Nedavno sam bila u rodnom Splitu. Unutar Dioklecijanove palače, tog mitskog mjesta svakog Splićanina, zidine su bile išarane nekakvim medvjedićima. Prigodni natpis glasio je ''Ovo nije moj medo''. Nalikovalo je na još jednu reklamnu kampanju neke korporacije uz usputnu devastaciju svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a. Uskoro se uspostavilo da je riječ o akciji Katoličke crkve koja se usprotivila uvođenju zdravstvenog odgoja u škole. Pokušala je PR kampanjom masovno okupiti vjernike protiv toga zakona.
Skupovi su neslavno propali. U Splitu i u svim većim gradovima okupilo se po desetak-dvadesetak građana koji su, pozivajući se na sretno djetinjstvo u okrilju obitelji, pokušavali zaustaviti državu u namjeri da uvede zdravstveni i spolni odgoj u školama. Pri tome su od crkve inspirirane udruge lažno prikazivale predviđeni nastavni program, proglašavjući priručnike za nastavnike obaveznim gradivom koji potiče promiskuitetno ponašanje djece, zagovara homoseksualnost i sl. Crkva je najavljivala i referendum o zdravstvenom odgoju, ali je od njega odustala, svjesna da ne bi uspio.
I sada zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić svoju Božićnu poruku posvećuje upravo tom pitanju.
Proglasio je uvođenje zdravstvenog odgoja u škole „nametanjem“ koje se odvija „svom silinom“. Njegovi sadržaji „pokazuju značajke antropoloških otklona od judeokršćanskih, ali i širih religijskih polazišta“. Vlast koja to radi „zanemarujući temeljne antropološke istine, pokušava riješiti društvene probleme, neophodno će dovesti do razaranja čovjeka i nesreće za Hrvatsku“, piše u Bozanićevoj poruci.
Nadbiskup zagrebački poduhvatio se prisvajanja antropologije, znanosti o čovjeku. Ostavimo po strani teologiju, ona nije predmet ove kolumne. Teološke rasprave o čovjeku predmet su kako judeokršćanske tako i svih ostalih religija otkad postoji civilizacija. Kao kulturna i civilizacijska tekovina baština je ukupne memorije čovječanstva. Ona živi usporedo sa znanstvenom. Zna se na kojim temeljima počiva suvremena zapadna civilizacija.
Zdravstveni odgoj u školama preporuka je Svjetske zdravstvene organizacije. Za zemlju koja je iznjedrila doktora Andriju Štampara, svjetskog pionira javnog zdravstva i jednog od utemeljitelja Svjetske organizacije, dovođenje u pitanje zdravstvenog odgoja predstavlja ruganje njezinoj kulturi i tradiciji.
Tko tu doista ''razara čovjeka“ i ''unesrećuje“ Hrvatsku?
Ako je i od Crkve, previše je.
Crkveno zanemarivanje zdravstenog odgoja i opsjednutost spolnim farizejska je i odbojna. Ponekad i perverzna. Često su argumenti na „prvu loptu“ pomalo uprošteni, ali ovdje su neizbježni. Ako i zanemarimo tisućeljetnu crkvenu povijest, jer mjerenje normi prethodnih stoljeća današnjima može biti pomalo nategnuto, dovoljno se prisjetiti posljednjih desetljeća. Svjedočili smo tvrdokornom izbjegavanju crkava da se suoče s perverznostima prema mladima u vlastitim redovima, zataškavanju i prešućivanju. Stotine tisuća žrtava govore o masovnosti takvih pojava.
Zalagati se protiv upotrebe prezervativa u Africi, kontinentu poharanom AIDS-om, kao što je to svojedobno učinio papa, socijalni je autizam.
Crkva ima problem sa spolnošću i nevjerodostojna je kada društvu nameće svoje norme.
Sva silina problema što ih je mladima na tom planu donijela suvremenost pokušava se razriješiti pukom dogmom. Ili još gore, ideološkom kanonadom protiv „bezbožnih“ ideologija, poput liberalizma ili socijaldemokracije. Marksizam da i ne spominjemo.
Zagrebački se nadbiskup upustio u unaprijed izgubljenu bitku.
Ali to i nije bitka za dobrobit mladih.
Crkva ulazu u javnu sferu, u pokušaje da nameće ili osporava zakone što ih donosi vlast, pozivajući se na navodno naravne zakone koje, eto, samo ona može regulirati.
Riječ je o klerikalizaciji civilnog života i delegitimaciji izabrane vlasti.
Crkva poziva roditelje na građanski neposluh, na „markiranje“ đaka s nastave i najavljuje da u svojim školama neće provoditi novi zakon.
Sadašnja je vlast ostavila na brisanom prostoru samo aktualnog ministra obrazovanja i znanosti Željka Jovanovića, kojega ne resi osobita rafiniranost, da se nosi s napadom Crkve na školski sustav.
Ovdje je riječ o temeljima na kojima se zasniva moderno društvo.
U krizi u kojoj se nalazi Hrvatska i koja se produbljuje, Crkva želi pojačati svoj utjecaj, modelirati politički život i nametnuti svoje ideološke obrasce. U hrvatskim uvjetima oni su samo – desno i još desnije.
Po povratku iz Splita gledala sam jedan vjerodostojni dokumentarac o Filipinima. U toj mnogoljudnoj siromašnoj zemlji pod utjecajem Katoličke crkve zdravstveni odgoj je zabranjen. Zabranjen je i pobačaj. Svake godine od ilegalnih pobačaja umire blizu 100 tisuća žena
Skupovi su neslavno propali. U Splitu i u svim većim gradovima okupilo se po desetak-dvadesetak građana koji su, pozivajući se na sretno djetinjstvo u okrilju obitelji, pokušavali zaustaviti državu u namjeri da uvede zdravstveni i spolni odgoj u školama. Pri tome su od crkve inspirirane udruge lažno prikazivale predviđeni nastavni program, proglašavjući priručnike za nastavnike obaveznim gradivom koji potiče promiskuitetno ponašanje djece, zagovara homoseksualnost i sl. Crkva je najavljivala i referendum o zdravstvenom odgoju, ali je od njega odustala, svjesna da ne bi uspio.
I sada zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić svoju Božićnu poruku posvećuje upravo tom pitanju.
Proglasio je uvođenje zdravstvenog odgoja u škole „nametanjem“ koje se odvija „svom silinom“. Njegovi sadržaji „pokazuju značajke antropoloških otklona od judeokršćanskih, ali i širih religijskih polazišta“. Vlast koja to radi „zanemarujući temeljne antropološke istine, pokušava riješiti društvene probleme, neophodno će dovesti do razaranja čovjeka i nesreće za Hrvatsku“, piše u Bozanićevoj poruci.
Nadbiskup zagrebački poduhvatio se prisvajanja antropologije, znanosti o čovjeku. Ostavimo po strani teologiju, ona nije predmet ove kolumne. Teološke rasprave o čovjeku predmet su kako judeokršćanske tako i svih ostalih religija otkad postoji civilizacija. Kao kulturna i civilizacijska tekovina baština je ukupne memorije čovječanstva. Ona živi usporedo sa znanstvenom. Zna se na kojim temeljima počiva suvremena zapadna civilizacija.
Zdravstveni odgoj u školama preporuka je Svjetske zdravstvene organizacije. Za zemlju koja je iznjedrila doktora Andriju Štampara, svjetskog pionira javnog zdravstva i jednog od utemeljitelja Svjetske organizacije, dovođenje u pitanje zdravstvenog odgoja predstavlja ruganje njezinoj kulturi i tradiciji.
Tko tu doista ''razara čovjeka“ i ''unesrećuje“ Hrvatsku?
Ako je i od Crkve, previše je.
Crkveno zanemarivanje zdravstenog odgoja i opsjednutost spolnim farizejska je i odbojna. Ponekad i perverzna. Često su argumenti na „prvu loptu“ pomalo uprošteni, ali ovdje su neizbježni. Ako i zanemarimo tisućeljetnu crkvenu povijest, jer mjerenje normi prethodnih stoljeća današnjima može biti pomalo nategnuto, dovoljno se prisjetiti posljednjih desetljeća. Svjedočili smo tvrdokornom izbjegavanju crkava da se suoče s perverznostima prema mladima u vlastitim redovima, zataškavanju i prešućivanju. Stotine tisuća žrtava govore o masovnosti takvih pojava.
Zalagati se protiv upotrebe prezervativa u Africi, kontinentu poharanom AIDS-om, kao što je to svojedobno učinio papa, socijalni je autizam.
Crkva ima problem sa spolnošću i nevjerodostojna je kada društvu nameće svoje norme.
Sva silina problema što ih je mladima na tom planu donijela suvremenost pokušava se razriješiti pukom dogmom. Ili još gore, ideološkom kanonadom protiv „bezbožnih“ ideologija, poput liberalizma ili socijaldemokracije. Marksizam da i ne spominjemo.
Zagrebački se nadbiskup upustio u unaprijed izgubljenu bitku.
Ali to i nije bitka za dobrobit mladih.
Crkva ulazu u javnu sferu, u pokušaje da nameće ili osporava zakone što ih donosi vlast, pozivajući se na navodno naravne zakone koje, eto, samo ona može regulirati.
Riječ je o klerikalizaciji civilnog života i delegitimaciji izabrane vlasti.
Crkva poziva roditelje na građanski neposluh, na „markiranje“ đaka s nastave i najavljuje da u svojim školama neće provoditi novi zakon.
Sadašnja je vlast ostavila na brisanom prostoru samo aktualnog ministra obrazovanja i znanosti Željka Jovanovića, kojega ne resi osobita rafiniranost, da se nosi s napadom Crkve na školski sustav.
Ovdje je riječ o temeljima na kojima se zasniva moderno društvo.
U krizi u kojoj se nalazi Hrvatska i koja se produbljuje, Crkva želi pojačati svoj utjecaj, modelirati politički život i nametnuti svoje ideološke obrasce. U hrvatskim uvjetima oni su samo – desno i još desnije.
Po povratku iz Splita gledala sam jedan vjerodostojni dokumentarac o Filipinima. U toj mnogoljudnoj siromašnoj zemlji pod utjecajem Katoličke crkve zdravstveni odgoj je zabranjen. Zabranjen je i pobačaj. Svake godine od ilegalnih pobačaja umire blizu 100 tisuća žena
