Haško suđenje (ICTY) vođi srbijanskih radikala Vojislavu Šešelju obilježilo je niz kontroverzi – poput manipulacije sa svjedocima optužbe od obrane, više suđenja optuženom zbog objavljivanja imena zaštićenih svjedoka te sabotiranje procesa do kraja – odgodom presude diskvalifikacijom jednog od sudaca.
Nakon što je 2003.godine dobrovoljno došao u haški pritvor Šešelj je odmah krenuo u natezanje s haškim sucima tako da je suđenje počelo tek 2007. godine, što također može dijelom objasniti njegov dugogodišnji boravak u Hagu bez presude.
On je naime štrajkao glađu i odbijao doći u sudnicu pa mu je ukinuto pravo na samozastupanje te mu je nametnut branitelj po službenoj dužnosti. Šešelj, svjestan da će mu takva odluka ukinuti političku pozornicu, kako je nazivao sudnicu, žalio se i dobio prvi spor protiv raspravnih sudaca, budući da su žalbeni suci – odlučili vratiti proces na početak. Dozvoljeno mu je da se zastupa i brani sam, odnosno unakrsno ispituje svjedoke tužiteljstva. Poput insajdera, dobrovoljca Gorana Stoparića.
"Vi ste to malo poslije relativizirali. Rekli ste – čuli ste od nekoga, niste bili prisutni, ne znate što se dogodilo...", pokušavao je osporiti istinitost njegovog iskaza.
(Unakrsno ispitivanje Stoparića, Youtube)
Svjedocima insajderima, kao i žrtvama govorio da lažu
Stoparić je podsjetimo, kao svjedok optužbe opisao kako je 1991. godine u Šidu (Vojvodina/Srbija) osnovana agencija "Lasta" preko koje su razmijenjivane kuće i imanja Hrvata u Srbiji sa Srbima u Hrvatskoj, a od čijeg se profita financirao Općinski odbor Srpske radikalne stranke.
Šešelj je prilikom njegovog svjedočenja tvrdio da se svjedok insajder urotio s direktoricom Fonda za humanitarno pravo Natašom Kandić. To je nastavio govoriti i u vezi drugih svjedoka, što je optužba ocijenila – kao zastrašivanje.
"Jeste li upoznali Sonju Biserko?", ispitivao je Šešelj, a svjedok negirao, kao i pitanje – je li kod Kandić vodio "i neke druge ljude da ju upoznaju".
Tužiteljstvo je zatražilo 2009. godine zaustavljanje suđenja – zbog zastrašivanja svjedoka insajdera koji su odučili progovoriti o zločinima dobrovoljaca Srpske radikalne stranke i Srpskog četničkog pokreta.
Šešelj je tijekom suđenja i unakrsnih ispitivanja svjedoka optužbe zastrašivao i žrtve koje su pod zaštitnim mjerama opisivale kako su preživjele zločine, optužujući ih da lažu. Poput svjedoka VS-1055 koji je opisao masovno ubojstvo zatočenika u Domu u Čelopeku (BiH) od strane Šešeljevih dobrovoljaca.
"Ja znam zašto ste Vi uzbuđeni – zato što ste lažno svjedočili. Nemate Vi nikakvog drugog razloga. Nemojte raditi scene u sudnici", govorio je Šešelj zaštićenom svjedoku, koji je prethodno opisao zvjerstva koje je vidio u spomenutom zatočeničkom objektu.
"Nemojte se bojati, on samo postavlja pitanja", umirivao je potom svjedoka predsjedavajući sudac, nakon što je prekinuo optuženog Šešelja u verbalnom napadu na svjedoka.
(Unakrsno ispitivanje žrtve, Youtube)
Optužen kažnjavan tri puta zbog objavljivanja imena zaštićenih svjedoka
Šešelj je tijekom svog glavnog procesa kažnjavan tri puta zbog nepoštivanja suda – objavljivanjem imena zaštićenih svjedoka optužbe – i na svojoj internetskoj stranici i u svojim knjigama.
Podsjetimo, trenutno Haški sud još uvijek vodi postupak za nepoštivanje suda zbog zastrašivanja i podmićivanja svjedoka iz slučaja Šešelj – protiv troje članova Srpske radikalne stranke u slučaju protiv Jojića i drugih.
Nakon što je 2010. godine tužiteljstvo ispitalo 89 svjedoka, a raspravni suci deset – izvođenje dokaza se zaključilo budući da je Šešelj odbio izvoditi svjedoke obrane – zbog neodobrenih novčanih sredstava koje je tražio od Tajništva međunarodnog suda.
Završne riječi u postupku održale su se 2012. godine, a prvostupanjska presuda se trebala izreći 2013. godine. No, to se nije dogodilo budući da je jednog od trojice sudaca optuženi Šešelj uspio diskvalificirati iz svog postupka.
U tročlano Raspravno vijeće je imenovan potom novi sudac, kojem je trebalo više od godine dana da se upozna s dokaznim materijalom.
U međuvremenu je potkraj 2014. godine Šešelj pušten iz pritvora u Beograd, zbog karcinoma. Na prvostupanjsku presudu čekalo se tako pune četiri godine od završnih riječi u postupku, a na konačnu, drugostupanjsku presudu moglo bi se čekati, nakon žalbenog postupka i do 2018. godine.
