U intervjuu za RSE, profesor sociologije na Sveučilištu u Mostaru Slavo Kukić govori o trenutnom političkom stanju u BiH, odnosu postojeće vlasti prema građanima i o tome kakva bi politička scena u zemlji mogla biti nakon oktobarskih izbora.
RSE: Predizborna kampanja je uveliko počela uprkos činjenici da se izbori dešavaju u oktobru mjesecu. Posljedica toga je što institucije na svim nivoima vlasti gotovo da ne rade ništa. Može li zemlja u kojoj je 45 posto stanovništva nezaposleno, prosječna plata oko 400 eura, tako šta sebi priuštiti?
Kukić: Sva istraživanja koja rade nevladine organizacije, a i drugi, u posljednje četiri godine govore u prilog tezi da institucije ne rade sve četiri godine, a ne samo ovo vrijeme kako se približavaju izbori, u kojem se, navodno, koncentriraju političke stranke, pa i njihovi najznačajniji kadrovi na druga pitanja.
Pitanje je prvo tko će činiti buduću vlast. Budu li ovi koji je čine sada, ne vjerujem da će i u sljedeće četri godine BiH napraviti iti jedan korak prema integriranju u društvo europskih naroda.
Dakle, institucije ne rade. Hoću reći da je BiH jedan poligon na kojem imate posla 24 sata u 24 sata, nažalost, i jedan eksperimentalni poligon u kojem, iako u srcu Europe, se testira umjesto građanskog političkog koncepta koncept plemenskih zajednica. I u takvoj situaciji veoma je teško bilo što ozbiljno šta očekivati sve dok takav koncept je na površini.
RSE: Kakav je, prema vašoj ocjeni, bio odnos postojeće vlasti u protekle četiri godine prema građanima?
Kukić: Svi oni se pozivaju na pripadnike etnosa, na određene grupe ljudi, i ako je to tako, veoma teško je govoriti šta takva politička klasa koja ne nastupa u ime i za račun građana BiH, koje prezentira, nego u ime određene etničke ili neke druge, uže grup, može učiniti za BiH. Krajnja ambicija predstavnika političke klase nije niti boljitak građana. Krajnja ambicija je, zapravo, održavanje razine etničke frustriranosti kako bi se produžio vijek vlastitog trajanja.
RSE: Koji su to prioriteti, prema vašoj ocjeni, koji predstavnici buduće vlasti trebaju učiniti kako bi zemlju približili EU?
Kukić: Pitanje je prvo tko će činiti buduću vlast. Budu li ovi koji je čine sada, ne vjerujem da će i u sljedeće četri godine BiH napraviti iti jedan korak prema integriranju u društvo europskih naroda, dapače. Dođe li, pak, do promjene koju ja osobno priželjkujem, a mislim da i svi normalni ljudi u ovoj zemlji priželjkuju, onda se mora početi, zapravo, od poslova koji su krucijalni. Moramo prvo odgovoriti na pitanje šta je BiH - je li ona država njezinih građana i naroda, kako god hoćete, ili je, pak, to labava zajednica u kojoj prema zajednici nitko nema obvezu. Dakle, BiH prije svega mora imati piramidalnu strukturu. Mora se znati da gore na vrhu piramide je država. Mi u ovom momentu imamo organiziranu bh. državu po principu horizontalne organizacije, a po principu horizontalne organizacije mogu egzistirati samo male grupe, sve ostale, nakon kraćeg ili dužeg vremena, doživljavaju disoluciju.
RSE: Ono što konstantno poručuju iz EU jeste da bez novog sutava BiH neće biti dio Unije. Da li će njegovo donošenje zavisiti upravo od tih novih snaga - ili postojećih snaga koje pobijede na izborima?
Kukić: Apsolutno. Postojeći to ne mogu učiniti. Svaka država je država svojih građana i mora biti izorganizirana na način da zaštiti temeljna građanska i ljudska prava svojih građana. BiH je specifično društvo. To drugim riječima znači da ona mora zaštiti interese svojih kolektiviteta. I na koncu mora se organizirati na način koji je racionalan, koji ne omogućava da se 65 posto proračunskih sredstava troši za potrebe javne uprave. U protivnom nitko je neće. Tko će državu u kojoj imate 200 ministara 3.800.000 ili 4.000.000 stanovnika? Tko će takvu državu? To je apsolutno neracionalno organizirana država čija javna uprava pojede sve što se stvori. Kome treba država u kojoj je danas 500.000 penzionera samo na jednoj polovici njezinog protora koji su te penzije stekli temeljem zasluga za narod u posljednjem ratu tukući se između sebe, rušeći objekte i ubijajući druge sudržavljane? Danas su svi nacionalni heroji, vitezovi, ili kako se već zovu, koje trebamo mi zajednički platiti. Neće nas Europa takve, jer zna da će dio tih tereta sutra morati, mimo svih pravila igre, preuzeti ona.
RSE: Koji zaključak se može izvesti iz svega navedenog i kakvu poruku građani mogu dobiti na osnovu postojeće vlasti i svega onoga što su oni uradili u protekle četiri godine?
Kukić: Svatko ima vlast kakvu zaslužuje. Ne treba zbog ovoga što doživljavamo osuđivati ni Boga ni svijet. Sami smo za to odgovorni. Sami smo za to krivi. Sami ćemo biti odgovorni za ono što učinimo početkom listopada. I to što učinimo, te plodove ćemo brati sljedeće četiri godine. Naravno, četiri po četiri - mi to činimo već 20 godina. Što se mene tiče, moj život je u branju tih suludih plodova već prošao. Bilo bi šteta ako bi isto završavao život moje djece - ili uopće život naše djece. No, sve to, ponavljam, nije ni do Boga ni do svijeta, samo je do nas.
