Grad gužve, pretrpanosti, prljavštine, ovako neki od građana doživljavaju Skoplje 59 godina nakon zemljotresa koji mu je potpuno promijenio izgled. Ponovo izgrađen uz međunarodnu pomoć, grad solidarnosti zamišljen je kao moderna svjetska metropola, ali ljudi koji u njemu žive ne doživljavaju ga takvim.
Erol Omer sebe naziva "starim Skopljaninom". I on je nekoliko godina živio u Njemačkoj, ali se ponovo vratio. Sada kaže da mu je žao zbog onoga što je postao njegov grad.
"Veoma sam razočaran jer je prije bilo bolje, imao je dušu, imao je sve. Sada je sve ovo uradila urbana mafija, zatvorila Skopjevo. Nema cirkulacije vazduha, sve je betonsko. Žao mi je", kaže Omer.
I drugi njegovi sugrađani koje je Radio Slobodna Evropa pitao dijele slično mišljenje. Kažu da u gradu ima mnogo uznemirujućih stvari.
"Daleko od modernog grada." Prenaseljenost, prljavština, ovo je centar, ovo se redovno čistilo”, kaže Skopljanka sa kojom razgovaramo u centru grada.
"Gužve. Nema parkinga. Nije prikladan za život, nije lijep grad. Sve je divlje građeno, velika gužva", dodaje Mensur Adili, koji takođe živi u Skoplju.
Nerealizovani japanski koncept
Na konkursu za plan rekonstrukcije centra Skoplja nakon zemljotresa pobijedila je japanska kompanija predvođena arhitektom Kenzo Tangeom. Bio je to plan nove ere za Skoplje, od promijenjenog lica grada do besprijekorne funkcionalnosti za poboljšanje drumskog saobraćaja, infrastrukture i života ljudi uopšte.
Ali tokom šezdeset godina od tada, stvari nisu išle po planu.
"Skoplje je bilo moderan grad, savremen sa konceptom svjetske klase, svjetski priznatim urbanizmom, a da je Skoplje ostalo u provedbi tog koncepta, nazovimo ga čak i kao koncept Kenza Tangea i tima koji ga je napravio poslije zemljotresa, imali bismo moderan grad, kaže arhitekta i planer Danica Pavlovska-Cigi.
"Ovako", komentariše ona, "imamo surogat, nešto što je daleko od tog projekta, a bez ikakve nove strategije u smislu urbanog razvoja".
Svaki dosadašnji Generalni urbanistički plan (GUP) odstupio je od zahtjeva postavljenih nakon potresa, tako da je grad polako gubio te atribute, ocjenjuje arhitekta Danica Pavlovska-Cigi.
Ona je prije nekoliko godina dobila je nagradu "13. novembar" za dugogodišnju posvećenost očuvanju autentičnosti i vrijednosti grada Skoplja u oblasti planiranja i upravljanja prostorom. Bila je jedan od inicijatora da se sačuva autentični izgled Gradskog trgovačkog centra.
Veliki je kritičar projekta "Skoplje 2014", koji je pokrenula i realizovala prethodna vlast, kojim je centar grada promijenjen do neprepoznatljivosti, a barokni stil postaje njegovo novo obilježje.
Kaže da je odstupanje od planova došlo nakon '80-ih godina, koje smatra svijetlim godinama za arhitekturu u Skoplju. Sada, napominje, grad prolazi kroz krizne godine.
"Nema načina da se pobjegne od Skoplja 2014, nema načina da se pobjegne od napola ostvarenog koncepta saobraćaja, nema načina da se uvede sopstvena, i to samo sopstvena, ali pristojna estetika. Depresivno je i stvarno mi je žao što je tako, ali ja i dalje duboko vjerujem da će se izvući", dodaje ona.
Iz Grada su najavili da će osnivanjem nove javne ustanove za urbanizam koja će nositi ime japanskog arhitekte Kenzo Tangea raditi na podizanju standarda i kvalitete urbanističkog planiranja. Odluka je donesena 25. jula, na sjednici Vijeća.
'Kakvi građani - takav grad'
I arhitekta mlađe generacije Sara Simoska dijeli razočaranje onim što se dešava, prije svega, u centru Skoplja, koji "krase" započete, a potom napuštene zgrade, prljavština, polusrušene fasade. Ona izbjegava mjesta koja joj smetaju, kao što je centar grada, kako se ne bi uznemiravala. Kaže da ne može komentarisati kakvo je Skoplje bilo u prošlosti jer ga se ne sjeća, ali zato smatra da je današnje Skoplje odraz mentaliteta ljudi koji u njemu žive.
"Sve što bi bilo drugačije od onoga što vidimo sada, ne bi bilo u skladu sa tim ko smo kao ljudi i dokle je naša evolucija kao građana ovog grada", kaže Simoska.
Ističe da mnogo toga zavisi od potražnje i ponude. Kroz primjere pojašnjava da ako ne bude kupaca za pretrpane stanove, oni se neće intenzivno graditi. Čak i biciklističke staze, koje vidi kao svijetlu tačku, smatra da su rezultat pritiska i potražnje građana za njima.
Ipak, ona ostaje optimista. Kao i njena koleginica Pavlovska, vjeruje da će grad opstati i promijeniti se na bolje, uz svijest ljudi.
Da nije tako loše svjedoče i neki od turista, poput bračnog para Petrović koji je stigao iz Ljubljane. Razgovarali smo sa njima pred kraj jula u centru Skoplja.
"Moderni grad. Lijep. Zaista smo uzbuđeni i vidimo šta namjeravate. Imate lijepo uređene mostove, centar, trg, velike spomenike", zadovoljna je Ilinka Petrović.
Tri razorna zemljotresa kroz istoriju
Katastrofalni zemljotres u Skoplju dogodio se 26. jula 1963. godine u pet sati i 17 minuta. Srušeno je 15.800 stanova, a oštećeno 28.000 stanova. Više od 200.000 ljudi ostalo je bez krova nad glavom. Humanitarne organizacije u mnogim zemljama počele su prikupljati pomoć, pa je Skoplje postalo grad međunarodne solidarnosti.
U svojoj dugoj istoriji, grad je nekoliko puta propadao i ponovo se rađao.
Na prostoru između sela Zlokućani i Bardovci nalazio se grad Skupi, metropola provincije Dardanije. Ovaj rimski grad potpuno je uništen u zemljotresu 518. godine. Tada su u provinciji Dardaniji uništene 24 gradske tvrđave. Jačina ovog zemljotresa iznosila je 10 do 11 stepeni i potpuno je uništio Skoplje, nakon čega je Skoplje podignuto na današnjem mjestu.
I novi grad nije bio pošteđen seizmičkih događaja. Sljedeći katastrofalni zemljotres dogodio se 1555. godine, jačine oko 10 stepeni, nakon čega je grad po drugi put uništen.
Posljednje treće veliko katastrofalno uništenje Skoplja dogodilo se prije 59 godina kada je Skoplje pogodio zemljotres jačine devet stepeni Merkalijeve skale, odnosno šest stepeni Rihterove skale, sa epicentrom na trgu "Makedonija".
Facebook Forum