Škola u Konjević Polju: Od primjera suživota do praznih klupa

Od 158 učenika bošnjačke nacionalnosti u područnoj osnovnoj školi u Konjević Polju nastavu pohađa tek njih tridesetak koji su se nedavno vratili u školske klupe. Razlog bojkotiranja početka školske godine, kako su naveli predstavnici roditelja, su višegodišnji problemi sa kojima se susreću bošnjačka djeca u ovoj školi - od manjka bošnjačkog nastavnog kadra, do uvođenja nacionalne grupe predmeta. Dok roditelji nastavljaju proteste ispred zgrade OHR-a u Sarajevu, mi smo provjerili kakvo je zaista stanje u školi koja je donedavno važila za dobar primjer integracije povratnika.

Tužno izgledaju poluprazne učionice Osnovne škole u Konjević Polju. Petnaestak učenika u višim razredima - i samo jedan, Munib, u drugom dva. Učiteljica Danijela Vasić i u četvrtak je na svom radnom mjestu, nastava se ne smije prekidati:

„Zadatak moje profesije je da učim djecu, da djeca steknu obrazovanje i vaspitanje. Učenik koji je do sad pohađao nastavu nastaviće da radi po planu i programu, a sa djecom koja tek se vrate moramo se vratiti na početak. I moraće se, naravno, raditi ubrzanim tempom.“

Munib je na času bosanskog jezika. No to zapravo nije bosanski, već srpski jezik, jer nacinalne grupe predmeta do petog razreda u ovoj školi nema. Osnovna razlika je u pismu koje se prvo izučava - tek u trećem razredu Munib će učiti latinicu:

„Obavezna su pisma i latinica i ćirilica, samo što se pio planu RS prvo uči ćirilica, a od trećeg razreda se uči latinica. Ako je preko 18 učenika, bila bi uvedena nacionalna grupa predmeta. Priča se ijekavski, piše se ijekavski, osim što će pojedine pjesme koje su uključene u bukvar i čitanku, ukoliko su autori iz Srbije, naravno biti na ekavskom.“

Nepostojanje nacionalne grupe predmeta u nižim razredima jedan je od razloga bojkota nastave više od 100 djeca i roditelja bošnjačke nacionalnosti iz Konjević Polja i okolnih sela.

„Mi u razrednoj nastavi imamo odjeljenja koja broje od sedam do 13 učenika. Drugi razlog zbog čega nije uvedena nacionalna grupa predmeta jeste činjenica da u praktičnom smislu nailazimo na objektivne probleme. Npr. dođemo u situaciju da se učenik u drugom razredu susreće sa učenjem prvoga pisma, a da se istovremeno susreće sa udžebnicima koji su štampani na dva pisma. Nemoguće je da dijete u jednoj godini, prvoj godini izučavanja pisma, obrađuje dva pisma“, navodi direktor škole Savo Milošević.

RSE: Dijete kao uči bosanski jezik, ali je to srpski jezik. Zbog čega se jednostavno ne zove srpski jezik?

"Mi smo prilikom uvođenja nacionalne grupe predmeta dobili uputstvo od strane Ministarstva da ako se roditelji učenika izjašnjavaju za tu nastavu, da se takva nastava uvodi i službeno u matične knjige i dnevnike rada“, odgovara Milošević.

No nacionalna grupa predmeta nije bila jedini razlog bojkota nastave. Problemi sa pitkom vodom, kako tvrde u upravi škole, riješeni su u protekla dva mjeseca.

Dok roditelji tvrde da u školi radi tek jedna učiteljica bošnjačke nacionalnosti, stalno zaposleno je sedam nastavnika Bošnjaka. Na pitanje zbog čega tek sedmero, rečeno je da na birou u opštini Bratunac nema Bošnjaka sa visokom stručnom spremom, ali nije pojašnjeno kako bosanski jezik višim razredima predaje osoba iz susjedne države.

Nacionalno izbalansirani Savjet škole, u koji bi pored četiri pripadnika srpske nacionalnosti trebalo biti imenovano i troje Bošnjaka, još uvijek čeka na podršku roditelja. Savo Milošević dodaje:

„Predstavnici Savjeta roditelja OŠ u Konjević Polju nisu dali prijedlog za imenovanje svoga člana u Školski odbor do, navodno, ispunjenja svih njihovih zahtjeva.“

Konjević Polje najveće je povratničko naselje u srebreničkoj opštini. Školu pohađaju isključivo djeca bošnjačke nacionalnosti. Radi se o područnoj ustanovi Osnovne škole u Kravicama, u kojoj su isključivo srpski učenici. Zajednička škola donedavno je proglašavana primjerom multietničke suradnje.

„Mislim da je najveća šteta i volio bih da se to izbjegne, da ljudi iz Kravice i iz Konjević Polja - koji će ovdje živjeti i kad se skloni medijski fokus s ovih područja i kada se različiti akteri opet vrate u svoje svakodnevnice i u političke interese u Banjoj Luci i u Sarajevu u Tuzli - neće narušiti odnose koje su gradili i koje imaju veće desetak godina od kada je počeo proces povratka na ovom području“, kaže Genc Goranci iz Nansen dijalog centra.

Posljednja dešavanja prenijela su se i na lokalnu bošnjačku zajednicu - na one koji bojkotuju nastavu i one koji su svoju djecu ipak odlučili poslati u školu. Nisu izostale ni prijetnje roditeljima koji su svoju djecu odluče poslati u školu. Jedan od njih, Ibrahim Džekić kaže:

„Problem je što nema, kaže, maternjeg jezika. A koji je to maternji jezik? Jesi li ti učila ćirilicu? Ja sam učio i ja znam sad i ćirilicu i latinicu. Nego ljudi to samo nešto... Ali treba riješiti. Pa nek riješe, brate, ali nemoj djeca da ispaštaju. Pa po snijegu djecu u Sarajevo - mislim, nije red uopšte.“

Priča o Konjević Polju mogala bi poslužiti kao dobar primjer kako slične probleme - od nastavnog kadra do prava na maternji jezik treba riješiti Naravno da ima volje i želje da se radi prije svega u interesu djece, što ovdje, nažalost, nije slučaj.