Dokumentarac "Spašen jezikom" (Saved by Language) je priča o bosanskom Sefardu i Sarajliji, Morisu Albahariju. Ostvarenje pripovijeda o tome kako ga je znanje maternjeg jezika, ladina ili judeošpanskog, spasilo od holokausta. Takođe, to je priča i o sefardskoj zajednici u Sarajevu, o jeziku kao kulturnom naslijeđu, o lijepim i tužnim uspomenama. Premijera ovog 53-minutog filma održana je u utorak uveče u prostorijama Jevrejske opštine Sarajevo.
"Spašen jezikom" je svojevrsni edukativni materijal za sve koji žele saznati više o jevrejskim korijenima u Sarajevu, tradiciji ovog naroda, ali i o dešavanjima u Drugom svjetskom ratu ispričanih svjedočenjima jednog od preostalih govornika ladino jezika – Morisa Albaharija.
"Film je napravljen sa jednim ciljem. Autorica filma Susanna Zaraysky, američka novinarka i publicistkinja iz Sjedinjenih Američkih Država, je poliglota. Ona govori četiri-pet jezika i stalo tvrdi da su jezici način spone među ljudima. Ovim filmom je htjela da dokaže da znanje jezika spašava glavu. Jedna sekvenca u filmu govori o spašavanju američkih vojnika koji su iskočili iz aviona. Ja sam ih odveo na sigurno mjesto, u partizansku jedinicu, kroz njemačke položaje. Kasnije su uspjeli ponovo otići i vratiti se američkoj avijaciji", ističe Albahari.
Osamdesetšestogodišnji Moris Albahari u filmu je, kako su zamijetili mnogi u publici, rekao dvije zanimljive misli.
"U filmu sam rekao: 'Molim Boga da napravi jednu molitvu za sve ljude kako bi prestali ratovi u svijetu'. Zašto to govorim? Zato što će, vjerovatno, za jedno stoljeće ili dva svijet uvidjeti da su ljudi jedni te isti. Monoteističke religije tvrde da je jedan Bog, a što je Abraham, Avram ili Ibrahim dokazao. Nadam se jedinstvenoj molitvi i crkvi za sve religije. Zašto da mi zabrane da uđem u Al-Aksu ili da moji brane da vjernici iz Al-Akse dođu u moj hram kad vjeruju u jednog Boga - to će nove generacije morati napraviti. Ja upućujem tu poruku novim generacijama i Bogu molitvu da napravit to – da dâ ljudima takav naum da to urade, da prestanu ratovi", navodi Albahari za RSE.
Druga misao Morisa Albaharija je - kada bi se sutra mogao ponovo roditi, ne bi želio biti Jevrej. "Biti Jevrej nekada i danas je teško", konstatuje naš sagovornik.
"Ne bih želio zato što smo više od 2.500 godina dežurni krivci. Svaki rat stradaju ljudi. Opstali smo samo zato što smo rasuti po svijetu. Ako neko strada, ostane drugi - to je stvar koju treba prekinuti. Opet se vraćamo na ono: 'Pusti ga, on je Jevrej. Šta on priča?!' To je to. Ja to osjećam. Ako hoću da se provedem negdje u društvu moram slagati da nisam Moris, već Muris ili Boris – onda sam prihvaćen. Čim saznaju ko sam – gotovo", iskreno će Moris Albahari.
Jedna od sagovornika u filmu je i Ester Erna Kaveson Debevec. Ona za RSE naglašava da u Bosni i Hercegovini ima do desetak osoba koje govore ladino jezik.
"Moji roditelji nikad sa nama djecom nisu govorili ladino jezik. Mi jesmo njih razumjeli, ali nismo bili svjesni koliko oni govore. Ali, evo, ja i još neke gospođe iz Zajednice (Jevrejska zajednica BiH) kažemo da nam se po stare dane jezik počinje vraćati, stalno nam na um padaju neke izreke. Dakle, to uvijek negdje imate i onda pod starost, očito, dolazi u glavu", kaže kroz smijeh Ester Erna Kaveson Debevec, jedna od preostalih govornika ladino jezika u Bosni i Hercegovini.
Čak ni mladi članovi Jevrejske zajednice BiH ne pokazuju interes prema ladinu, ističe Kaveson Debevec, ali bi ih bogatstvo izreka zapisanih na ladinu moglo zainteresovati da počnu izučavati jezik svojih baka (nona) i djedova.
"Kod nas se puno govorile nekakve izreke. Za svaku situaciju je bila nekakva izreka i to primjerena, kao idiom. Međutim, kad je prevedete – ona ne vrijedi ništa. Naprimjer, 'Vajgason on di tu tia nikada dia' što znači 'Nemoj ni svojoj tetki da ideš svaki dan', drugim riječima – nemoj se nikome penjat na glavu, ili u svakog gosta tri dana dosta. Ili, 'Dur di entender’ se govorilo nekome ko slabo shvaća – odnosno 'tvrd za razumit', odnosno kad je neko priglup", pojašnjava Ester Erna Kaveson Debevec.
Premijeru filma "Spašen jezikom" u Jevrejskoj opštini u Sarajevu omogućila je Fondacija Konrad Adenauer.
"Film smo prikazali i zato što od septembra ove godine na Filozofskom fakultetu Sarajevo treba da počne studij ladina, kao jednog od jezika naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine zajedno sa romskim jezicima koji se već izučavaju. Mislili smo da je dobro podsjetiti se šta je ladino, te kako je dobro sve znati, pa, eto, koji put i ladino, jer može spasiti glavu", kaže za RSE Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine.
"Spašen jezikom" može da posluži i u obrazovne svrhe, a njegovo prikazivanje je uvertira pred značajan datum.
"Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta je 27. januara, a pošto je ovo jedna pozitivna priča nekoga ko je uspio da izbjegne holokaust i da se spasi zahvaljujući jeziku, to je bio jedan od razloga što smo ga prikazali, a nadamo se da će se naći u nekim edukativnim programima", riječi su Fincija.
Susanna Zaraysky je ovim dokumentarcem postigla ono što je htjela, navodi protagonista Moris Albahari. Međutim, pitanje je da li će poruka doprijeti do ostale publike, naročito mladih.
"Ne znam koliko će to uticati na publiku. Mislim da je to 'prošao voz'. U našem jeziku, ladinu, to se kaže 'Pasa lagua no tira molinos' ili 'Protekla voda na pokreće mlinove'. Prema tome, ovo je dobro kao sjećanje za one koji budu studirali arhaične jezike, pa tako i ladino, i život nas u Drugom svjetskom ratu. Ali, ko' što ja svog oca nisam želio da slušam o Prvom svjetskom ratu, ni ova druga generacija ne želi da čuje o zlu iz ovog rata, prema tome, hajmo polako zaboravljati ovo, živjeti i gledati naprijed", zaključuje Albahari.
