Priredila: Mirjana Rakela
Sirijski predsjednik Bashar al Assad izabrao je sveučilište u Damasku kako bi se 10. siječnja obratio javnosti Sirije preko državne televizije.
Dvorana puna njegovih istomišljenika, ili barem onih koji su prošli posebne mjere sigurnosti da bi mogli neposredno vidjeti i čuti što im predsjednik ima za reći.
Istina, po televizijskim snimkama nije bilo previše studenata.
Nije ni čudo da se pljeskalo u trenucima kada je govorio o svjetskoj uroti protiv Sirije, o tome da Arapska liga ne štiti interese Arapa, da se Sirija neće odreći svoga dostojanstva, a da će s vlasti otići kada to narod bude želio.
Sirijski predsjednik od početka prosvjeda u martu prošle godine rijetko se obraćao javnosti.
Ovo je prvi put da to čini otkada su stigli promatrači Arapske lige kako bi nadgledali okončanje nasilja prema demonstrantima.
Njihov dolazak mnogi su ocijenili kao veliki poraz i poniženje, jer se službeni Damask smatrao moćnom silom među arapskim zemljama.
Očito je da se Assad preračunao, i nasilje je moralo biti okončano.
Teško je reći da je bilo nekih novih momenata u Assadovom govoru. Ponovio je već poznate fraze – voditi će borbu za reforme i borbu protiv terorizma.
Opet se čulo da je vojska ulazila u gradove jer su u njima bili teroristi, a ne građani koji traže reforme.
Mediji su opet bili krivi za sirijski ustanak inspiriran Arapskim proljećem, iako je stranim medijima ograničen pristup, a lokalni su pod snažnom cenzurom.
Sada je obećao promjenu Ustava, već u martu, a najavio izbore za maj ili jun, pa stigao do ekonomskih reformi, povećanja zaposlenosti i ekonomskog blagostanja i to uprkos sankcijama i ekonomskoj blokadi.
Assadov govor trajao je oko sat i pol, daleko manje od čuvenog Kastrovog govora od četiri i pol sata.
U prvim reakcijama primjećuje se da je mnogo izgovoreno bez nekog utemljenja u relanosti, poput najava referenduma o novom ustavu za dva mjeseca, što bi trebalo voditi izborima.
Sirijski predsjednik Bashar al Assad izabrao je sveučilište u Damasku kako bi se 10. siječnja obratio javnosti Sirije preko državne televizije.
Dvorana puna njegovih istomišljenika, ili barem onih koji su prošli posebne mjere sigurnosti da bi mogli neposredno vidjeti i čuti što im predsjednik ima za reći.
Istina, po televizijskim snimkama nije bilo previše studenata.
Nije ni čudo da se pljeskalo u trenucima kada je govorio o svjetskoj uroti protiv Sirije, o tome da Arapska liga ne štiti interese Arapa, da se Sirija neće odreći svoga dostojanstva, a da će s vlasti otići kada to narod bude želio.
Sirijski predsjednik od početka prosvjeda u martu prošle godine rijetko se obraćao javnosti.
Ovo je prvi put da to čini otkada su stigli promatrači Arapske lige kako bi nadgledali okončanje nasilja prema demonstrantima.
Njihov dolazak mnogi su ocijenili kao veliki poraz i poniženje, jer se službeni Damask smatrao moćnom silom među arapskim zemljama.
Očito je da se Assad preračunao, i nasilje je moralo biti okončano.
Teško je reći da je bilo nekih novih momenata u Assadovom govoru. Ponovio je već poznate fraze – voditi će borbu za reforme i borbu protiv terorizma.
Opet se čulo da je vojska ulazila u gradove jer su u njima bili teroristi, a ne građani koji traže reforme.
Mediji su opet bili krivi za sirijski ustanak inspiriran Arapskim proljećem, iako je stranim medijima ograničen pristup, a lokalni su pod snažnom cenzurom.
Sada je obećao promjenu Ustava, već u martu, a najavio izbore za maj ili jun, pa stigao do ekonomskih reformi, povećanja zaposlenosti i ekonomskog blagostanja i to uprkos sankcijama i ekonomskoj blokadi.
Assadov govor trajao je oko sat i pol, daleko manje od čuvenog Kastrovog govora od četiri i pol sata.
U prvim reakcijama primjećuje se da je mnogo izgovoreno bez nekog utemljenja u relanosti, poput najava referenduma o novom ustavu za dva mjeseca, što bi trebalo voditi izborima.
