Pišu: Sibirske realnosti RSE
Osim vojske, u ovom siromašnom naselju 35 kilometara jugozapadno od Čite, administrativnog središta južnosibirske regije Zabaikalje, nema puno mogućnosti.
"Za nas je vojna služba glavni način zarađivanja za život", rekao je lokalni stanovnik Aleksej. "Sada regrutiraju nove dobrovoljce. Skoro svi su već otišli u rat."
Prijeratna populacija Domne od oko 6.000 ljudi ozbiljno je smanjena od ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. Mnogi su se mladići dobrovoljno prijavili ili bili mobilizirani, dok su drugi nestali nakon što je predsjednik Vladimir Putin prošlog septembra proglasio mobilizaciju, piše readkcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Postoji drevna burjatska legenda da je Domna osnovana na mjestu gdje je djevojka plakala za ubijenim ratnikom. Mještani kažu da grad od tada plače.
"Mnogo je momaka mobilizirano", rekao je Aleksej, čije je ime promijenjeno radi njegove zaštite.
"Odvezli su ih autobusima. Brata su mi odveli… Mlad je, ima samo 20 godina… A dovozili su i mobilizirane vojnike iz drugih krajeva. Ovdje su obučavani i onda poslati u rat."
Naseljem dominira veliki vojni aerodrom koji je matična baza 120. gardijske lovačke avijacijske pukovnije i servisni centar za ruske vojne transportne avione.
Novac pomaže, također
Domna ima lošu reputaciju.
"Gotovo je nemoguće tamo otići noću", rekao je lokalni taksist.
"Lokalci su ološi koji će ti samo tako razbiti glavu. Tamo nema normalnog posla. Sve se vrti oko željeznice ili vojnih postrojbi. Jedini način da se dođe do posla je mito... Čim je počeo rat, gotovo svi domaći muškarci su odvedeni u Ukrajinu."
Drugi taksist, Sergej Anufrijev, rekao je da se u posljednje vrijeme često vozi između Čite i Domne jer se vojnici vraćaju iz Ukrajine na dopust.
"Voziš ih, a čuješ priče od kojih ti se diže kosa na glavi", rekao je. "Kažu da mnogo naših momaka tamo gine. A i dosta ranjenih je vraćeno. I to su mladi momci, ali im se u očima ne vidi život."
Aleksandar Rjabčenko, 22, mobiliziran je krajem septembra 2022. i vratio se u Domnu na kraći dopust. Prije toga radio je kao radnik u aviobazi.
"Tovarili smo artiljerijske granate", rekao je. "Bio je to normalan posao i bio sam zadovoljan. Dobivao sam 25.000 rubalja (275 dolara) mjesečno, bilo je dovoljno za kruh i cigarete. Ali onda su došli i pozvali me.
A jesam li ja trebao bježati kad je moja domovina bila u opasnosti? Ne. Ja sam domoljub. Išao sam je braniti. Naravno, i novac pomaže."
Rjabčenko se u Ukrajini našao u novebru 2022. godine, kao jedan od više od 800 vojnika iz regije Zabajkalje. Prisjetio se svog dolaska u zonu borbenih dejstava.
"Obećali su nam da ćemo dobiti obuku u Rostovu", rekao je, misleći na južnu rusku regiju koja graniči s Ukrajinom.
"Ali to se nije dogodilo. Uletjeli smo u Rostov u transportu. Čak su nam dopustili da pušimo u avionu. To je bilo zato što se pola nas neće vratiti živi. Policajci su o tome otvoreno pričali pred nama. Slušali smo ih i pušili cigarete. Bilo je zastrašujuće."
Novi su vojnici, rekao je, izravno iz aviona prebačeni u autobuse i odvezeni u Ukrajinu.
"Prvi put smo granatirani čim smo došli", prisjetio se. "I osam ljudi je ubijeno na mjestu. Pao sam na zemlju i, samo napola živ, pomislio sam: Ovdje ću umrijeti."
"Moraš jesti"
"Plaćeničkoj skupini Wagner pridružio sam se još 2016.", ispričao je 48-godišnji Igor, "jer u Domni nije bilo normalnog posla, a jesti se mora. Nisam mogao ići raditi u rudnik jer sam bio u zatvoru."
Igor je stajao ispred mjesne škole, gdje se nalazi spomen-obilježje poginulima u Drugom svjetskom ratu.
Prošlog oktobra na spomeniku posvećenom sjećanju na poginule "u specijalnoj vojnoj operaciji za oslobađanje Donbasa" pričvršćena je crna ploča, jer Kremlj zahtijeva da se njegova invazija na Ukrajinu eufemistički opiše. Učionica unutar škole nazvana je po mještaninu koji je poginuo u ratu.
Mnogo mještana ima kriminalni dosje, rekla je jedna žena.
"Svaka druga osoba ovdje je odvezena u policijsku postaju", rekla je. "Mnogi su odslužili kaznu zbog krađe. Mora se nekako živjeti. Svi normalni ljudi odlaze u Čitu i ne vraćaju se."
Igor je entuzijastični zagovornik rata, ponavljajući vladine narative da Rusija "spašava svijet od američkog i zapadnog utjecaja".
"Na čemu je izgrađena naša država?" On je rekao. "Obitelj i njezin razvoj. Pogledajte što se događa u inozemstvu: svi su homoseksualci. Ali mi imamo tradicionalne obitelji, otac, majka, djeca.
Vratio sam se na dopust, i vidim mladiće kako lutaju po Domni", nastavio je.
"Kažem, šta ti radiš ovdje, trebao bi braniti domovinu."
Igor je dodao da se uskoro vraća u Ukrajinu.
"Sahranjujemo mnogo ljudi"
Početkom ove godine, gotovo cijelo selo izašlo je na sprovod Wagnerovog borca Alekseja Lukjanova, koji je ubijen u blizini istočnog ukrajinskog grada Bahmuta, poprišta nekih od najžešćih borbi u ratu. Njegovoj obitelji nikada nisu rekli detalje njegove smrti.
"Bilo je puno ljudi", rekla je Kristina, prijateljica obitelji.
"Nije bilo nekih posebnih tragova rata. Nastojimo dečke pokopati bez zastava. Tako stoje stvari. Moglo bi netko oskrnaviti grob. Uostalom, ne podržavaju svi rat. A mi ovdje pokopavamo mnogo ljudi."
Niko ne zna zašto je Lukjanov potpisao ugovor s Wagnerom, dodala je.
"Možda domoljublje, možda da zaradiš za život", rekla je.
"Ljudi misle da je bolje tamo umrijeti kao heroj, nego umrijeti od droge kao pola grada ovdje. Svi njegovi prijatelji umrli su od predoziranja ili nečeg drugog što je povezano s drogom."
Mjesec dana nakon Lukjanovljevog sprovoda, u Domni je pokopan njegov prijatelj koji se zvao Kruglj.
"Ubio se", rekao je Aleksandr, jedan od Krugljevih školskih kolega.
"A prije toga, još u oktobru, objesio se još jedan tip iz njegove firme, neću o detaljima, ali za to je kriva droga."
Aleksandr je rekao da je osam muškaraca iz njegovog školskog razreda umrlo od uzroka povezanih s drogom od početka rata, uz one koji su ubijeni u Ukrajini.
Odlaze jedan za drugim, rekao je.
Facebook Forum