Mogu li se u BiH uzgajati banane na komercijalnoj osnovi? Ovo pitanje postalo je aktuelno nakon što se na području Širokog Brijega, u Zapadnoj Hercegovini, dogodio slučaj da je nekoliko stabala banana dalo plodove, što je izuzetna rijetkost na ovim prostorima.
Motivirani time, inače poduzetni Hercegovci spremni su se upustiti i u komercijalnu proizvodnju, međutim, stručnjaci iz oblasti voćarstva su sumnjičavi i ističu da nema uslova za masovnu proizvodnju banana u plastenicima. No, hoće li to one zainteresirane obeshrabriti?
Ispod zida lijepo uređenog dvorišta Nikole Ćavara, iz mjesta Knešpolje pored Širokog Brijega, nalazi se nekoliko stabala banana. Tu ih je posadio prije tri godine, a poklon su od njegovog punca Branka Hrkaća, koji ukrasne banane uzgaja već decenijama.
Nikoline banane postale su medijska tema ovih dana, nakon što su se na stablima pojavili plodovi. Tako su u kraju, u kojem tradicionalno uspijeva kupus, nikli plodovi jedne tropske biljke.
„U zadnjih 20 dana, kad sam dolazio u obilazak, iznenadio sam se kad sam ugledao plodove", kaže Nikola.
Nikola Ćavar
Za Nikolinog punca, Branka Hrkaća, iz mjesta Trn kod Širokog Brijega, pojava plodova na stablima banana kod Nikole je nevjerovatna:
"Ja sam otišao da vidim. Došli su neki novinari, već se to provuklo. Stvarno banane", kaže u čudu Branko Hrkać.
Nikola očekuje da će se do kraja ljeta na stablima pojaviti plodovi banana uobičajene veličine – grozdovi banana od 12 do 15 centimetara. Svi se pitaju kako je došlo do toga da banane dadnu plod, posebno ako se zna da ovdašnja zima dolazi u vrijeme kada bananama treba topline i vlage za puni razvoj.
"E sad, ja smatram - možda su i te globalne klimatske promjene - a i bila je zima malo blaža ova. I ondje, možda on ima takav prostor, okrenut prema jugu, prema suncu, prema svjetlu. Stablo nije izumrlo kada je bila hladnoća, ono je ostalo i vidjet ćemo šta će biti još", navodi Branko Hrkać.
Struka skeptična
"Ovdje se radi o primjeru mikroklimatskog područja koje je zaštićeno zidovima od jakih vjetrova, zimske temperature su samim tim na neki način blaže. Gospodin koji uzgaja par stabala je učinio puno da banana ima ambijent koji je vrlo sličan uslovima u tropskom području, dakle obilno zalijevanje, tu ima takođe i cjelodnevnu praktično osunčanost", ocjenjuje profesor voćarstva sa Agromediteranskog fakulteta u Mostaru, Ahmed Džubur.
Komšije ne kriju čuđenje i radost zbog uspjeha Nikole Ćavara. Marinko Salavarda se pčelarstvom bavi 50-ak godina, a kaže da je i on pokušavao uzgojiti neke od tropskih ukrasnih biljaka. O Nikolinim bananama govori:
"Banane - vidi se. Hoćemo li ih brat', to je pitanje. To ne zna niko. Fenomen je on što se tiče toga, ovdje u ovom kraju", kaže Salavarda.
Nikola Ćavar se sad-za-sad sa bananama nosi sǎm.
Drvo banane u dvorištu Nikole Ćavara
"Probam se boriti, čitam literaturu, tražim po internetu podatke kako dalje sa tim. Volio bih da mi se neko javi od bilo kuda ko zna više nešto o tome da mi pomogne, jer htio bih nastaviti sa ovim", navodi.
Kaže da ima prijatelje iz Zagreba, preko kojih će pokušati stupiti u kontakt sa nekim od naših ljudi u Južnoj Americi, koji uzgajaju banane.
"U svakom slučaju bih razmišljao o nekoj plantaži. Opet ponavljam, uz pomoć plastenika i ove klime koja se očito malo mijenja, ova temperatura i dovoljno vlage, mislim da bi uspio proizvesti banane“, dodaje Ćavar.
Struka je, međutim, skeptična o plasteničkoj proizvodnji banana na ovim prostorima. Prof. dr. Ahmed Džubur, sa Agromediteranskog fakulteta naglašava:
"Prostor BiH, čak i njen submediteranski dio, nije prirodni areal uzgoja banana i sve ono što je bilo pokušaja, predstavljalo je improvizaciju, koja nije imala realne osnove u klimatološkim i ekološkim uslovima uzgoja na ovim prostorima", smatra prof. Džubur.
Mada ponekad dođe do oplodnje, ističe prof. Džubur, rodovi banane na ovim prostorima ne dozriju, te dodaje da za komercijalni uzgoj banana u BiH jednostavno nema uslova i ne bi se, vjerovatno, isplatio. Na primjer, potrebni su ogromni staklenici, jer stablo banane naraste i do 9 metara.
"Tako da bi takva jedna proizvodnja u zaštićenom, stakleničkom prostoru prouzrokovala velike materijalne troškove koji sigurno ne bi u ovim uslovima omogućili da to bude profitabilna proizvodnja", zaključuje prof. Džubur.
