Autor: Richard Solash; Prevela: Ena Stevanović
Iako je internet program nadziranja američke Nacionalne agencije za sigurnost (NAS) i dalje predmet debata u SAD-u, njegove međunarodne posljedice se tek počinju osjećati. Među njima je, kako kažu stručnjaci, i mogući poticaj autoritarnim vladama koje bi mogle iskoristiti skandal kako bi opravdale ograničenja sloboda na internetu.
Nedavno otkriveni internet program nadziranja NAS-a je podigao prašinu u SAD-u i izazvao zabrinutost među saveznicima Washingtona koji su od Obamine administracije zatražili objašnjenje.
Taj program bi mogao biti dar s neba za autoritarne vlade diljem svijeta.
Internet stručnjaci kažu da bi navedeni program nadziranja online aktivnosti stranaca praćenjem Facebooka, Googlea, Skypea i ostalih američkih kompanija mogao doći direktno u ruke represivnih režima. Program bi im mogao poslužiti kao snažno opravdanje za postojeće programe kojima se ograničava sloboda na internetu, ali i kao pokriće za implementaciju novih mjera.
Ronald Deibert je direktor Građanske laboratorije Univerziteta u Torontu, jednog od vodećih istraživačkih centara koji se bavi međusobnom povezanošću cyber prostora, globalne sigurnosti i ljudskih prava. On kaže da su Sjedinjene Države ovim uveliko narušile moralni kodeks sloboda na internetu.
„S obzirom da države shvataju da veliki dio strukturalne moći Sjedinjenih Država i drugih zemalja potiče iz njihove sposobnosti da u suštini prisile domaće telekomunikacijske kompanije da se uključe u njihov program praćenja i prisluškivanja, zemlje širom svijeta će se ubrzo ugledati na njih tako što će graditi i podsticati vlastite nacionalne mreže i izložiti ih njihovoj teritorijaliziranoj kontroli. To naravno rezultira sve više balkaniziranim tj.u frakcije podijeljenim internetom. Zapravo se radi o nekoj vrsti perverznog skupa neželjenih posljedica koje mi njegujemo,“kaže Deibert.
„Nacionalni internet“ već postoji u Sjevernoj Koreji i Kubi, a navodno se razvija i u Iranu.
Skandal NAS-a se već koristi u raspravama oko zatezanja sloboda na internetu u zemljama koje su poznate po kršenju ljudskih prava kao što je Rusija.
U razgovoru za „The New York Times“ 14.jula, Ruslan Gattarov, zastupnik u gornjem domu ruskog parlamenta je rekao: „Moramo brzo staviti ove velike međunarodne kompanije kao što su Google, Microsoft i Facebook pod državnu kontrolu.“
On je potrebu za takvim rješenjima nazvao „lekcijom koju nas je naučio Edward Snowden“, pozivajući se na bivšeg uposlenika NAS-a kojem su procurile informacije o postojanju američkog programa nadziranja.
Online cenzura pod parolom nacionalne sigurnosti
Američke internet kompanije koje posluju u Rusiji i u mnogim drugim zemljama su se već suočile sa pritiskom državnih tijela za provedbu zakona za razmjenu podataka. Stručnjaci kažu da će se taj pritisak vjerojatno intenzivirati.
Gattarov, koji je stvorio „Komisiju za razvoj informacijskog društva“ u ruskom parlamentu kao odgovor na objavu informacija NAS-a, je također najavio istragu o tome da li kompanije kao što su Facebook, Twitter ili Yahoo krše domaće zakone o zaštiti podataka ili treba zatražiti izmjene korisničkih ugovora.
Sergei Zheleznyak, zamjenik predsjednika vladajuće stranke Ujedinjena Rusija u Dumi je predložio zakon u kojem se zahtijeva od pomenutih kompanija da čuvaju podatke ruskih korisnika na serverima unutar države, što bi ih naprimjer učinilo podložnim pretresima.
Deibert sa Univerziteta u Torontu kaže da bi afera NAS-a mogla dovesti do ponovnog poziva za donošenje međunarodnog sporazuma o upravljanju cyber prostorom koji su zapadne vlade i zagovornici internet sloboda ranije smatrali problematičnim.
Deibert se prisjeća „kodeksa ponašanja“ na internetu koji su predložile Kina, Rusija, Tadžikistan i Uzbekistan Generalnoj skupštini UN-a 2011.godine, predlažući državnu kontrolu interneta.
„Prijedlozi Rusije i drugih zemalja UN-u su manje-više politički nezgrapni i odbijeni su s razlogom. Međutim, nakon objava NAS-a, siguran sam da će takve vrste prijedloga uskrsnuti i dobiti puno veću podršku širokog raspona neopredijeljenih država koje bez sumnje sada gledaju s velikom dozom skepse na program Sjedinjenih Država,“kaže Deibert.
Neki su također izrazili zabrinutost da bi objašnjenje američke vlade za njihov program nadziranja, bio on legitiman ili ne, moglo biti izmanipulirano od strane represivnih vlada. Washington je branio program kao zakonski ovlaštenu metodu koja pomaže državi da se zaštiti od terorističkih napada. Zemlje kao što su Kina, Rusija ili Uzbekistan su također ranije racionalizirale online cenzuru pod parolom nacionalne sigurnosti.
Rebecca MacKinnon, stručnjak za internet slobode u Fondaciji „New America“ u Washingtonu kaže da Sjedinjene Države još uvijek mogu spriječiti zloupotrebu objave NAS-a od strane stranih vlada. Provedba reformi i osiguravanje odgovornosti su načini da se to učini, kaže ona.
„Sjedinjene Države apsolutno moraju učiniti to da njihov sustav nadzora i nacionalne sigurnosti prođe sve ustavne provjere jer ako to ne učine, mislim da će ostatak svijeta iskoristiti naš neuspjeh da to urade kao izgovor da i sami budu neodgovorni.Ukoliko i dok god ne počnemo voditi stvari vlastitim primjerom, našalost stvari neće krenuti nabolje,“zaključuje MacKinnon.
Na raspravi pred Kongresom o skandalu NAS-a 17.jula, senatori su zatražili povećan nadzor državnog sistema praćenja. Neki su obećali da će ograničiti ovlasti vlade da sprovodi pomenuti program.
Iako je internet program nadziranja američke Nacionalne agencije za sigurnost (NAS) i dalje predmet debata u SAD-u, njegove međunarodne posljedice se tek počinju osjećati. Među njima je, kako kažu stručnjaci, i mogući poticaj autoritarnim vladama koje bi mogle iskoristiti skandal kako bi opravdale ograničenja sloboda na internetu.
Nedavno otkriveni internet program nadziranja NAS-a je podigao prašinu u SAD-u i izazvao zabrinutost među saveznicima Washingtona koji su od Obamine administracije zatražili objašnjenje.
Taj program bi mogao biti dar s neba za autoritarne vlade diljem svijeta.
Internet stručnjaci kažu da bi navedeni program nadziranja online aktivnosti stranaca praćenjem Facebooka, Googlea, Skypea i ostalih američkih kompanija mogao doći direktno u ruke represivnih režima. Program bi im mogao poslužiti kao snažno opravdanje za postojeće programe kojima se ograničava sloboda na internetu, ali i kao pokriće za implementaciju novih mjera.
Ronald Deibert je direktor Građanske laboratorije Univerziteta u Torontu, jednog od vodećih istraživačkih centara koji se bavi međusobnom povezanošću cyber prostora, globalne sigurnosti i ljudskih prava. On kaže da su Sjedinjene Države ovim uveliko narušile moralni kodeks sloboda na internetu.
„S obzirom da države shvataju da veliki dio strukturalne moći Sjedinjenih Država i drugih zemalja potiče iz njihove sposobnosti da u suštini prisile domaće telekomunikacijske kompanije da se uključe u njihov program praćenja i prisluškivanja, zemlje širom svijeta će se ubrzo ugledati na njih tako što će graditi i podsticati vlastite nacionalne mreže i izložiti ih njihovoj teritorijaliziranoj kontroli. To naravno rezultira sve više balkaniziranim tj.u frakcije podijeljenim internetom. Zapravo se radi o nekoj vrsti perverznog skupa neželjenih posljedica koje mi njegujemo,“kaže Deibert.
„Nacionalni internet“ već postoji u Sjevernoj Koreji i Kubi, a navodno se razvija i u Iranu.
Skandal NAS-a se već koristi u raspravama oko zatezanja sloboda na internetu u zemljama koje su poznate po kršenju ljudskih prava kao što je Rusija.
U razgovoru za „The New York Times“ 14.jula, Ruslan Gattarov, zastupnik u gornjem domu ruskog parlamenta je rekao: „Moramo brzo staviti ove velike međunarodne kompanije kao što su Google, Microsoft i Facebook pod državnu kontrolu.“
On je potrebu za takvim rješenjima nazvao „lekcijom koju nas je naučio Edward Snowden“, pozivajući se na bivšeg uposlenika NAS-a kojem su procurile informacije o postojanju američkog programa nadziranja.
Online cenzura pod parolom nacionalne sigurnosti
Američke internet kompanije koje posluju u Rusiji i u mnogim drugim zemljama su se već suočile sa pritiskom državnih tijela za provedbu zakona za razmjenu podataka. Stručnjaci kažu da će se taj pritisak vjerojatno intenzivirati.
Gattarov, koji je stvorio „Komisiju za razvoj informacijskog društva“ u ruskom parlamentu kao odgovor na objavu informacija NAS-a, je također najavio istragu o tome da li kompanije kao što su Facebook, Twitter ili Yahoo krše domaće zakone o zaštiti podataka ili treba zatražiti izmjene korisničkih ugovora.
Sergei Zheleznyak, zamjenik predsjednika vladajuće stranke Ujedinjena Rusija u Dumi je predložio zakon u kojem se zahtijeva od pomenutih kompanija da čuvaju podatke ruskih korisnika na serverima unutar države, što bi ih naprimjer učinilo podložnim pretresima.
Deibert sa Univerziteta u Torontu kaže da bi afera NAS-a mogla dovesti do ponovnog poziva za donošenje međunarodnog sporazuma o upravljanju cyber prostorom koji su zapadne vlade i zagovornici internet sloboda ranije smatrali problematičnim.
Deibert se prisjeća „kodeksa ponašanja“ na internetu koji su predložile Kina, Rusija, Tadžikistan i Uzbekistan Generalnoj skupštini UN-a 2011.godine, predlažući državnu kontrolu interneta.
„Prijedlozi Rusije i drugih zemalja UN-u su manje-više politički nezgrapni i odbijeni su s razlogom. Međutim, nakon objava NAS-a, siguran sam da će takve vrste prijedloga uskrsnuti i dobiti puno veću podršku širokog raspona neopredijeljenih država koje bez sumnje sada gledaju s velikom dozom skepse na program Sjedinjenih Država,“kaže Deibert.
Neki su također izrazili zabrinutost da bi objašnjenje američke vlade za njihov program nadziranja, bio on legitiman ili ne, moglo biti izmanipulirano od strane represivnih vlada. Washington je branio program kao zakonski ovlaštenu metodu koja pomaže državi da se zaštiti od terorističkih napada. Zemlje kao što su Kina, Rusija ili Uzbekistan su također ranije racionalizirale online cenzuru pod parolom nacionalne sigurnosti.
Rebecca MacKinnon, stručnjak za internet slobode u Fondaciji „New America“ u Washingtonu kaže da Sjedinjene Države još uvijek mogu spriječiti zloupotrebu objave NAS-a od strane stranih vlada. Provedba reformi i osiguravanje odgovornosti su načini da se to učini, kaže ona.
„Sjedinjene Države apsolutno moraju učiniti to da njihov sustav nadzora i nacionalne sigurnosti prođe sve ustavne provjere jer ako to ne učine, mislim da će ostatak svijeta iskoristiti naš neuspjeh da to urade kao izgovor da i sami budu neodgovorni.Ukoliko i dok god ne počnemo voditi stvari vlastitim primjerom, našalost stvari neće krenuti nabolje,“zaključuje MacKinnon.
Na raspravi pred Kongresom o skandalu NAS-a 17.jula, senatori su zatražili povećan nadzor državnog sistema praćenja. Neki su obećali da će ograničiti ovlasti vlade da sprovodi pomenuti program.