Smetaju li Sarajlijama neon i buka?

Tekst: Amir Purić

Gotovo polovina stanovnika Europske unije ne može vidjeti naše sazviježđe na nebu zbog svjetlosnog zagađenja u njihovim gradovima. Zbog toga su u Europi sve snažnije kampanje koje za cilj imaju regulaciju vještačke svjetlosti tokom noći. I u Sarajevu su u posljednje vrijeme sve prodorniji glasovi iz akademske zajednice i političkih krugova koji govore o potrebi zakonske regulacije ove oblasti.

Trenutno ne postoje nikakvi propisi koji tretiraju svjetlosno zagađenje u Sarajevu. A pored svjetlosnog, postoji i zvučno zagađenje koje je, pak, regulisano i na nivou Federacije BiH i na nivou Kantona Sarajevo kroz zakone i propise o zaštiti od buke.

Arhitekta i svjetlo-dizajner Srđa Hrisafović u razgovoru za RSE pojašnjava da se na svjetlosno zagađenje može gledati iz više uglova. Sa arhitektonske i urbanističke strane, navodi on, najveći problem su preosvijetljeni objekti i objekti koji na sebi imaju takozvane medijske fasade.

“Ne samo zbog toga šta one prikazuju, jer non-stop reklamiraju i marketinški su usmjerene, nego i zato što je to distrakcija ljudi koji voze i koji hodaju. Vi non-stop imate neku informaciju koju kao građani ne želite”, pojašnjava Hrisafović.

Kao najeklatantniji primjer svjetlosnog ili foto-zagađenja Hrisafović navodi veliki tržni centar na Marijin Dvoru. “Sa par ljudi sam pričao koji stanuju tačno preko puta SCC-a (Sarajevo City Centar) i preko puta imaju veliki led ekran koji jednostavno od njihovih noći pravi dan i posljedice su velike. Kad ne spavate, to je veliki problem”, ističe sagovornik RSE.

“Isto kao i svjetlo koje se kači po fasadama koje je gradsko”, nastavlja Hrisafović, “mi imamo veliki problem u Sarajevu zbog gradskog svjetla koje je nakačeno na fasade i svijetli vam u dnevni boravak.”

Još jedan aspekt ovog problema je, pojašnjava ovaj stručnjak, nepotrebna potrošnja energije. “Sarajevo troši 5-6 miliona maraka na gradsku rasvjetu. Ja tvrdim da bi mi to mogli smanjiti na pola sa pametnijim svjetlom, usmjerenim i onim koje ne razbacuje svjetlost. I to je dio te kampanje protiv svjetlo-zagađenja”, kaže Hrisafović.

Sve su to argumenti, mišljenja je on, da se ova oblast zakonski reguliše kao drugdje u svijetu, odnosno da se donesu odrednice gdje se mogu postavljati izvori svjetlosti i kojeg intenziteta oni mogu biti. Upravo o tome bi se moglo raspravljati već na sljedećoj sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, 17. aprila.

Zastupnica Vildana Bešlija iz Naše stranke, pokrenula je inicijativu da se na nivou kantona donese zakon o zaštiti od svjetlosnog zagađenja. Bešlija za RSE kaže da je ovo tema o kojoj se još uvijek ne zna puno u javnom prostoru, no povezana je i sa bespravnom gradnjom i neujednačenim osvjetljenjem, kao i opasnostima po ljude u vožnji.

“Tu ima puno stvari koje se nadovezuju na to i imamo jedno kompletnu oblast koja nije uređena. A kad nešto nije uređeno onda je dozvoljeno i da se rade određene improvizacije što bitno utiče na kvalitet u Kantonu Sarajevo. Mislim da je to jedna tema o kojoj treba ozbiljno razmisliti i pozabaviti se na pravi način i dovesti u red kako ne bi uzelo još više maha”, naglasila je Bešlija.

Prijedlog novog Zakona o zaštiti okoliša Federacije BIH, koji bi uskoro trebao biti usvojen, definiše svjetlosno zagađenje kao “promjenu nivoa prirodne svjetlosti u noćnim uslovima” koja je prouzrokovana “unošenjem svjetlosti proizvedene ljudskim djelovanjem”. Dalje se nalaže kantonalnim ministarstvima da regulišu mjere zaštite od svjetlosnog zagađenja.

Anes Podić iz Udruženja Eko Akcija smatra da je na listi problema koje Sarajevo ima sa zaštitom okoliša, počevši od zagađenja zraka i vode do problema sa odlaganjem otpada, foto-zagađenje zauzima nisko mjesto. “Da, problem postoji, međutim, tek u vrlo malom dijelu grada. U velikim dijelovima Sarajeva mi imamo potpuno suprotan problem, da uopće nema javne rasvjete”, podsjeća Podić.

Zbog toga kritikuje novu vlast u Kantonu Sarajevu što se, kako kaže, ne uhvate u koštac sa gorućim problemima u oblasti zaštite okoliša.

“Pored toga imamo stravični prostorni plan, koji omogućava izgradnju na svakom kvadratnom metru prostora kantona, koji može nepovratne posljedice napraviti. Imaju političku moć da to mijenjaju, ali se oni ne bave s tim nego svjetlosnim zagađenjem”, s dozom ironije govori sagovornik RSE.

Vildana Bešlija kaže da se ona i njene kolege imaju namjeru baviti “i nekim vrlo teškim pitanjima”, ali… “Činjenica jeste da mi imamo neke osnovne egzistencijalne probleme, što ipak ne znači da teme kao što je ova ne treba staviti u fokus”, dodaje ona.

Kada je u pitanju zvučno zagađenje, sudeći prema podacima koje je RSE dobio od Kantonalne uprave za inspekcijske poslove, Sarajevo nije posebno bučan grad. U prosjeku, mjesečno je manje od 10 pritužbi na buku na području cijelog grada.

“U prošloj godini dostavljene su nam 83 prijave vezane za buku, od čega se njih 20 odnosilo na buku od rashladnih uređaja, 19 prijava bilo je vezano za buku muzike sa uređaja za reprodukciju zvuka unutar ugostiteljskih objekata, 14 se odnosilo na buku od rada na vanjskom prostoru, 11 na buku sa gradilišta”, kaže Vildana Brdarić, portparolka Kantonale uprave za inspekcijske poslove.

Ostale prijave odnosile su se na buku od manifestacija na otvorenom, uličnu buku, buku unutar stambenih zgrada, te u dva slučaja na jačinu ezana za jutarnju molitvu.

Iako su kazne za one “prekomjerno bučne” i do 10 hiljada maraka za pravna, odnosno do 500 maraka za fizička lica, kantonalni inspektori u prošloj godini nisu izricali prekršajne sankcije. Sve se završavalo upozorenjem nakon kojeg bi decibeli bili smanjeni na zakonom dozvoljeni nivo.