I ovog devetog novembra, u Mostaru je Klub skakača u vodu "Mostari", organizirao obilježavanje godišnjice rušenja Starog mosta, simbola tog grada, kojeg su artiljerijske jedinice Hrvatskog vijeća obrane, sa obližnje kote Stotina, srušile na današnji dan prije 22 godine, u 10 sati i 16 minuta.
Uz zvuke sirene za opću opasnost, skok sa Starog mosta bez aplauza, te simbolično bacanje ljiljana u Neretvu, sa skupa je poručeno da se taj događaj ne smije zaboraviti, kako se nikada više ne bi ponovio.
Tako će se 9. novembra 1993. godine uvijek sjećati Mostarac Ramiz Tiro, koji je tada kao logoraš na Heliodromu, bivšem vojnom objektu JNA, sa drugim logorašima posmatrao kako snage HVO iz kruga logora danima tenkovima gađaju ka Starom mostu.
"I negdje oko deset sati i nešto minuta, čuli smo pucnje iz vatrenog oružja. Vidio sam da slave hrvatski vojnici i znali smo da je (Most, op.a.) srušen. Svi smo u ćeliji plakali", ispričao je Tiro.
Dodao je da su logoraši par dana nakon toga, kada su ih vodili da kopaju rovove na brdu Hum iznad grada, vidjeli ostatke, "krljetke" od mosta, te su se uvjerili da je Stari most stvarno srušen.
Rušenja Starog mosta, u tom trenutku 427 godina starog spomenika, sjeća se i jedna gospođa, koja se nije željela predstaviti, a koja živi u neposrednoj blizini Mosta.
"Sjećam se da sam prala kosu, pa nisam mogla iste minute doći, ali bio je sunčan dan. I kad je srušen, nakon možda nekoliko minuta, bila sam tamo iza kafane 'Evropa'. Bilo je još puno svijeta. Onako, smo se sklonili, bojali se mnogi granata. Svi su redom plakali", rekla je ta gospođa za Radio Slobodna Evropa.
Saša Đermanović, tada mladi borac Armije BiH, vijest o rušenju Starog mosta dočekao je u sobi ratne bolnice, kada je jedan prijatelj ušao i rekao 'Stari je pao!'
"Ja nisam u momentu mogao ni pomisliti da se radi o Mostu, ja sam mislio da se radi o nekom od naših ljudi, da je poginuo ili da ga je ubio snajper i tako to. To su možda najteži trenuci u mom životu", ispričao nam je Đermanović.
"Kao da je dio moga tijela otkinut", kaže Mostarac Briško Čorda da se tako osjećao u trenutku kada je srušen Stari most.
Obilježavanje godišnjice rušenja ni ove godine nisu organizirale gradske vlasti, nego Klub skakača u vodu "Mostari".
"Svi mi koji smo ovdje živjeli znamo šta je sve bilo, znamo i kako je bilo živjeti punih 11 godina bez ovog mosta. Ali ne smijemo zaboraviti ono što se desilo, da se nikad nikom ne bi ponovilo", izjavio je portparol kluba, Saša Oručević.
Učenici nekoliko osnovnih škola u istočnom dijelu Mostara su bacili ljiljane u Neretvu, u čast Mostu i svim poginulima, a skok bez aplauza izveo je skakač Ermin Sarić.
"Svakog devetog novembra ja sam spreman obilježiti tu tradiciju i skočiti za Most, da se zna i da se nikad ne zaboravi da je srušen Most", rekao je Sarić za Radio Slobodna Evropa.
Podsjetimo, Stari most je nakon rata obnovljen, u međunarodnom projektu, a ponovo je otvoren 23. jula 2004. godine.
"Most svaki spaja obale i ljude. Međutim, nekome je to smetalo. Da razdvoji ljude, ali nije im to uspjelo i neće im usapjeti. Sada Stari most blista u punom sjaju", kazao je za RSE vremešni Mirsad Deda Pašić, šampion skokova sa Starog mosta, sa skakačkim stažom od 40 godina.
Inače, rušenje Starog mosta bilo je dio optužnice pred Haškim sudom za bivšu Jugoslaviju protiv generala Hrvatske vojske, Slobodana Praljka, kojem se sudilo zajedno sa još petericom civilnih i vojnih lidera ratne Hrvatske Republike Herceg-Bosna u predmetu "Prlić i ostali".
Raspravno vijeće Haškog suda u osuđujućoj presudi čelnicima tzv. Herceg-Bosne u maju 2013. godine zaključilo je da je Stari most bio legitiman vojni cilj.
U ljeto 2005. godine Stari most je upisan u UNESCO-ovu listu zaštićene svjetske baštine.
