Na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske nije prihvaćen prijedlog Vlade RS da bude privatizovan državni kapital u Rudniku željezne rude (RŽR) Ljubija, budući da je tu inicijativu podržalo 39 poslanika, 34 je bilo protiv, a sedam uzdržanih.
Za usvajanje prijedloga trebala su 42 glasa, to znači da je podrška u NSRS bila nedovoljna.
Ključnu ulogu u odbijanju prijedloga za prodaju Ljubije imali su poslanici DNS-a koji sa SNSD-om i SP-om čine vladajuću koaliciju u Narodnoj skupštini RS.
Odavno težu raspravu nije izazvao prijedlog privatizacije jednog preduzeća u Republici Srpskoj niti je pružen veći otpor tom procesu kao što je Odluka entitetske vlade da 64,99 odsto državnog kapitala u Rudniku željezne rude Ljubija proda Izraelskom investment fondu kojeg je u javnosti zastupao Evgenij Zotov.
Rasprava, ili, bolje rečeno svađa u parlamentu Republike Srpske oko toga se razvukla na dan i po rada, a najviše srčanosti pokazali su radnici prijedorskog Arcelor Mittala koji su protestnim šetnjama i štrajkom glađu pozivali parlamentarce da ne prodaju Ljubiju, bojeći se za svoja radna mjesta.
„Arcelor Mittal i Ljubija imaju velike veze. Jer, neko ko kupi Ljubiju, on ne kupuje samo Ljubiju, već kupuje i 49 odsto kapitala u zajedničkom preduzeću sa Arcelor Mittal-om. To znači da automatski postaje i vlasnik 49 odsto kapitala Arcelor Mittal-a u Omarskoj. A predstavnici Mittal-a su rekli jasno i glasno da ne žele da sarađuju sa ovakvim investitorom. Ako ne žele da sarađuju, to znači da staju sa radom, a to znači otkaze“, kazao je predsjednik sindikata Arcelor Mitala Milanko Stojnić.
A u parlamentu kod zagovornika prodaje i nije bilo puno sluha prema zahtjevima radnika koji su tražili odustajanje od prodaje i zadržavanje državnog kapitala. Možda je najbolju situaciju oslikao žestoki verbalni duel u skupštinskom holu kada je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik optužio svakoga ko bude glasao protiv prodaje Ljubije da je potplaćen.
„Ozbiljno sumnjamo da postoji novac koji je njima ubačen da ovo govore. Postoje indicije o tome i mi ćemo to provjeriti. Ja ne mogu da tvrdim“, rekao je Dodik.
Dužan mu nije ostao ni poslanik i lider NDP-a Dragan Čavić: „Gospodine, šta ste vi, al sjedite u stolici ministra policije. Utvrdite istinu. Krajnje je neozbiljno da predsjednik RS konkretno mene optuži, da ja znam ko je uzeo novac iz redova onih koji treba da skupe većinu za privatizaciju. Od mene počnite, evo pohapsi ovdje, šta čekate?!“
Zbog narušene koalicije u skupštinskim holovima se tragalo za glasovima.
„Nit ko smije više otić u banju, nit ko smije izać iz sale, nit ko smije koga pogledat.. Na ulazu pitao sam tamo nekoga jel završeno? Kaže gotovo je. Šta je htio reći time, valjda je htio reći gotovo je“, komično je cijelu situaciju sa glasovima opisao poslanik SNSD-a Drago Kalabić.
Izrael investment group je za kapital u Ljubiji ponudio 92 miliona maraka što je za oko 30 miliona više od ponude Arcelor Mitala. Na prvu ruku zvuči primamljivo, ali dugoročno je upitan kvalitet ponude, kaže poslanik SDS-a Nedeljko Glamočak.
„Ako prodamo za 92 Ljubiju i podmirimu jedne penzije, šta ćemo za druge? Šta ćemo za dugovanja prosvjetarima od sedam miliona, šta ćemo prema policiji, odavno su već tri miliona, šta ćemo prema zdravstvu, ne znam ni koliko miliona, i svim drugima kojima se takođe duguje?“, pita Glamočak.
Enitetski ministar industrije, energetike i razvoja Petar Đokić uporno je uvjeravao u kredibilnost kupca. Prema njegovim riječima, "Izrael investment grupa" će u razvoj "Ljubije" u periodu od tri godine investirati u osnivanje Odjeljenja za istraživanje i razvoj, radi uvođenja novih tehnologija u visini od 65.000.000 KM.
Đokić je rekao da je Vlada, koja sada upravlja sa 64,99 akcija RŽR "Ljubija", odlučila da pokrene postupak prodaje tih akcija.
"To je predmet ove odluke, a ne prodaja 49 odsto udjela u zajedničkom preduzeću sa `Mitalom`. Na taj način Vlada ničim nije povrijedila osnovni ugovor sa Mitalom", rekao je Đokić i dodao da 92 miliona KM, koliko nudi `Izrael investment grupa` za akcije "LJubije", donosi konsolidaciju Srpske.
Rudnik željezne rude Ljubija ne radi već više od dvije decenije. Umjesto kopanja rude, tamo se uzgajaju šampinjoni. Za razliku od radnika Mitala, desetak radnika Ljubije nije protestvovalo protiv prodaje. Nadaju se, poput radnika Radenka Radulovića da bi prodaja mogla konačno oživjeti stari rudnik.
„Značilo bi mnogo. Znači ovo je rudarsko mjesto koje je isključivo živjelo od eksploatacije rude. Ovdje je dosta ljudi nezaposleno i u Ljubiji i u cijeloj regiji. Znači, ovo je jedini način da bi ljudi imali svoj komad hljeba da bi živjeli. Tako su i naši preci radili. Ovdje je bilo oko 5 i po hiljada radnika koji su redovne plate, penzije. Tako i mi težimo tome, samo posao i sve ostalo će biti ok“, poručuje Radulović.
Pitanje Ljubije pokreće očito na kraju još jedno pitanje, a to je i opstanak Vlade RS, koja po prvi put nije dobila većinsku podršku unutar Narodne Skupštine RS. Dodatnu situaciju je podgrijao i zahtjev opozicije za izglasavanje nepovjerenja entitetskoj vladi upućen u skupštinsku inicijativu. Opozicionari, između ostalog, šansu za pad vlade vide u ranjivosti vladajuće koalicije koja je isplivala u raspravi o Rudniku željezne rude „Ljubija“.
Facebook Forum