Alep, jedan od najvećih sirijskih gradova i historijsko poslovno središte, opet je poprište 13-godišnjeg sirijskog rata koji je od 2020. bio utišan. Ovaj put nakon iznenadne pobunjeničke ofanzive.
Operacije pobunjenika u Alepu su među najozbiljnijim i najjačim akcijama u godinama rata čiji su se destabilizirajući efekti proširili daleko izvan granica Sirije.
Riječ je o prvom napadu opozicije na Alep od 2016. godine, kada je brutalna zračna kampanja ruskih ratnih aviona pomogla sirijskom predsjedniku Bašaru al-Asadu da povrati grad na sjeverozapadu zemlje.
Intervencija Rusije, Irana i iranskog savezničkog Hezbolaha i drugih grupa omogućila je Asadu da ostane na vlasti, sa oko 70 posto Sirije pod njegovom kontrolom. Ostatak je pod kontrolom Kurda, stranih snaga ili pobunjeničkih frakcija.
Sirijska vojska pod režimom Al Asada je rekla da priprema protuofenzivu za obnovu državne vlasti.
Agencija AP piše da su nove borbe povećale izglede za ponovno otvaranje još jednog nasilnog fronta na Bliskom Istoku, u vrijeme kada se Izrael koji podržava SAD bori protiv Hamasa u Gazi i Hezbolaha u Libanonu, obje iranske savezničke grupe.
Ko su pobunjenici koji da su zauzeli Alep?
Pobunjeničke grupe u napadu na Alep predvodi islamistički Hajat Tahrir al-Šam, poznat i kao HTS. Riječ je o grupi koju su Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeni narodi odavno označile kao terorističku organizaciju.
U prijevodu HTS je "Organizacija za oslobođenje Levanta" i postoji još od početka sirijskog građanskog rata.
U maju 2018., State Department je grupu dodao na listu terorističkih, na kojoj je već bio njen prethodnik – ogranak Al-Kaide Džabat al-Nusra, osnovan 2011. u Siriji.
Danas se HTS može smatrati relativno lokaliziranom sirijskom terorističkom organizacijom, koja zadržava selefijsko-džihadističku ideologiju uprkos svom javnom odvajanju od Al-Kaide 2017. godine, piše CSIS (Centar za strateške i međunarodne studije).
Vođa pretače HTS-a Muhammed al-Jolani na početku rata u Siriji uspostavio je sposobnu organizaciju, koja je osigurala vlastite donatore u Perzijskom zaljevu, prikupljala prihode od oporezivanja i zapljene imovine na teritorijima pod svojom kontrolom, postala vješta u provođenju pobunjeničkih napada i privukla značajan broj boraca, među kojima i strane borce, pa i one iz zemalja Zapadnog Balkana.
Al-Nusra je zadržala svoje veze s Al-Kaidom čak i nakon Al-Kaidinog razlaza s tzv. Islamskom državom 2013. godine, čiji je vođa, Abu Bakr al-Bagdadi, bio ključan u početnom uspostavljanju Al-Nusre.
Krajem jula 2016. Al-Jolani je najavio raspuštanje Al-Nusre i osnivanje nove grupe Džabat Fatah al-Šam. Grupa više nije imala "vanjske veze" s Al-Kaidom, što su mnogi analitičari sugerirali kao pokazatelj da, iako je Al-Jolani formalno prekinuo svoj javni odnos s Al-Kaidom, grupa će, teoretski, nastaviti imati tajnu vezu s Al-Kaidom i dobiti strateško i operativno vodstvo.
Međutim, Al-Jolanijeva objava poduzeta je bez konzultacija s Ajmanom Al-Zavahirijem, emirom Al-Kaide, i stvorila je značajnu napetost unutar organizacije, piše CSIS.
Krajem januara 2017. Džabat Fatah al-Šam, ponovno se rebrendirao kada se spojio s nekoliko drugih grupa — Harakat Nur al-Din al-Zinki, Liva al-Hak, Džaiš al-Sunna i Džabat Ansar al-Din — kako bi uspostavili HTS.
U ovom trenutku, izjave i komunikacije vodstva Al-Kaide gledale su na HTS kao na neovisnu selefijsko-džihadističku organizaciju koja se ilegalno odvojila od Al-Kaide i prekršila njenu zakletvu na vjernost.
Unatoč ovim tvrdnjama, američka vlada vjeruje da veza između dvije skupine ostaje, čak nazivajući HTS "oruđem za unaprjeđenje Al-Kaidine pozicije u sirijskom ustanku i promicanju ciljeva grupe".
I izvješća UN-a potvrđuju da, u najmanju ruku, postoji neka komunikacija HTS-a s vodstvom Al-Kaide.
Za mnoge u sirijskoj opoziciji pojava Al-Nusre početkom rata u Siriji bila je nepoželjna intervencija jer su se nadali održati borbu protiv Asadove brutalne vladavine neokaljanu nasilnim ekstremizmom.
Istraživači primjećuju da se HTS posljednjih godina pokušava preobraziti, fokusirajući se na promicanje civilne vlasti na svom teritoriju – uglavnom u regiji Idlib.
"To uključuje prošlogodišnju dozvolu prve kršćanske mise u gradu Idlibu nakon nekoliko godina“, rekao je istraživač ekstremističkih grupa Aaron Zelin za AP.
No HTS je dopustio nekim traženim naoružanim skupinama da nastave djelovati na njegovom teritoriju i pucao je na američke specijalne snage barem do 2022. godine, rekao je Zelin.
Zašto je važan Alep?
Sirijski predsjednik Asad je već 13 godina u ratu s opozicijskim snagama koje traže njegovo svrgavanje, u sukobu u kojem je, procjenjuje se, ubijeno pola miliona ljudi.
Oko 6,8 miliona Sirijaca napustilo je zemlju, što je tok izbjeglica koji je pomogao promijeniti političku kartu u Europi potičući antiimigrantske pokrete krajnje desnice.
Otprilike 30 posto zemlje koja nije pod Assadom kontrolira niz opozicijskih snaga i stranih trupa. SAD ima oko 900 vojnika u sjeveroistočnoj Siriji, daleko od Alepa, kako bi se zaštitili od ponovnog uspona "Islamske države".
I SAD i Izrael izvode povremene udare u Siriji protiv vladinih snaga i milicija saveznika Irana. Turska također ima snage u Siriji i ima utjecaja na široki savez opozicijskih snaga koje napadaju Alep.
"Borbe imaju potencijal da budu prilično posljedične i potencijalno mijenjaju igru ako sirijske vladine snage pokažu da nisu u stanju održati svoju poziciju", rekao je Charles Lister, dugogodišnji analitičar za Siriju u Institutu za Bliski istok sa sjedištem u SAD-u.
Rizici uključuju i mogućnosti da borci "Islamske države" to vide kao priliku, rekao je Lister.
Bivši ambasador SAD-a u Siriji Robert Ford je rekao da bi borbe u Alepu postale šire destabilizirajuće ako bi uvukle Rusiju i Tursku — svaka sa svojim interesima koje treba zaštititi u Siriji — u izravne teške borbe jedna protiv druge.
Alep na raskrižju puteva
Na raskrižju trgovačkih putova i carstava hiljadama godina, Alep je jedno od središta trgovine i kulture na Bliskom Istoku.
Alep je prije rata bio dom za 2,3 miliona ljudi. Pobunjenici su zauzeli istočni dio grada 2012. i postao je najponosniji simbol napredovanja naoružanih opozicijskih frakcija.
Godine 2016. vladine snage potpomognute ruskim zračnim napadima postavile su opsadu grada. Ruske granate, projektili i sirove bačvaste bombe - kanisteri s gorivom ili drugi spremnici napunjeni eksplozivom i metalom - metodično su sravnjivali kvartove. Izgladnjeli i pod opsadom, pobunjenici su te godine predali Alep.
Ulazak ruske vojske bio je prekretnica u ratu, omogućivši Asadu da ostane na teritoriju koji je držao.
Ove godine, izraelski zračni napadi na Alep pogodili su Hezbollahova skladišta oružja i sirijske snage, između ostalih ciljeva, javlja AP.
Izrael rijetko priznaje napade na Alep i druga područja u Siriji pod kontrolom vlade.
