Nakon posljednjeg kruga razgovora između Beograda i Prištine jasno da trojka nema rješenje i stoga se otvara pitanje šta ostaju kao opcije za budućnost Kosova i kakve su moguće posljedice u regionu u slučaju unilateralnog proglašenja nezavisnosti Kosova. Na osnovno pitanje vezano za sam taj datum – 10. decembar, kao konačan rok za podnošenje izvještaja Trojke generalnom sekretaru UN-a, učesnici diskusije saglasni su u ocjeni da se 10.decembra neće ništa dogoditi. Sasvim je izvjesno da će Trojka podnijeti negativan izvještaj, ali nije realno da će se dogođaji nakon toga ubrzati. Novi korak na terenu ne očekuje se prije kraja januara ili početkom februara 2008. godine.
James Lyon savjetnik za Balkan u Međunarodnoj kriznoj grupi, govorio je o ruskim interesima na Balkanu – te da je u sklopu tih interesa Kosovo više žrtva - nego žarište nesporazuma. Ruski interesi na Balkanu formulisani su kao nastojanje da se, bar tri zemlje u regiji, Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina - drže dalje od NATO pakta - ali i od Evropske unije. U tom kontekstu, rusko zalaganje za suverenitet Srbije na Kosovu smatra se samo vrhom ledenog brijega, značajnim u kontekstu ruskih interesa, razvoja energetskog sektora, privatizacije i ruskog prisustva u regiji.
James Lyon Special Balkans Adviser, International Crisis Group Lyon: Vidimo gospodina Koštunicu koji otvoreno govori da se Srbija neće priključiti NATO savezu i da članstvo u Evropskoj uniji može biti upitno. Dakle imamo promijenjenu scenu i ona više nije ista kakva je bila prije dvije godine. I to će naravno imati posljedice i za Kosovo i za status Kosova, ali će imati posljedice i za američku politiku. Moramo sebi postaviti pitanje da li je sadašnja američka politika efikasna, a odgovor je - ne, nije efikasna.
O mogućim posljedicama priznavanja Kosova u široj regiji, posebno u odnosu na BiH, govorio je Daniel Serwer, potpredsjednik Centra za mir i stabilnost u Washingtonu:
Serwer: Kada je riječ o Bosni, ja sam zabrinut. Naročito zbog toga što ne vidim da je dovoljno prisutna svijest o tome koliko su visoki rizici u Bosni, kada je riječ o Evropi. Koštunica je prilično jasan u svojim prijetnjama prema teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine, u slučaju nezavisnog Kosova. Istina, kada je riječ o mogućim konsekvencama priznavanja Kosova kao nezavisne države, ako u to uključimo i određeni stepen nasilja - teško da bi u današnjem svijetu to nasilje bilo zabilježeno na seizmografskoj mapi tekućih konflikta, imajući u vidu šta se događa na drugim tačkama planete. Ono što je pravi problem i ono što je razlog zašto se ne smije dozvoliti podjela Bosne – to je što bi tako nešto istinski ojačalo panalbanizam - a to bi istovremeno hranilo ideju Velike Srbije. Zato je važno da nemamo jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova, to treba da bude koordiniran potez – dogovoren između Kosova, Sjedinjenih Država i vodećih evropskih zemalja. Uporedo s tim tu treba da budu uključeni i susjedi. Među prvima Makedonija, nadam se Crna Gora, Albanija, pa i Hrvatska. Ali odluka o nezavisnosti Kosova mora biti multilateralna.
Ilirijana Bajo je iz kosovske perspektive na jasan način rekla da je nezavisnost Kosova crta ispod koje se ne može ići jer je to vezano za nade i očekivanja svakog Albanca.
Uvažavajući ta očekivanja, Serwer objašnjava promjene na balkanskoj sceni:
Serwer: Najprije, htio bih reći da problem nije nezavisnost Kosova, ovde se radi o suverenitetu. U tom pogledu Beograd ima pravo. Drugo, izgleda da idemo u nekom lošem pravcu, ali bježimo od goreg. I u tome treba da sagledamo sve posljedice. Zašto kažem da govorimo o suverenitetu, a ne o nezavisnosti? Beograd ne pokazuje želju da ponovo upravlja Kosovom. Sadašnja vlada u Beogradu razlikuje se od Miloševićevog režima koji je imao dve solucije za Kosovo. Prva je bila represija, a njegova druga solucija bila je da istjera Albance sa Kosova. Beograd je od toga odustao. Sada želi da pusti Albance da sami upravljaju, ali da zadrži nominalni suverenitet.
Serwer podržava svako rješenje koje uključuje Savjet bezbjednosti UN-a. On naglašava da se suverenitet stiče tako što drugi priznaju suverenost, te da se to ne događa pukim proglašenjem nezavisnosti. On dodaje da u slučaju bilo kakvih nemira Kosovo ne može računati na podršku:
Serwer: Ja se nadam da Albanci na Kosovu znaju da će međunarodno priznanje - a to pretpostavljamo da je njihov cilj – ići veoma teško, što se tiče mnogih zemalja, uključujući SAD, ukoliko dođe do bilo kakvog nasilja, posebno u odnosu na Srbe na Kosovu. To se mora shvatiti. Da sam ja Albanac na Kosovu, da sam patriota, ja bih razradio sistem da štitim svakog Srbina na Kosovu, južno od Ibra. Vjerujem da to mnogi Albanci shvataju. Na sjeveru Kosova imamo tešku situaciju i tu će trebati vremena da se situacija normalizuje. Međunarodna zajednica tu mora zadržati snažno prisustvo uz nadu da za deset i više godina može doći do promjene.
Daniel Serwer, Vice President, Center for Peace & Stability Operations, U.S. Institute of Peace (Washington, DC)
