Skandal za skandalom ugrožava ugled američkog predsjednika Baracka Obame i on se konačno mora aktivnije odnositi prema funkciji na koju su ga građani izabrali, drugi put, na mandat od četiri godine.
Washington Post (WP) piše kako Obama koji je odlučno zagovorao građanska prava i slobode sada na čelu administracije koja ta prava krši. Ugledni dnevnik podsjeća da je Obama obećao da će “izliječiti zemlju od svega što je pokvario njegov prethodnik”.
Od ponedjeljka se ne stišava afera da je Ministarstvo pravosuđa prisluškivalo i zaplijenilo dvomjesečne telefonske snimke službenih telefona agencije Associated Press (AP), privatne linije, kao i snimke mobitela nekih novinara. To pokazuje da administracija na meti ima novinare koji istražuju vladine aktivnosti, kao i dokumenata, koji cure iz administracije, ali i dužnosnike koji novinarima dostavljaju takve informacije.
Ovoj aferi prethodila je ona po kojoj su članovi konzervativne Tea Party bili podvrgnuti dubinskoj istrazi poreznika nakon što su zatražili oslobađanje od plaćanja poreza, na što imaju pravo kao nevladina organizacija.
Istina Obama je kazao da je “skandalozno ako su službenici Unutarnje kontrole prihoda pribjegavali ciljanom istraživanju konzervativne grupe” te dodao, da "neće imati strpljenja prema takvim akcijama”.
No umjesto da iznese svoj stav o aferi s prisluškivanjem, ističe Dana Milbank u WP, Obama je pustio svog glasnogovornika Jaya Carneya, bivšeg novinara časopisa Time, da objašnjava kako predsjednik o aferi AP ništa ne zna, da je o tome čuo tokom puta u utorak, te da “osim novinarskih izvještaja, Bijela kuća nema saznanja da je Ministarstvo pravosuđa prisluškivalo AP i da se ne žele uključivati u bilo kakvu kriminalističku istragu”.
Novinar Reutersa je pitao Carneya kako se Obama osjeća jer ga sada uspoređuju s Nixonom koji je morao odstupiti s funkcije nakon afere Watergate. Glasnogovornik se na to samo nasmijao i rekao da oni koji tako nešto tvrde moraju provjeriti povijest.
Nixon je bio opsjednut kontrolom svega i svakoga. Obama je potpuno drugačiji, ne kontrolira aktivnosti administracije. Kao predsjednik distancira se od aktivnosti nezavisnih osoba u svojoj administraciji. Istina je, ističe Dana Milbank, da predsjednik ne može znati što rade svi službenici u administraciji, ali on je odgovoran, jer ih može otpustiti, ili zaustaviti glupaste akcije poput ove s prisluškivanjem telefona agencije AP.
Na početku brifinga u utorak, novinar AP, Jim Kuhnheim, je podsjetio na još jednu kontroverzu, onu da se pokušavaju “kriti detalji oko terorističkog napada u Bengaziju” naglašavajući da administracija odgovornost za sve “pokušava prebaciti na nekoga drugoga”.
Washington Post upozorava da je za Carneya bilo irelevantno to što je Ministarstvo pravosuđa priznalo “aktivnosti” u AP-u, kao što je Unutarnja kontrola prihoda priznala “dubinsku“ istragu konzervativnih grupa.
Za bilo kojeg predsjednika, podsjeća novinar Scott Wilson, problemi nastaju kada administracija koja treba pokazati kao uspješna zakazuje u područjima gdje bi trebala biti najbolja.
Sam predsjednik je tražio da ga se procjenjuje po sposobnosti i stručnosti u području zaštite građanskih prava, pa je vrijeme da prestane biti nezainteresirani predsjednik, smatra Dana Milibank tekstu koji je i naslovljen “Obama, nezainteresirani predsjednik”.
Washington Post (WP) piše kako Obama koji je odlučno zagovorao građanska prava i slobode sada na čelu administracije koja ta prava krši. Ugledni dnevnik podsjeća da je Obama obećao da će “izliječiti zemlju od svega što je pokvario njegov prethodnik”.
Od ponedjeljka se ne stišava afera da je Ministarstvo pravosuđa prisluškivalo i zaplijenilo dvomjesečne telefonske snimke službenih telefona agencije Associated Press (AP), privatne linije, kao i snimke mobitela nekih novinara. To pokazuje da administracija na meti ima novinare koji istražuju vladine aktivnosti, kao i dokumenata, koji cure iz administracije, ali i dužnosnike koji novinarima dostavljaju takve informacije.
Ovoj aferi prethodila je ona po kojoj su članovi konzervativne Tea Party bili podvrgnuti dubinskoj istrazi poreznika nakon što su zatražili oslobađanje od plaćanja poreza, na što imaju pravo kao nevladina organizacija.
Istina Obama je kazao da je “skandalozno ako su službenici Unutarnje kontrole prihoda pribjegavali ciljanom istraživanju konzervativne grupe” te dodao, da "neće imati strpljenja prema takvim akcijama”.
No umjesto da iznese svoj stav o aferi s prisluškivanjem, ističe Dana Milbank u WP, Obama je pustio svog glasnogovornika Jaya Carneya, bivšeg novinara časopisa Time, da objašnjava kako predsjednik o aferi AP ništa ne zna, da je o tome čuo tokom puta u utorak, te da “osim novinarskih izvještaja, Bijela kuća nema saznanja da je Ministarstvo pravosuđa prisluškivalo AP i da se ne žele uključivati u bilo kakvu kriminalističku istragu”.
Novinar Reutersa je pitao Carneya kako se Obama osjeća jer ga sada uspoređuju s Nixonom koji je morao odstupiti s funkcije nakon afere Watergate. Glasnogovornik se na to samo nasmijao i rekao da oni koji tako nešto tvrde moraju provjeriti povijest.
Nixon je bio opsjednut kontrolom svega i svakoga. Obama je potpuno drugačiji, ne kontrolira aktivnosti administracije. Kao predsjednik distancira se od aktivnosti nezavisnih osoba u svojoj administraciji. Istina je, ističe Dana Milbank, da predsjednik ne može znati što rade svi službenici u administraciji, ali on je odgovoran, jer ih može otpustiti, ili zaustaviti glupaste akcije poput ove s prisluškivanjem telefona agencije AP.
Na početku brifinga u utorak, novinar AP, Jim Kuhnheim, je podsjetio na još jednu kontroverzu, onu da se pokušavaju “kriti detalji oko terorističkog napada u Bengaziju” naglašavajući da administracija odgovornost za sve “pokušava prebaciti na nekoga drugoga”.
Washington Post upozorava da je za Carneya bilo irelevantno to što je Ministarstvo pravosuđa priznalo “aktivnosti” u AP-u, kao što je Unutarnja kontrola prihoda priznala “dubinsku“ istragu konzervativnih grupa.
Za bilo kojeg predsjednika, podsjeća novinar Scott Wilson, problemi nastaju kada administracija koja treba pokazati kao uspješna zakazuje u područjima gdje bi trebala biti najbolja.
Sam predsjednik je tražio da ga se procjenjuje po sposobnosti i stručnosti u području zaštite građanskih prava, pa je vrijeme da prestane biti nezainteresirani predsjednik, smatra Dana Milibank tekstu koji je i naslovljen “Obama, nezainteresirani predsjednik”.