji. Naravno, ja se ne nalazim pred dilemom kao što je to slučaj sa građanima koji žive u Bosni i Hercegovini, ali ja sam državljanin BiH i volio bih da ona uskoro postane članica evropske zajednice, unatoč svim problemima koje EU trenutno ima.
Sokolović: Nisam siguran. Mislim da je jedan veliki broj političara i političkih partija suviše dugo ne u političkom životu nego na vrhu političkog života u BiH. Zato bih volio da kroz dvije godine, na sljedećim izborima, narod odluči da potraži neku treću varijantu. Vrijeme je da se ta treća varijanta počne spremati sada i da ta treća varijanta počne spremati ljude za efikasno priključenje EU - jer bez fondova EU BiH ne može izaći iz trenutnog stanja.
Sokolović: Postojeće varijante, tzv. nacionalne partije i tzv. lijeve partije, su imale priliku, ali je nisu iskoristile. Treća varijanta je neophodna, i moguća je samo uz podršku EU, i naravno, američkih prijatelja. Da li je to najavljena Komšićeva stranka ili Naša stranka? Neću da spekuliram, ali sam siguran da je potencijal za treću varijantu prisutan. Tu prije svega mislim na onih skoro 50% iz izbornog tijela koji i ne izlaze na izbore. Razočarane, nakon svega, ja ih i razumijem. Ipak, pozivam taj apolitični potencijal da pokuša svladati "mučninu" (da upotrijebim taj sartrovski izraz) od politike i da već sada počne spremati veliku promjenu na narednim izborima za dvije godine. Među njima, među onima koji do sada nisu ni izlazili na izbore ja vidim mogućnost jedne zaista nove, treće varijante. Ako je nema, onda se Bosni ne piše dobro.
Sokolović: To pokreće još jedno pitanje, a to je odgovornost EU za kašnjenje BiH u procesu evropskih integracija. Pretpostavljam da znate da postoji ideja među nekim vrlo odgovornim ljudima u Americi koji sugeriraju Evropskoj uniji da primi BiH i prije ispunjavanja svih uslova. Zašto? Zbog toga što je BiH jedina evropska zemlja koja je prošla kroz strahoviti rat, koja je doživjela strašne zločine, pa se pred nju ne mogu postavljati uslovi kao pred Hrvatsku ili Srbiju. Jednostavno, treba postojati neki popust za BiH.
Sokolović: Ja se sjećam, prije nekoliko mjeseci je nekoliko ljudi u Americi pokrenulo tu inicijativu, koja nije dočekana, neću reći dobronamjerno, ali nije dočekana sa punim značenjem, a to je da se Evropska unija ne može na ovaj način odnositi prema Bosni i Hercegovini. Prvi razlog zbog čega ja 'zahtijevam popust' od strane Evropske unije jeste to što je ona, kao i SAD, učestvovala u oblikovanju ovakve Bosne i Hercegovine kakva je ona danas. Ipak je Dejtonski sporazum konačno potpisan u Parizu i Evropskoj uniji je dato, preko institucije visokog predstavnika ne samo da kontrolira primjenu Dejtonskog sporazuma nego da pravi popravke i da sankcionira one koji ne sprovode Dejtonski sporazum, ili prave određene iskorake iz Sporazuma. Prije puno godina je Ured visokog predstavnika dobio tzv. bonske ovlasti, koje formalno nikada nisu ukinute. Ja očekujem od Evropske unije da preko tih bonskih ovlasti sankcionira one političare u Bosni i Hercegovini koji opstruiraju ili dovode u pitanje mogućnost primjene Dejtonskog sporazuma.
Sokolović: Volio bih da vas ne razočaram, ali ću morati odgovoriti na malo drugačiji način. Naime, ja mislim da nijedan narod nije osjetio Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu kako je to bilo predviđeno Dejtonskim sporazumom. U isto vrijeme mora se reći da su neki predstavnici sva tri ova tzv. konstitutivna naroda, dakle neki Srbi, neki Bošnjaci i neki Hrvati, dobili mnogo više nego što su zaslužili, mnogo više nego što su ikada imali, i mnogo, mnogo više nego što bi igdje drugo dobili. Vjerujte mi da političari u Bosni i Hercegovini imaju takva primanja koja čak nadmašuju primanja političara u nekim od najbogatijih zemalja svijeta - mislim u odnosu na cijene u tim zemljama. Dakle, za neke ljude u Bosni je to raj, nikada im nije bilo bolje. Ogroman dio stanovništva – ne mislim samo na nezaposlene, ne mislim na onih 20 posto koji žive u siromaštvu, mislim prije svega na ogromnu većinu bh. zaposlenog stanovništva - živi ispod nivoa normalnog životnog standarda. To je zbog toga što ovaj preostali dio, manjina, naprosto ima i vlast i novac i bogatstvo. Došli smo u jednu protivrječnu situaciju da nekima nikada nije bilo ovako dobro, dok je drugima mnogo lošije nego što su zaslužili.
Sokolović: Ja se ne mogu odreći tog mog istraživanja od prije nekoliko godina i rezultata tog istraživanja. Još uvijek sam pod utiscima toga. Evo, u posljednjih nekoliko mjeseci na više konferencija prikazivao sam film koji se zove „I bi svjetlost“ koji govori o slučajevima u kojima su ljudi u Bosni u toku rata izgubili život samo zato što su odbili da budu nacionalisti i samo zbog toga što su pomagali i spašavali one druge. Također sam širom Evrope održao niz predavanja o pomirenju. Ljetos sam u Srebrenici, na Ljetnom univerzitetu, govorio grupi doktoranata iz čitavog svijeta upravo na tu temu. Ja se, dakle, tog istraživanja ne mogu otarasiti - jer je to nešto što me zaokuplja, jer je to nešto što se tiče budućnosti. Ne treba zaboraviti, ne treba ni oprostiti zločine, ali jedino što nam preostaje je naša zajednička budućnost. Hoće li ta budućnost biti u različitim državama, ovako malim kakve danas imamo, ili ćemo uskoro ući u Evropsku uniju zajedno, to ja ne znam, ali bez pomirenja i bez otkrivanja da na drugoj strani, među Srbima, među Bošnjacima, među Hrvatima, postoje i oni drugi, čak mnogo bolji nego što su 'naši', mi nemamo zajedničke budućnosti. Uvjeravam vas da ću nastaviti sa prikazivanjem ovog filma koji su nedavno vidjeli i učesnici Međunarodne konferencije u Briselu. Nažalost, u BiH za film „I bi svjetlost“, nema interesovanja.
Profesor Džemal Sokolović ne želi situaciju u Bosni i Hercegovini označiti katastrofalnom i, birajući umjereniju odrednicu, naglašava da bi i političari i građani BiH trebali učiniti sve kako bi se stanje promijenilo. Politički lideri se moraju usredsrediti na nekoliko najvažnijih problema, a narod na narednim izborima treba bolje razmisliti koga će birati. Sokolović kao najvažnije izdvaja ove zadatke:
„Savjetovao bih da se i jedni i drugi - i narod i oni koje je narod izabrao – koncentriraju na dvije stvari. Prvo je nezaposlenost. Ne govorim o tome da li nam treba Dejtonski sporazum, da li nam trebaju entiteti, kantoni itd., nego o pitanju koje se, formalno gledano, tiče polovice radno sposobnih, ali ja bih rekao i svakog stanovnika Bosne i Hercegovine - a to je nezaposlenost. Drugi problem, za koji bih ja rekao da je uzrok ovog prvog, jeste cijena bh. države. Ovakvu cijenu nijedan narod ne može plaćati, a da zbog toga nema ovakve posljedice. Šezdeset posto nacionalnog dohotka troši se na državu, na sve ono što se zove zakonodavna, izvršna i sudska vlast. Ja bih volio da se političari u ovom trenutku zaista skoncentriraju, ako je ikako moguće, na uštedu, i da ta ušteđena bosanska marka odmah ide na otvaranje novih radnih mjesta. Narodu bih rekao da mora, u svom interesu, na sljedećim izborima izabrati one koji će im obećati dvije stvari: jeftiniju državu Bosnu i Hercegovinu i smanjenje broja nezaposlenih. To su dva pitanja koja ja smatram da su jedini izlaz iz ove situacije, a onda ćemo kasnije razmišljati o tome treba li nam Dejton, koliko nam treba entiteta itd.“
RSE: Bosna i Hercegovina ima najlošiji rezultat u regiji kada je u pitanju proces evropskih integracija. Da li je članstvo u Evropskoj uniji rješenje za većinu problema koje ima Bosna i Hercegovina?
Sokolović: Ima puno razloga i za i protiv. Evo, ja živim u jednoj evropskoj zemlji koja nije članica Evropske unije. Pored Norveške - gdje ja živim - ni Švajcarska nije članica EU, a to su, ako se ne varam, dvije najbogatije evropske zemlje. Mislim da ove zemlje i ne bi imale puno koristi, možda bi čak imale mnogo više obaveza, ali zemlja kao što je Bosna i Hercegovina mora obezbijediti uslove da se priključi Evropskoj uniji. Naravno, ja se ne nalazim pred dilemom kao što je to slučaj sa građanima koji žive u Bosni i Hercegovini, ali ja sam državljanin BiH i volio bih da ona uskoro postane članica evropske zajednice, unatoč svim problemima koje EU trenutno ima.
RSE: Mogu li sadašnji bh. lideri dovesti Bosnu i Hercegovinu do kandidatskog statusa?
Sokolović: Nisam siguran. Mislim da je jedan veliki broj političara i političkih partija suviše dugo ne u političkom životu nego na vrhu političkog života u BiH. Zato bih volio da kroz dvije godine, na sljedećim izborima, narod odluči da potraži neku treću varijantu. Vrijeme je da se ta treća varijanta počne spremati sada i da ta treća varijanta počne spremati ljude za efikasno priključenje EU - jer bez fondova EU BiH ne može izaći iz trenutnog stanja.
RSE: Šta mislite pod tim „treća varijanta“?
Sokolović: Postojeće varijante, tzv. nacionalne partije i tzv. lijeve partije, su imale priliku, ali je nisu iskoristile. Treća varijanta je neophodna, i moguća je samo uz podršku EU, i naravno, američkih prijatelja. Da li je to najavljena Komšićeva stranka ili Naša stranka? Neću da spekuliram, ali sam siguran da je potencijal za treću varijantu prisutan. Tu prije svega mislim na onih skoro 50% iz izbornog tijela koji i ne izlaze na izbore. Razočarane, nakon svega, ja ih i razumijem. Ipak, pozivam taj apolitični potencijal da pokuša svladati "mučninu" (da upotrijebim taj sartrovski izraz) od politike i da već sada počne spremati veliku promjenu na narednim izborima za dvije godine. Među njima, među onima koji do sada nisu ni izlazili na izbore ja vidim mogućnost jedne zaista nove, treće varijante. Ako je nema, onda se Bosni ne piše dobro.
RSE: Za BiH je ipak najvažnije da provede reforme, ali, po svemu sudeći, ona to ne može sama bez autoriteta EU?
Sokolović: To pokreće još jedno pitanje, a to je odgovornost EU za kašnjenje BiH u procesu evropskih integracija. Pretpostavljam da znate da postoji ideja među nekim vrlo odgovornim ljudima u Americi koji sugeriraju Evropskoj uniji da primi BiH i prije ispunjavanja svih uslova. Zašto? Zbog toga što je BiH jedina evropska zemlja koja je prošla kroz strahoviti rat, koja je doživjela strašne zločine, pa se pred nju ne mogu postavljati uslovi kao pred Hrvatsku ili Srbiju. Jednostavno, treba postojati neki popust za BiH.
RSE: Možete li podsjetiti na tu ideju iz SAD-a?
Sokolović: Ja se sjećam, prije nekoliko mjeseci je nekoliko ljudi u Americi pokrenulo tu inicijativu, koja nije dočekana, neću reći dobronamjerno, ali nije dočekana sa punim značenjem, a to je da se Evropska unija ne može na ovaj način odnositi prema Bosni i Hercegovini. Prvi razlog zbog čega ja 'zahtijevam popust' od strane Evropske unije jeste to što je ona, kao i SAD, učestvovala u oblikovanju ovakve Bosne i Hercegovine kakva je ona danas. Ipak je Dejtonski sporazum konačno potpisan u Parizu i Evropskoj uniji je dato, preko institucije visokog predstavnika ne samo da kontrolira primjenu Dejtonskog sporazuma nego da pravi popravke i da sankcionira one koji ne sprovode Dejtonski sporazum, ili prave određene iskorake iz Sporazuma. Prije puno godina je Ured visokog predstavnika dobio tzv. bonske ovlasti, koje formalno nikada nisu ukinute. Ja očekujem od Evropske unije da preko tih bonskih ovlasti sankcionira one političare u Bosni i Hercegovini koji opstruiraju ili dovode u pitanje mogućnost primjene Dejtonskog sporazuma.
RSE: Sedamnaest je godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava, kao sastavnog dijela ovog dokumenta. Da li su se ostvarile namjere o izgradnji države koja će biti domovina za sve njene narode, konstitutivne i nekonstitutivne?
Sokolović: Volio bih da vas ne razočaram, ali ću morati odgovoriti na malo drugačiji način. Naime, ja mislim da nijedan narod nije osjetio Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu kako je to bilo predviđeno Dejtonskim sporazumom. U isto vrijeme mora se reći da su neki predstavnici sva tri ova tzv. konstitutivna naroda, dakle neki Srbi, neki Bošnjaci i neki Hrvati, dobili mnogo više nego što su zaslužili, mnogo više nego što su ikada imali, i mnogo, mnogo više nego što bi igdje drugo dobili. Vjerujte mi da političari u Bosni i Hercegovini imaju takva primanja koja čak nadmašuju primanja političara u nekim od najbogatijih zemalja svijeta - mislim u odnosu na cijene u tim zemljama. Dakle, za neke ljude u Bosni je to raj, nikada im nije bilo bolje. Ogroman dio stanovništva – ne mislim samo na nezaposlene, ne mislim na onih 20 posto koji žive u siromaštvu, mislim prije svega na ogromnu većinu bh. zaposlenog stanovništva - živi ispod nivoa normalnog životnog standarda. To je zbog toga što ovaj preostali dio, manjina, naprosto ima i vlast i novac i bogatstvo. Došli smo u jednu protivrječnu situaciju da nekima nikada nije bilo ovako dobro, dok je drugima mnogo lošije nego što su zaslužili.
RSE: Da li još uvijek istrajavate na pojektu ”Istraživanje dobra i izgledi za pomirenje”?
Sokolović: Ja se ne mogu odreći tog mog istraživanja od prije nekoliko godina i rezultata tog istraživanja. Još uvijek sam pod utiscima toga. Evo, u posljednjih nekoliko mjeseci na više konferencija prikazivao sam film koji se zove „I bi svjetlost“ koji govori o slučajevima u kojima su ljudi u Bosni u toku rata izgubili život samo zato što su odbili da budu nacionalisti i samo zbog toga što su pomagali i spašavali one druge. Također sam širom Evrope održao niz predavanja o pomirenju. Ljetos sam u Srebrenici, na Ljetnom univerzitetu, govorio grupi doktoranata iz čitavog svijeta upravo na tu temu. Ja se, dakle, tog istraživanja ne mogu otarasiti - jer je to nešto što me zaokuplja, jer je to nešto što se tiče budućnosti. Ne treba zaboraviti, ne treba ni oprostiti zločine, ali jedino što nam preostaje je naša zajednička budućnost. Hoće li ta budućnost biti u različitim državama, ovako malim kakve danas imamo, ili ćemo uskoro ući u Evropsku uniju zajedno, to ja ne znam, ali bez pomirenja i bez otkrivanja da na drugoj strani, među Srbima, među Bošnjacima, među Hrvatima, postoje i oni drugi, čak mnogo bolji nego što su 'naši', mi nemamo zajedničke budućnosti. Uvjeravam vas da ću nastaviti sa prikazivanjem ovog filma koji su nedavno vidjeli i učesnici Međunarodne konferencije u Briselu. Nažalost, u BiH za film „I bi svjetlost“, nema interesovanja.
