Nepravdena haška pravda – tako komentariše presudu Vojislavu Šešelju Marko Kljajić, bivši župnik u Petrovaradinu i publicista, autor knjige o hrtkovačkom sindromu Kako je umirao moj narod.
Žalbeno veće Mehanizma za međunarodne krivične sudove koji je nasledio postupke Haškog tribunala, osudilo je u sredu predsednika Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislava Šešelja na kaznu od deset godina zatvora za podsticanje progona, deportacije i prisilno raseljavanje, prisilno premeštanje Hrvata u vojvođanskom selu Hrtkovci, 1992. godine.
"Kao što nisam bio iznenađen kada je bio oslobođen Vojislav Šešelj, tako nisam ni sada. Nije se moglo očekivati ni više, ni manje. Manje nisu smjeli, jer bi morali plaćati penale, a više mu nisu smjeli dati, jer bi se napravio politički problem u Srbiji, jer je najavljivao da se neće pojavljivati u Hagu", kaže Kljajić.
"A mene, kao čovjeka, bole krvavi tragovi što su ih tada ostavili četničke vojvode Vojislav Šešelj i Tomislav Nikolić, zajedno sa Aleksandrom Vučićem i Belim orlovima po Hrvatskoj i BiH a nešto manje krvave i po istočnim Srijemu. Hrtkovački sindrom o tome govori. Boli me nepravedna haška pravda, jer to što je dobio ne može biti satisfakcija za ljude koji su ostali bez svojih najmilijih, za krvavo pobijene u Kukojevcima, u Moroviću, u Golubincima i tako dalje i za tridesetak tisuća Hrvata katolika isteranih, ne zahvaljujući njegovom govoru u Hrtkovcima, već podršci Miloševićevoj politici", ističe Kljajić.
"Ovakva odluka je bila očekivana i delimično zadovoljava pravdu", kaže stručnjak za međunarodno krivično pravo iz Beograda Ivan Jovanović.
"Prethodna oslobađajuća presuda je bila skandalozno loša, pa je bilo za očekivati da će barem jednim delom ona pasti. Bilo je teško očekivati da će Tužilaštvo dokazati sve za šta je bio optuživan, nerealno je bilo očekivati da će dobiti neku višu kaznu", navodi Jovanović.
"Ova kazna", smatra Jovanović, "odgovara onome za šta je osuđen, čak je i viša nego što je bilo za očekivati. Taj slučaj je od početka bio faličan i loše vođen".
Kazna od deset godina je očekivana – smatra i Ivana Žanić iz Fonda za humanitarno pravo.
"Ona je kompromis između realnog stanja stvari – da je postupak dugo trajao, da je sam Šešelj pušten iz Tribunala bez bilo kakvih garancija države – i da je bilo izvesno da se on tamo neće doborovoljno vratiti, dakle, između tog realnog stanja stvari i donekle želje Haškog tribunala da dostojanstveno zaključi taj slučaj", navodi Žanić.
"Suđenje je trajalo dugo", ističe Ivana Žanić, "pratile su ga opstrukcije, tako da je kazna od deset godina, koja je praktično odslužena, kompromis".
"U svakom slučaju, važno je što je Vojislav Šešelj proglašen krivim za zločin u Hrtkovcima putem huškačkog govora koji je doveo do progona i prisilnog premeštanja velikog broja Hrvata iz Vojvodine. Samim tim, nije više na snazi stav predsednika Pretresnog veća koji je taj govor Vojislava Šešelja iz maja 1992. godine okarakterisan kao vid alternativnog političkog programa. Ovom presudom je utvrđeno da je Vojislav Šešelj ratni zločinac i da njegov govor u Hrtkovcima jeste predstavljao zločin protiv čovečnosti", kaže Ivana Žanić.
Nevladina organizacija Žene u crnom pozdravila je odluku drugostepenog veća Međunarodnog krivičnog suda koja "predstavlja delimičnu satisfakciju za žrtve i porodice žrtava" i traže od predsednika Aleksandra Vučića da se jasno ogradi od politike zločina čiji je bio deo i da prestane sa praksama iz devedesetih kada je kao deo te zločinačke politike širio mržnju, što i danas direktno ili preko svojih glasnogovornika čini".
"Vojislav Šešelj i njegova zloglasna Srpska radikalna stranka su bili paradigma i jedni od najvećih generatora mržnje tokom devedesetih godina. Svojim delovanjem su doprineli brojnim zločinima, kako direktno, organizovanjem oružanih grupa koje su činile zločine, takođe i indirektno putem govora mržnje, inspirišući i pozivajući na progon, deportacije i činjenje drugih zločina", saopštile su Žene u crnom.
Reakcije u Hrvatskoj: 'Moralna zadovoljština'
Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Hrvatske pozdravlja utvrđivanje odgovornosti Vojislavu Šešelju za zločine protiv čovječnosti zbog huškačkog govora u Hrtkovcima 6. svibnja 1992. koji je rezultirao deportacijom, progonom, prisilnim raseljavanjem i drugim nečovječnim postupanjem protiv (vojvođanskih) Hrvata, navodi se u saopćenju Ministarstva.
"Ministarstvo također pozdravlja važno utvrđenje Mehanizma o postojanju sustavnog i raširenog napada na nesrpsko civilno stanovništvo u kojem je sudjelovao i Vojislav Šešelj kao potvrdu planskog kriminalnog djelovanja usmjerenog na stvaranje 'Velike Srbije'. Istodobno, Ministarstvo smatra kako je izrečena kazna znatno preblaga u odnosu na počinjena djela i posljedice do kojih su ista dovela", ističe se.
Međutim, Ministarstvo izražava "žaljenje zbog propusta Žalbenog vijeća da utvrditi odgovornost Vojislava Šešelja za počinjenje i uključenost u počinjenje najtežih zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina tijekom agresije na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu njegovim zločinačkim djelovanjem na njihovom državnom području (posebice Vukovar)".
Ističe se u saopćenju da Ministarstvo također "izražava žaljenje zbog propusta Žalbenog vijeća da utvrdi sudjelovanje Vojislava Šešelja u udruženom zločinačkom poduhvatu usmjerenom na trajno uklanjanja nesrpskog stanovništva, u prvom redu Hrvata i Bošnjaka, s područja koje je tadašnje srpsko političko i vojno vodstvo smatralo srpskim".
Saborski zastupnik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač ocjenjuje da je ova presuda "moralna zadovoljština svima onima koji su bili žrtve politike Vojislava Šešelja, koji je svojim huškanjem i svojim sudjelovanjem u ratovima poput Hrvatske i protiv Bosne i Hercegovine njima uzrokovao patnje".
"Važno je i zbog povijesne istine da je ukinuta oslobađajuća presuda i da je kažnjen za svoja nedjela", komentira Kovač.
Prema njegovoj ocjeni, ova je presuda dodatno važna jer su njom Hrvati u Vojvodini identificirani kao žrtve rata i on se nada da će vlasti u Srbiji to uvažiti i poboljšati status hrvatske manjine u Srbiji.
Bivša hrvatska premijerka i politička analitičarka jadranka Kosor za RSE kaže kako je ovo dokaz da je pravda ponekad spora, ali da je stigla.
"Ono što je važno i što je dobra vijest jest da je Šešelj proglašen krivim za Hrtkovce. Prema tome, jasno je da se on i oni koji ga podržavaju više ni na koji način neće moći koristiti floskulom da je on nevin čovjek. Dakle, ostaje povijesna činjenica da je Šešelj ratni zločinac i da je osuđen za zločine protiv čovječnosti. Međutim, ono što nije dobra vijest je da je kazna tako mala", ocjenjuje Kosor.
Ona vjeruje da je vijest o desetogodišnjoj kazni za Šešelja s olakšanjem primljena u Srbiji.
"Sigurno ju je Vučić osobno primio sa olakšanjem jer, da je kazna veća, onda bi bio prisiljen organizirati ono što treba da bi Šešelj bio izručen Hagu. Prema tome, to je i za Vučića jedna dobra vijest. Međutim, mislim da je u ovom slučaju rađena neka vrsta kompromisa", riječi su Jadranke Kosor.
U prvoj reakciji lijeve opozicije, saborski zastupnik socijaldemokrata Siniša Glavašević kazao je medijima da je presuda Šešelju "moralna zadovoljština, ali da ne donosi pravdu za žrtve". Nezadovoljan je visinom kazne i tvrdi da ona "ne donosi ono što je potrebno za zatvaranje prošlosti da bismo mogli krenuti u budućnost".
"Isti zlodusi nas i dalje proganjaju. Ova presuda bojim se da mlađim generacija i onima koji dolaze nije olakšala. Važnije od svega ovoga je da smislimo kako dalje. Ljudi poput Šešelja, ima ih previše i pravi izazov za budućnost je kako izaći na kraj s nasljeđem Šešelja i ljudi protiv njega", upozorava Siniša Glavašević.
'Šešelj bio tek točak u mnogo većoj mašini'
Nakon presude Vojislavu Šešelju, žrtve su razočarane činjenicom da nije osuđen ni po jednoj tački za zločine na teritoriji Bosne i Hercegovine te Hrvatske.
Stručnjaci, pak, smatraju da je Žalbeno vijeće uradilo ono što je moglo kako bi ispravilo propuste Pretresnog te da se očekuje da će oni čiji je efekat bio znatno veći, Franko Simatović i Jovica Stanišić, biti osuđeni za udruženi zločinački poduhvat i potvrditi ulogu najvišeg rukovodstva Srbije za rat u BiH.
Razočarani činjenicom da lider srbijanskih radikala Vojislav Šešelj nije osuđen ni po jednoj tački optužnice za zločine u BiH, žrtve smatraju da je Mehanizam Tribunala, poput svog prethodnika, zanemario patnje i Šešeljevu ulogu u slanju dobrovoljaca, protjerivanju, huškanju na zločine...
"Presuda je sramna iz tog razloga – ako nisu ništa drugo mogli da nađu, da je kriv samo za Hrtkovce, onda sama optužnica koja je isključila komplet Podrinje, gdje su njegove jedinice i njegova djela zločina, početak zločina, inicijator zločina, svega, da to nije uzeto za tužbu, nama nije jasno. Mi koji smo preživjeli logore potpuno smo razočarani i ne znamo kakva je ovo poruka za budućnost", kaže Sakib Ahmetović iz Udruženja logoraša Bratunac.
"Uvaženi su ti navodi u smislu neke individualne odgovornosti, ali samo za Vojvodinu. Mislim da je ovo njemu vjetar u leđa, da nastavi s onim šta je započeo prije dvadesetak i nešto godina i mislim da ovo ne valja što je učinjeno. Bojim se da se on ni dan-danas nije odrekao svoje ideje i mislim da ćemo svi skupa imati posljedice, da će biti puno gore za ovaj narod ovdje, pogotovo u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj", ističe Almir Špiodić, član udruženja logoraša Srebrenica.
Zaslužio je Šešelj toliku kaznu samo za ponašanje na slobodi, vrijeđanje žrtava, omalovažavanje suda – smatra Hajra Ćatić, predsjednica udruženja Žene Srebrenice.
"Ovo je politički sud, zaista. Očekivali smo da ćemo bar mi žrtve biti koliko toliko biti zadovoljne. Pogledajte, tolike godine se borimo za pravdu, a pravde nema. Ovo je zadnja presuda, biće i Mladiću, ali ne očekujemo ništa. Da su ga osudili za zločine, za genocid, za onih šest tačaka, bila bi Srbija odgovorna da je izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu", navodi Hajra Ćatić.
Svoje tvrdnje žrtve temelje na onome što je u svom izlaganju iznio i sudija Teodor Meron kada je podsjetio da je Prvostepeno vijeće "ignorisalo veliki broj dokaza ili je pogriješilo u svom zaključku da nije dokazan širok i rasprostranjen napad protiv civila u BiH i Hrvatskoj".
Uprkos nezadovoljstvu žrtava Mirsad Tokača direktor Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva smatra kako je Vojislav Šešelj bio tek točak u mnogo većoj mašini te ga presuda nije iznenadila.
"On je bio pijun i instrument jednog mnogo opasnijeg tima iza kojeg je stajao Slobodan Milošević. Sva ta farsa i ogromna pažnja koja mu je posvećivana, prije svega, jer je i on na tome radio da bi stvorio takav imidž, u konačnici je manje-više nepotrebna. Važno je da su neke stvari potvrđene, bez obzira što njemu nisu mogle biti pripisane, ali one će, ja duboko vjerujem, u konačnici, biti pripisane u procesu koji se trenutno obnavlja Simatoviću i Stanišiću. To su stvari koje će biti teško izbjeći i da se njima kao visokorangiranim ljudima u tom režimu Slobodana Miloševića dodijeli presuda za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu", zaključuje Tokača.
Facebook Forum