Autentičnost je neupitna, a tvrdnje o starosti potkrepljuju se snimcima na kojima Mladić u zimskom periodu hoda teško i uz pomoć štapa, u pratnji snahe i supruge, te na osnovu starosti unučića koji su rođeni 2001. i 2006. godine, a koji se, također, nalaze na snimcima.
Polemika oko starosti objavljenih snimaka najtraženijeg optuženika za ratne zločine generala Vojske RS Ratka Mladića zamagljuje suštinu priče o njegovom slobodnom kretanju i životu u Srbiji. Ovo mišljenje zastupa Bakir Hadžiomerović, urednik emisije „60 minuta“ koja je ekskluzivno objavila ove snimke:
„Ko je gledao snimke jasno vidi razliku u godinama Ratka Mladića između, recimo, ’90. godine i na onom posljednjem snimku na snijegu, kad se jako sporo kreće i kreće se uz pomoć štapa itd. Ili u onom snimku u jednom od vojnih objekata u Srbiji kada sa ženom pije kafu. Ovdje se potpuno vrši zamjena teza, ovdje apsolutno više niko ne govori o tome šta je na snimcima i kako Mladić živi, nego koliko su oni stari. Koliko je meni poznato, 2000. godine ova struktura vlasti u Srbiji je vladajuća, sa različitim koalicionim partnerima. U vrijeme kada su nastajali neki snimci, ministar odbrane tadašnje zajedničke države Srbije i Crne Gore je bio aktuelni predsjednik Srbije Boris Tadić. Dakle, zašto se ne odgovara na ta pitanja?“
Savjetnik gradonačelnika Sarajeva Emir Suljagić preživio je golgotu srebreničkog genocida i jedan je od onih koji ih mogu uporediti sa distance od 14 godina:
„Ja sam Ratka Mladića sreo u Potočarima 12. jula 1995., zajedno sa cijelom skupinom oficira generalštaba i komande Drinskog korpusa Vojske RS. To je čovjek kojeg sam vidio i na snimku koji je emitovan u emisiji ’60 minuta’. Naravno, očigledno je da je prošlo 14 godina. To se apsolutno vidi na njemu, kao i na svakome od nas koji smo preživjeli mučenje koje nam je on priredio i mislim da nikome u ovoj zemlji ne trebaju ni Boris Tadić ni Rasim Ljajić da nam kažu da li je ono Ratko Mladić.“
Da ima i snimaka koji datiraju iz bliske prošlosti smatra i oficir za vezu BiH sa Haškim tribunalom Amir Ahmić:
„Vjerujem da su snimci čak iz 2008. godine. Po onom što sam ja vidio i što znam, vjerujem da snimci obuhvataju period od 2001. pa čak do 2008. godine.“
Irelevantna starost snimala u odnosu na ono šta je na njima
I Ahmić dijeli stav da je starost snimaka potpuno irelevantna u odnosu na ono šta je i ko na njima:
„Apsolutno je irelevenatno po meni kad su snimci nastali - da li je to bilo za vrijeme vlade Miloševića, Koštunice, da li je to za vrijeme Tadića. U suštini sasvim je jasno da je cijelo vrijeme Mladić uživao zaštitu, da su snimci iz raznih razdoblja, ja opet kažem da vjerujem da ih ima iz 2008. godine, i sasvim je jasno da se Mladić osjeća komotno u toj tamo državi i da je cijeli jedan sistem uključen u njegovu zaštitu, tako da polemika koja se otvara iz Beograda na način je li to snimak iz ’96. ili’97., apsolutno ništa ne znači, nego znači to da oni trebaju odmah da uhapse Mladića i da ga sprovedu u Hag.“
Još jedna od upitnih akcija Srbije jeste i činjenica da su snimci nađeni u Mladićevoj kući tek 2008. godine, kako je to saopštio predsjednik Nacionalnog savjeta Srbije za saradnju sa Haškim tribunalom Rasim Ljajić, napominje Hadžiomerović:
„Zašto je Mladićeva kuća pretresena tek 2008. godine i zašto, na koncu, srbijanski režim nije podijelio te snimke novinarima kako bi se uvjerili kako se ’skriva’ ratni zločinac u Srbiji.“
Skretanje s bitnih pitanja u ovom slučaju s toga kako se Mladić slobodno kretao Beogradom je simptomatično za srbijanske vlasti, vjeruje Suljagić:
„Kad je uhapšen Radovan Karadžić, tad se mnogo više pričalo o njegovom životnom stilu i o tome kako se on skrivao nego o razlozima iz kojih je optužen i činjenici da se uspio skrivati u Beogradu 10 godina. Po cijenu da zvučim krajnje paranoidno, ja to vidim kao rezultat trada obavještajnih službi R Srbije, odnosno politike R Srbije i režima Borisa Tadića koji već godinama vrlo uspješno, barem dijelom, prodaju mit o tome da je u Srbiji došlo do demokratskih promjena, o tome da je Srbija sada drugo društvo u odnosu na ono kakvo je bilo pod Koštunicom i pod Miloševićem, iako mi znamo da to nije slučaj jer neki od onih snimaka Ratka Mladića u objektima Vojske Jugoslavije su nastali u vremenu kad je Boris Tadić bio ministar odbrane, a neki su nastali u ovom vremenu, vremenu u kojem je Boris Tadić predsjednik R Srbije.“
*snimak Radovana Karadžića dok se skrivao u Srbiji kao doktor alternativne medicine pod imenom Dragan Dabić
Također, autentičnu starost snimaka, vjeruju sagovornici, potvrđuju i osobe na njima uključujući i Mladićevu unučad, odnosno unuku rođenu 2001. godine i unuka rođenog 2006. godine, koji su prikazani u različitoj životnoj dobi.
Polemika oko starosti objavljenih snimaka najtraženijeg optuženika za ratne zločine generala Vojske RS Ratka Mladića zamagljuje suštinu priče o njegovom slobodnom kretanju i životu u Srbiji. Ovo mišljenje zastupa Bakir Hadžiomerović, urednik emisije „60 minuta“ koja je ekskluzivno objavila ove snimke:
Ko je gledao snimke jasno vidi razliku u godinama Ratka Mladića između, recimo, ’90. godine i na onom posljednjem snimku na snijegu, kad se jako sporo kreće i kreće se uz pomoć štapa itd.
Savjetnik gradonačelnika Sarajeva Emir Suljagić preživio je golgotu srebreničkog genocida i jedan je od onih koji ih mogu uporediti sa distance od 14 godina:
„Ja sam Ratka Mladića sreo u Potočarima 12. jula 1995., zajedno sa cijelom skupinom oficira generalštaba i komande Drinskog korpusa Vojske RS. To je čovjek kojeg sam vidio i na snimku koji je emitovan u emisiji ’60 minuta’. Naravno, očigledno je da je prošlo 14 godina. To se apsolutno vidi na njemu, kao i na svakome od nas koji smo preživjeli mučenje koje nam je on priredio i mislim da nikome u ovoj zemlji ne trebaju ni Boris Tadić ni Rasim Ljajić da nam kažu da li je ono Ratko Mladić.“
Da ima i snimaka koji datiraju iz bliske prošlosti smatra i oficir za vezu BiH sa Haškim tribunalom Amir Ahmić:
Vjerujem da su snimci čak iz 2008. godine. Po onom što sam ja vidio i što znam, vjerujem da snimci obuhvataju period od 2001. pa čak do 2008. godine.
„Vjerujem da su snimci čak iz 2008. godine. Po onom što sam ja vidio i što znam, vjerujem da snimci obuhvataju period od 2001. pa čak do 2008. godine.“
Irelevantna starost snimala u odnosu na ono šta je na njima
I Ahmić dijeli stav da je starost snimaka potpuno irelevantna u odnosu na ono šta je i ko na njima:
„Apsolutno je irelevenatno po meni kad su snimci nastali - da li je to bilo za vrijeme vlade Miloševića, Koštunice, da li je to za vrijeme Tadića. U suštini sasvim je jasno da je cijelo vrijeme Mladić uživao zaštitu, da su snimci iz raznih razdoblja, ja opet kažem da vjerujem da ih ima iz 2008. godine, i sasvim je jasno da se Mladić osjeća komotno u toj tamo državi i da je cijeli jedan sistem uključen u njegovu zaštitu, tako da polemika koja se otvara iz Beograda na način je li to snimak iz ’96. ili’97., apsolutno ništa ne znači, nego znači to da oni trebaju odmah da uhapse Mladića i da ga sprovedu u Hag.“
Još jedna od upitnih akcija Srbije jeste i činjenica da su snimci nađeni u Mladićevoj kući tek 2008. godine, kako je to saopštio predsjednik Nacionalnog savjeta Srbije za saradnju sa Haškim tribunalom Rasim Ljajić, napominje Hadžiomerović:
Zašto je Mladićeva kuća pretresena tek 2008. godine i zašto, na koncu, srbijanski režim nije podijelio te snimke novinarima kako bi se uvjerili kako se ’skriva’ ratni zločinac u Srbiji.
„Zašto je Mladićeva kuća pretresena tek 2008. godine i zašto, na koncu, srbijanski režim nije podijelio te snimke novinarima kako bi se uvjerili kako se ’skriva’ ratni zločinac u Srbiji.“
Skretanje s bitnih pitanja u ovom slučaju s toga kako se Mladić slobodno kretao Beogradom je simptomatično za srbijanske vlasti, vjeruje Suljagić:
„Kad je uhapšen Radovan Karadžić, tad se mnogo više pričalo o njegovom životnom stilu i o tome kako se on skrivao nego o razlozima iz kojih je optužen i činjenici da se uspio skrivati u Beogradu 10 godina. Po cijenu da zvučim krajnje paranoidno, ja to vidim kao rezultat trada obavještajnih službi R Srbije, odnosno politike R Srbije i režima Borisa Tadića koji već godinama vrlo uspješno, barem dijelom, prodaju mit o tome da je u Srbiji došlo do demokratskih promjena, o tome da je Srbija sada drugo društvo u odnosu na ono kakvo je bilo pod Koštunicom i pod Miloševićem, iako mi znamo da to nije slučaj jer neki od onih snimaka Ratka Mladića u objektima Vojske Jugoslavije su nastali u vremenu kad je Boris Tadić bio ministar odbrane, a neki su nastali u ovom vremenu, vremenu u kojem je Boris Tadić predsjednik R Srbije.“
*snimak Radovana Karadžića dok se skrivao u Srbiji kao doktor alternativne medicine pod imenom Dragan Dabić
Također, autentičnu starost snimaka, vjeruju sagovornici, potvrđuju i osobe na njima uključujući i Mladićevu unučad, odnosno unuku rođenu 2001. godine i unuka rođenog 2006. godine, koji su prikazani u različitoj životnoj dobi.
