Slučajevi Budimir i Lijanović: Antikorupcija ili politička igra?

Nakon hapšenja predsjednika Federacije BiH Živka Budimira zbog uzimanja mita, krivične prijave protiv dopremijera Federacije Jerka Ivankovića Lijanovića i 56 osoba za kupovinu glasova, ali i zbog dodjele poticaja samom sebi, mnogi su se u BiH zapitali da li su to institucije vlasti odlučnije krenule u borbu protiv korupcije. Postavlja se i pitanje da, ipak, nije riječ o politički motivisanom podizanju optužnica. I ranije su bh. političari, poput Dragana Čovića, Edhema Bičakčića, Nedžada Brankovića, bili optuživani, ali su isto tako i oslobađani. Kako riba smrdi od glave, tako i građani očekuju da BiH odlučnije krene u borbu protiv korupcije, i to među političarima.

Nakon nezaposlenosti, siromaštva, korupcija je, prema mišljenju građana, gorući problem društva, pokazala su istraživanja Transparency Internationala. A više od dvije trećina građana smatra da vlasti u BiH ne čine ništa na njenom suzbijanju:


Mnogi vjeruju kako je nespremnost za obračun sa korupcijom i razlog sporog puta BiH ka EU. To pokazuje istraživanje koje je u prvom tromjesječju ove godine provela Direkcija za evropske integracije BiH.

„Borba protiv korupcije je najznačajnija oblast reformskog djelovanja u BiH. To smatra polovina ispitanih građana u kontekstu integrisanja u EU", navodi portparol Direkcije Marina Kavaz Siručić.

Korupcija u BiH ima višu stopu rasprostranjenosti od krivičnih djela poput krađa, provala ili napada. I u velikom broju slučajava građani su sami inicirali davanje mita, i to najčešće zbog izbjegavanja plaćanja kazni ili ubrzavanja procedure.

Direktor Federalne uprave za inspekcijske poslove Ibrahim Tirak kaže da svaki pojedinac treba prijaviti slučajeve korupcije:

„Ja sam za to da svako u svojoj kući očisti korupciju. Ako vi imate auta organa vlasti petkom, subotom i nedjeljom po kojekavim izletištima, onda nemojte da pričamo kako smo eto mi kao nešto pošteni, a drugi nisu pošteni", kaže Tirak.

Poseban problem je korupcija na najvišim nivoima vlasti, među političkim elitama, protiv koje se najteže i boriti, kaže Srđan Blagovčanin iz Transparency Internationala:

„Zato što u principu borba protiv korupcije zavisi od političke volje ljudi koji se nalaze na pozicijama vlasti. Ukoliko su sami vrhovi vlasti korumpirani, onda je jako teško očekivati da se to dešava u praksi. Mi vidimo da je talas borbe protiv korupcije prisutan u čitavom regionu jugoistočne Evrope, a da je BiH izuzetak u tome, i da u BiH još uvijek nismo vidjeli suštinsku političku volju da se uđe u obračun sa korupcijom. I to, naravno, ima implikacije na ukupno stanje u zemlji", naglašava Blagovčanin.

Hapšenja predsjednika Federacije Živka Budimira zbog primanja mita za pomilovanja nametnulo je pitanje da li se i u BiH krenulo u odlučniju borbu protiv korupcije. I ne samo taj slučaj, već i podizanje krivične prijave protiv dopremijera Federacije Jerke Ivankovića Lijanovića.

Blagovčanin iz Transparency Internationala u ova dva slučaja pozdravlja napore vlasti u borbi protiv korupcije, ali i upozorava:

„Zabrinjava da se u javnosti pojavio jedan broj nedoumica vezan za hapšenje predsjednika Federacije, posebno sa proceduralnog aspekta - vidjeli smo da je bilo problema sa dostavljanjem rješenja o određivanju pritvoru, da se ono prije pojavilo u medijima, da su mediji takođe prije imali informaciju šta će se desiti. Postavlja se pitanje kako je moguće da, ukoliko se zaista radi o ozbiljnim, temeljnim istragama, da te informacije budu dostupne javnosti ranije. To sve baca sjenku na cjelokupan slučaj, posebno imajući u vodu kontekst u kom se nalazi Federacija. Mi očekujemo da će nadležne institucije ispitati i taj dio nedoumica koji se pojavio u javnosti. Jednako tako očekujemo da će biti i do kraja okončano utvrđivanje krivične odgovornosti za ona djela za koja se sumnjiči.“

I profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Enver Kazaz iskazuje sumnju da je u ovim slučajevima zapravo riječ o namjeri da se uđe u konkretnu borbu protiv korupcije:

„U zemlji u kojoj nestaju dokumenti od jednog do drugog tužilaštva, pri čemu su jedno od drugog udaljeni oko 1.000 metara, u zemlji u kojoj sudski procesi padaju, odnosno tužilaštvo pada na tome da neki dokument je fotokopiran, a fotokopija nije ovjerena - govorim, dakle, o sudskim procesima protiv Edhema Bičakčića, Nedžada Brankovića, Dragana Čovića – kada se uhapsi Živko Budimir ili kada se pokrene sudski postupak, odnosno krivična prijava protiv Lijanovića, mi svjedočimo apsolutnoj političkoj komediji. I danas imamo očigledan sudski proces, odnosno očigledno kriminaliziranje, dakle hapšenje, pa onda pokretanje krivične prijave, ljudi koji smetaju u uspostavljanju nove političke vlasti u Federaciji BiH, pri čemu ne tvrdim da su Budimir i Lijanovići, a pogotovu Lijanovići, nevini", zaključuje Kazaz.