Prije pet godina u selu Osmače kod Srebrenice obnovljena je zgrada osnovne škole. Uređeno je nekoliko učionica, a u funkciji je samo jedna koja je dovoljna da se u nju smjeste svi učenici iz ovog i susjednih sela. Slovom i brojem ovdje je 11 učenika, ali nisu svi iz istog razreda. U svakom od prvog do petog razreda ima po nekoliko đaka, ali se nastava održava istovremeno za sve.
U sedam obnovljenih škola u srebreničkim seoskim centrima ranije je bilo više od 5.000 učenika, a sada ih je nešto manje od stotinu. Nastavu od prvog do petog razreda u školi u Osmačama za svega 11 učenika drži Muška Sulejmanović, profesor sociologije. Poslije završenog studija ona nije željela ostati u Sarajevu i čekati posao, pa je svjetla velegrada zamijenila seoskim ambijentom:
„Ovdje sam došla 2008. godine. Prijavila sam se na konkurs koji je bio raspisan tad. Završila sam srednju učiteljsku školu. Po završetku srednje škole upisala sam fakultet političkih nauka i završila sam odsjek sociologiju za profesora sociologije, tako da su me primili su me, ali zbog toga što sam završila srednju učiteljsku školu.“
U jednoj učionici škole u Osmačama zajedno su svi učenici. Za razliku od ostalih škola, gdje su na ulaznim vratima učionica natpisi sa nazivom i brojem odjeljenja, ovdje su oni okačeni na stolovima. Učiteljica Muška Sulejmanović odlično se snalazi u ovom poslu iako joj je ponekad teško izvoditi nastavu istovremeno za sve učenike:
„I ja bih voljela da imam 30 učenika jednog odjeljenja, lakše bi bi bilo raditi nego ovako u kombinacije. Naporno je.“
Ljubav prema školi
Učiteljica Muška koristi tri dnevnika. Jedan je rezervisan za prvi, najbrojniji razred i u njemu su popunjena četiri lista. Učenici drugog i trećeg razreda vode se u drugom, a u trećem dnevniku su upisani učenici četvrtog i petog razreda na po tri lista:
„Jedan radni dan izgleda ovako: pošto imama pet kombinacija, moram kombinovati prvi razred da ima, na primer, moju okolinu, drugi razred matematiku, treći engleski, četvrti razred bosanski, peti razred poznavanje društva. Pošto samo sa jednim razredom nmogu raditi obradu, ostali rade ili vježbanje ili ponavljanje gradiva.“
Sadet Handžić je prošle jeseni prvi put sjeo u školsku klupu:
„Najviše volim da crtam, da pišem i da učim.“
Mersiha Dudić odličan je učenik i do sada je osvojila nekoliko diploma:
„Ja sam sama u petom razredu. Imam četiti drugarice svoje. Jedna mi nije iz ove škole. Ovdje su tri - jedna mi je sestra i još dvije drugarice koje su iz ove škole. Ja najviše volim matematiku. Dobra sam učenica. Dobila sam četiri diplome otkako sam pošla u školu. Te diplome sam dobila zbog dobrog učenja i primjernog vladanja - i nadam se kad pođem u Srebrenicu u šesti razred da ću biti među najboljim učenicima.“
Emina Krdžić pohađa četvrti razred:
„Ja i Smajo smo u četvrtom razredu. Ja volim najviše matematiku - i imam tri drugarice.“
Nekada je bilo više stotina đaka
U istom razredu, u istoj učionici sa učenicima iz ostalih odjeljenja je i Samil Atić iz Šubina, sela 25 kilometara udaljenog od škole. Tokom zime, kada napada veliki snijeg, Smail ne može u školu i samo u prvom polugodištu imao je ravno stotinu izostanaka:
„Meni je najteže. Ja svaki dan putujem od kuće do škole, i obratno, 50 kilometara. Kad je veliki snijeg ne idem u školu.“
Učiteljica Muška ima pohvale za svojih 11 učenika:
„Ja sam prezadovoljna. U ovoj kombinaciji koju imam djeca dobro uče, stignu naučiti ono što radimo i ja sam zadovoljna - što se tiče učenja, prezadovoljna. Postignu uglavnom nastavni sadržaj koji je planiran.“
Časove fizičkog vaspitanja učenici provode vani, a najviše se igraju u nedavno uređenom parku. U narednoj školskoj godini biće više učenika u Osmačama, pa će se angažovati dvije učiteljice, a razredi odvojiti, ali će se još uvijek obavljati kombinovana nastava za učenike različitih odjeljenja.
U nekad poznatoj školi u Osmačama, koju je svake godine pohađalo oko 500 učenika, prva slova učili su đaci koji su danas profesori, doktori i znanstveni radnici. I među ovom šakom učenika, od kojih svi pokazuju veliko interesovanje za školovanje, može se očekivati da će neko postati poznata i priznata ličnost.
