Selo Lukomir u opštini Konjic, smješteno je na nadmorskoj visini od 1.472 metra, i predstavlja najvišu naseljenu tačku BiH. U krajoliku izuzetne ljepote, najprije smo sreli Rahimu Čomor, staricu, koja nam govori o tradicionalnoj nošnji u ovom kraju:
„Na meni su pelengaće. Ostrigla ovcu, oprala, oprela, osnovala, otkala, sašila, obojila i obukla. Ovo je naša nošnja, starinska, od stotinu godina. Nosiću je ja dok sam živa“, kaže Rahima.
Ibro Čomor najstariji je stanovnik sela Lukomir, a živi u kući koja je sagrađena, prije 350 godina.
„Đed sviju, znaš koliko godina kad je on ovdje došao? 350, kad je ovu kuću načinio. Toliko je ona stara, ali je moj otac pregrađivao, pa ja, a i dedo moj. Evo sad će meni 100 godina“, priča nam Ibro.
Kulturni krajolik, selo Lukomir, 2009. godine proglašeno je nacionalnim spomenikom BiH. U selu je 45 kuća, a nastanjeno ih je tek 10-ak, i to u ljetnim danima. Već sa prvim snijegom, mještani napuštaju selo, kaže nam Ismet Čomor.
„A život je ovdeka, dok je bilo 45 domaćina bio dobar. Bilo je omladine, bilo je radne snage, da zapaneš recimo veliki snjegovi, doće neko prokidat, da možeš metnuti stoci, a sada boga mi teže. Snijeg padne, šta - selimo i mi. To zavisi od snijega“, priča Ismet, objašnjavajući nam da uglavnom u novembru mještani odlaze do Hadžića i Pazarića, gdje provode zimu.
Vejsila Čomora zatičemo kako pravi drvene kašike i reče nam, ubija dosadu u staračkim danima
„Ovo je zanat najstariji, jer kad je narod posto, bilo je zemljeno suđe. Zemljeno i drveno.Pa ja sam ovo naučio od starih, kojih nema danas, da se i zanat ne zaboravi. Pa znaš šta, ima malo i koristi, nekada naleti. Dolaze turisti, dolaze... Nalete Amerikanci, Francuzi, Englezi, iz raznih krajeva dolaze ljudi. Nije nam ni mrsko, gdje god ljudi dolaze tu valja, tu se more živit. Đe naroda nema, tu nema života“, priča nam ovaj vedri starac, koji ističe da nastaje sedma godina, kako napuštaju svoje selo.
„Sedma nastaje godina, kako idemo. Napuštamo svoje rodno selo“, sa sjetom priča Vejsil.
Nekada je, u školi u Lukomiru, bilo 50 đaka, a danas je ona preuređena u dom. Mladi Konjičani Amela Hujdur i Sanjin Bubalo, pokrenuli su aktivnosti na oživljavanju Lukomira, kao velikog turističkog potencijala. Amela je predsjednica Udruženja „Natura As“, koje je od Općine Konjic, na osnovu petogodišnjeg programa, dobilo na upravljanje dom u Lukomiru.
„Cilj je, u narednih pet godina, da udruženje „Natura As“ dom adaptira kao internacionalni edukacijski centar. Mi smo uspjeli renovirati ga i obezbijediti za smještajne kapacitete, tako da tim istraživanjima unaprijedimo i zaštitimo selo kao nacionalni spomenik“, kaže Amela Hujdur, predsjednica Udruženja „Natura As“..
Sanjin Bubalo predstavnik je Agencije „Visit Konjic“, a o jednom od projekata koji u Lukomiru želi realizirati u narednom periodu, sa svojom saradnicom Amelom, kaže:
„To je obnova i postavljanje šindre na sve krovove, te izrada parkinga na ulaznim vratima sela Lukomir, gdje bi sa Komisijom za zaštitu nacionalnih spomenika BiH-e, i sa svim mještanima bio dogovo r, da samo automobili koji su karakteristični za ovaj dio sela, tj.traktori, freze i stari kamioni mogu ulaziti u selo. Naša vizija je da, kroz budućnost, i zimi selo oživimo, tako što ćemo uvesti avanturističke sportove, tipa turno skijanje, džet ski i Lukomir, zajedno sa Bjelašnicom spojiti u jednu turističku atrakciju jednodnevnog ili trodnevnog karaktera, tako da bude idealno za odmor u tim zimskim danima“, kaže Sanjin Bubalo, predstavnik agencije „Visit Konjic“
Legenda kaže da su prvi stanovnici, kada su stigli u Lukomir, i ugledali plato okružen kanjonom rekli „ovo je naša luka mira“. I tako je, kaže legenda, nastao naziv Lukomir.
Još jedna zima je pred mještanima Lukomira, što znači da će selo utonuti u zimski san, a stare kuće ostati prazne do narednog proljeća, koje iz godine u godinu, sa oduševljenjem očekuje i Vejsil Čomor.
„Jedva čekamo 1. maj, jer nadamo se. Prvi, treći, peti, sve brojimo sate, hoće li ko, i čuje li se da je ko progrnuo. I Boga mi , onda nazad u svoje selo. Kad ovde dođemo, takvi smo, ko da smo se tek rodili. Tamanko kad se rodi insan, pa malo prohoda i progleda“, kaže Vejsil.
